Web dizajner, novinar i urednik portala Serbian-metal.org, Nebojša Lakić na zanimljiv i sebi svojstven način recenzira burgere, a zbog ljubavi prema ovom jelu nedavno je pokrenuo blog pod nazivom BurgerMania.

Piše: Dajana Janković

Tekstove koje je dijelio na svojoj Facebook stranici odlučio je da pretvori u jednu ozbiljniju priču, pa je počeo aktivno da obilazi banjalučke restorane, kuša burgere i piše recenzije. Kako ističe, sama ideja je došla nakon zatvaranja McDonald’sa u Banjaluci, koji je po njegovom mišljenju trebao biti primjer drugima kako se posluje.

„McDonald’s mi je asocijacija na burger iz djetinjstva. Uvijek sam naručivao Big Mac, i to je bio burger kao i svaki drugi, ali ono po čemu se ovaj burger razlikuje je sos. Taj sos kao da je upisan u moj genetski kod i smatram da je najbolji sos za burgere, on popravi i prosječno jelo. To nije iznenađenje, s obzirom da je ta franšiza toliko popularna, manje više zbog tog sosa. Samo zatvaranje McDonald’sa nije mi toliko teško palo, koliko činjenica da se otvorio, pa zatvorio. Više bih volio da se nikada nije ni otvorio. Svjetske stvari koje svugdje opstaju, dođu ovdje i propadnu, što je za čitavu republiku sramota“, rekao je on.

Prije dvije i po godine podijelio je svoje mišljenje i nezadovoljstvo na svom Facebook profilu i tako je sve počelo. U kulturi gdje vladaju ćevapi i pljeskavice, Nebojša je krenuo u potragu za burgerima.

Foto konkurs Goran Terzić

„Ovo je čudna sredina, ovdje nije kultura burgera, mi smo odrasli na ćevapima, burgere do skoro nismo ni imali. Ne postoji nijedna franšiza koja radi samo burgere, a ako i ima u nekom restoranu, to je samo usputna stavka i u većini slučajeva su to varijante pljeskavica. Ovdje nemamo mjesto koje je posvećeno samo burgerima, zato mi je i bilo drago kad se otvorio McDonald’s, zbog raznovrsnosti i naravno načina njihovog poslovanja, dizajna objekta koji je perfektan, wc-a u kojem možeš da spavaš koliko je čist. Postavili su primjer kako se posluje, za razliku od većine mjesta i roštiljnica“, dodao je.

Prvi burger je pojeo u Jova baru, pa zatim u Debeloj Berti, i svoje mišljenje je podijelio sa javnošću. Tada je počeo dobijati prijedloge koja bi još mjesta trebao obići i koje bi burgere trebao probati, te pitanja gdje u stvari može da se pojede kvalitetan hamburger.

„Ljudi su mi počeli dojavljivati u inbox gdje sve imaju hamburgeri. I tako sam počeo pisati, dok se okreneš prošle su dvije i po godine. Počeli su me prepoznavati po tome, posebno kad odem negdje i to ljudi koje nikada nisam upoznao. Bilo je i simpatičnih situacija, poput one kada je bend Ničim izazvan iz Beograda gostovao u Banjaluci i njihov gitarista me je prepoznao, jer kako kaže, redovno čitaju moje tekstove o burgerima. Kroz tekstove se uvijek trudim da provlačim i neke druge stvari, na primjer muziku, pa je možda ljudima zato zanimljivo čitati. Onda je došao trenutak kada nisam znao gdje bih sve to kačio i odlučio sam staviti to sve na jedno mjesto. Tako je nastao blog BurgerMania, koji sam usput i proširio. Do sada sam pisao samo za Banjaluku, ali sad ću pisati gdje god da odem“, govori nam Nebojša.

Burgere najviše voli da pravi sam, ali kako kaže, zanimalo ga je šta se to prodaje pod nazivom burger. Iako veoma kritičan i strog na ocjenjivanju, jedan burger je ipak bio dostojan te riječi pa mu je dao visoke ocjene.

„Don Sergio je mjesto koje ima jedan burger,  i desilo se to što se u gradu nikada nije desilo, a to je da me konobar pita koliko pečeno meso želim, što je standardno pitanje u svim burger barovima. Ovdje te inače niko ne pita, kažeš hoću hamburger, i on ti donese kako je on zamislio. Samo to pitanje me je asociralo na ozbiljniji pristup i taj burger koji je došao je bio fantastičan, kako bih ga kući napravio. Sve su ispoštovali – sos, sastojke, meso, nivo pečenja pa do onion rings, što niko u gradu nema, a zanimljiva je grickalica. Generalno naši restorani nisu za neko eksperimetisanje i istraživanje, to mi je uvijek bila misterija. A kod burgera mi se to sviđa, što ti ostavlja mogućnost da eksperimentišeš u nedogled“, priča Nebojša.

Kako za burgere ne postoji granica, tako ne postoji ni za Nebojšu, koji u daljem planu ima da proširi blog, a možda nas iznenadi sa kojim receptom za “uradi sam” burger. Ističe da su njegovi tekstovi pozitivne kritike i da njima želi pomoći da se priča oko burgera podigne na viši nivo.

„Dešavalo mi se da na meniju imaju popisani sastojci, ti naručiš, a sastojci koje dobiješ nisu sastojci koji su napisani. Poenta svih najuspješnijih franšiza je da se drže tog recepta sto posto. Ne pričamo mi o pohovanom jastogu pa da je to komplikovano napraviti, nije komplikovano, ali ti jasno pokazuje da li je neko posvećen ili nije. Sa svim ovim što radim mi je želja da se i ovdje digne nivo, koliko god mognem ja ću pomoći tekstovima. Hoće li neko poslušati ili neće, nije ni bitno, ali to mi je želja, da dođemo na taj neki nivo, jer nema razloga da ne možemo imati sve isto što i oni imaju“, za kraj dodaje Nebojša.

Napiši komentar