Slučajevi nasilja nad životinjama su sve češći. Nažalost, ne samo da su česti nego su i sve šokantniji i pokazuju svu ljudsku okrutnost. Bez obzira što javnost sve češće ostaje bez teksta na bezdušnost i iživljavanje nad nemoćnim i nevinim bićima, mali broj slučajeva nasilja se uopšte prijavi, a još ih manje dobije i svoj sudski epilog.

Piše: Nataša Tomić; Foto: Pixabay

Svjetlana Trifunović iz Udruženja za zaštitu životinja „Vardi“ se gotovo svakodnevno susreće sa životinjama koje su doživjele nasilje. Pred svojim vratima nerijetko nalazi polumrtve, iskasapljene životinje, životinje izmučene glađu i žeđu. Tako je naišla na psa sa razbijenom lobanjom koju su grizli crvi.

„Pred kućom sam pronašla tog psa, hodao je napamet, sa glavom u krvi. Odmah se vidjelo da je to bio vlasnički pas, koji je proveo život na lancu, iz razloga što je imao urezanu ogrlicu u meso oko cijelog vrata, koju su mu iščupali. Pokušali su ga se riješiti, tako što su ga tukli tupim predmetom po glavi. I dalje je bio živ, pa je dovežen meni pred vrata.  Čak je i jeo, i imao i dalje želju za maženjem. Nakon veterinarske intervencije, uviđeno je da je cijela lobanja u sitnim komadima, i da su mu živom crvi jeli mozak. Pas je eutanaziran, za njegovo dobro“, prisjeća se Svjetlana.

Ovo je samo jedan od mnogobrojnih slučajeva nasilja. Nažalost, većina njih se nikada ne prijavi, a oni koji dospiju do policije se većinom povlače po policama bez epiloga i omogućuju okrutnim pojedincima da ostanu nekažnjeni i da traže narednu žrtvu. Iz Udruženja građana „Kerber“ iz Banjaluke navode da je nasilje nad životinjama prisutno oduvijek, ali da su slučajevi počeli da se pojavljuju u javnosti tek pojavom društvenih mreža.

„Nasilje nad životinjama je toliko često i prisutno da je to postao ozbiljan državni problem. Glavni razlog je strah kod ljudi i ona naša da se ne zamjerimo ljudima. Onaj ko ne prijavi zlostavljanje je i sam saučesnik u zločinu“, navode iz Udruženja.

Svjetlana ističe da se za ovo mogu kriviti svi, te da je nasilje izuzetno često jer se vlasnici pasa loše odnose prema svojim ljubimcima. Ističe da nasilje nije samo fizičko, već da uključuje i uskraćivanje osnovnih životnih potreba.

„Koliko su krivi isfrustrirani ljudi kojima je nasilje zabava, toliko su krivi ljudi koji žmire na nasilje, a još više i institucije koje ne reaguju u skladu sa Zakonom o dobrobiti životinja. Ne samo što ne odreaguju na prijavu, nego i sami grade azile koji su logori, i u manjim sredinama čak institucije plaćaju lovce za, kako oni kažu, uklanjanje pasa. Kako da se onda građani ponašaju u skladu sa zakonom, kada nam se nadležni tako postavljaju nad životinjama?“, pita se ona.

Ljudi uglavnom zlostavljaju životinje iz osjećaja nadmoći, a od nasilja nisu zaštićene ni divlje, ni domaće životinje, ni lutalice ni kućni ljubimci. Priliku za to ima ko god poželi, tvrdi Svjetlana.

„Što se direktnog fizičkog nasilja tiče, često je i u domaćinstvima, a najčešće nad psima koji su napušteni. Priliku za to ima ko poželi, ne samo iz samoodbrane, nego i iz osjećaja da su ljudi jači i iznad životinja, i zbog potrebe za dokazivanje toga. Dosta ljudi kod nas smatra pse kao štetočinu, jer od njih nemaju materijalne koristi, zato i rijetko ko i pomisli na prijavljivanje. Iako postoje mnogi ljubitelji pasa, oni zaobilaze prijave, da se ne bi ‘zamjerili’ komšijama i poznanicima. Plus, već unaprijed su nesigurni da li će išta time promijeniti, jer teško da će neka od institucija reagovati po zakonu“, ističe Trifunović.

Ipak ono što je još gore jeste činjenica da se sklonost ka nasilju prenosi sa starijih na mlađe članove našeg društva, pa je tako velika vjerovatnoća da će djeca koja svjedoče nasilju nad životinjama i sama jednog dana krenuti tim putem, misleći da je to normalno i opravdano. Nakon toga, velika je vjerovatnoća da će postati nasilni i prema ljudima.

„Onaj ko je u stanju da povrijedi životinju, to je u stanju da uradi i čovjeku. Kada posmatram roditelje koji od malena svojoj djeci na prve susrete govore da ga ne diraju jer će ih ujesti, pred djecom pse šutaju, bacaju kamenje, galame, ne trebaju očekivati da djeca to isto neće uraditi. I tu dolazi do napada pasa na djecu, kada se u stvari psi samo pokušavaju odbraniti. A ukoliko se djeca odgoje da se tako odnosi prema nemoćnijima od sebe, tako će raditi i u međuljudskom odnosu“, ističe Svjetlana.

Nasilje najčešće prijavljuju udruženja

Tokom 2018. godine na teritoriji Republike Srpske prijavljeno je 11 krivičnih djela iz ove oblasti, od čega su rasvijetljena samo tri. U periodu od  januara do jula 2019. godine, prijavljeno  ih je 10 , a rasvijetljena su četiri.

„Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske je u 2018. godini nadležnim tužilaštvima podnijelo devet Izvještaja protiv osam lica, zbog sumnje da su izvršila 11 krivičnih djeca ‘Mučenje i ubijanje životinja’. Od evidentiranih 11, šest krivičnih djela su izvršila tada nepoznata lica, od kojih su rasvijetljena tri. Pričinjena materijalna šteta iznosi 8.900 KM. U periodu januar – juli 2019. godine, Ministarstvo je evidentiralo 10 krivičnih djela Mučenje i ubijanje životinja, za koja je nadležnim tužilaštvima podnijelo 10 Izvještaja protiv 10 lica. Od evidentiranih 10 krivičnih djela, šest su izvršila tada nepoznata lica, od kojih su rasvijetljena četiri. Pričinjena materijalna šteta u ovom periodu iznosi 6.500 KM“, istakla je Mirna Miljanović, u ime MUP-a RS.

Kada je riječ o Federaciji Bosne i Hercegovine, u Kantonu Sarajevo i u Zeničko – dobojskom kantonu u 2018. godini i u osam mjeseci 2019. godine su zabilježena po četiri slučaja nasilja nad životinjama, dok u Tuzlanskom i u Bosansko – podrinjskom nije bilo prijava. Na upite koje smo poslali i ostalim kantonima, nismo dobili odgovor.

Najčešće su upravo Udruženja ta koja se odlučuju prijaviti nasilje nad životinjama. U mnogim slučajevima to rade nakon dojava građana. U Kerberu smatraju da je to još jedan dokaz da su naši građani izgubili povjerenje u nadležne institucije.

„Ljudi su izgubili povjerenje u nadležne institucije i u većini takvih slučajeva nikakva istraga se ne sprovede, a mi kao udruženje ipak svaki put podnesemo krivične prijave, pa otuda povjerenje ljudi  više u nas, nego u institucije koje bi to trebale raditi“, ističu oni.

Ipak, Svjetlana ističe da su procedure izuzetno komplikovane te da građani smatraju da su udruženja zadužena za prijavljivanje.

„Samim tim što je za proces prijave potrebno dovoljno validnih dokaza, vremena i upornosti da institucije odreaguju, ljudima je uvijek lakše da puste online poruku najbližem udruženju. Uz to, mnogi ne žele otkrivati svoje ime, a najgora stvar je, što mnogi smatraju udruženja nadležnim i za prijave i za brigu o svim napuštenim psima“, ističe naša sagovornica.

Neophodno poštovanje Zakona i odgovarajuće kažnjavanje

Podsjećamo, Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja propisan je način tretiranja životinja. Odredbe idu od zabrane napuštanja, nanošenja boli, patnje i povrede, preko huškanja, borbi, uzgoja radi proizvodnje krzna i rada u cirkusu pa do zanemarivanja, izlaganja nepovoljnim uslovima ili povećanja agresivnosti.  Zakonom su predviđene i kazne između 30 i 10.000 KM za imaoce životinja te između 200 i 200.000 KM za pravna i fizička lica, ukoliko prekrše neku od odredbi zakona.

Međutim, iz Kerbera ističu da sud i Tužilaštvo uglavnom ne kažnjavaju osobe koje zlostavljaju životinje ili ih kazne smiješno niskim kaznama. Ističu da je  Zakon dobar, ali da je vrijeme da se počne primjenjivati kako dolikuje, kako bi stanovništvo konačno shvatilo da nasilje nad životinjama nije opcija.

Svjetlana ističe da bi svako od nas mogao na uradi nešto i smanjiti nasilje nad životinjama.

„Svim snagama trebamo raditi na tome, što smanjenjem napuštenih pasa sa sterilizacijama, što edukacijom ljudi. Svaki pojedinac može da uradi nešto konkretno da pomogne u rješavanju, samo treba to dovoljno da želi. Za početak, da se svi brinu o svojim psima kako doliči. Ukoliko niste spremni da se obavežete na desetak godina brige o životinji, ukoliko želite samo zabavu za djecu, onda ne uzimajte uopšte psa za ljubimca. Nadležni organi su važan faktor svega, a da bi nam se oni priključili u borbi, moramo ih redovno podsjećati da i životinje imaju pravo na život“, govori ona za kraj.

Napiši komentar