Djeca sa smetnjama u razvoju su u društvu često najviše stigmatizovana i isključena, samim tim veća je vjerovatnoća da će ta djeca biti manje obrazovana, imati manje mogućnosti za privređivanje, živjeti u većem siromaštvu i biti zbrinuta u ustanovama. Zbog nedostatka adekvatne literature roditelji djece sa smetnjama su izloženi dodatnom naporu i materijalnim troškovima što pred djecu stavlja ograničenja od ranog perioda i i spriječava njihov razvoj.

Piše: Zorana Stojičić

Predsjednica udruženja ”Život sa Down sindromom” iz Sarajeva, Sevdija Kujović, navela je da se primjena inkluzivnog pristupa u obrazovnom sistemu BiH ne njeguje, kao i da ne postoji adekvatan udžbenik za djecu sa poteškoćama u razvoju.

„Mi nismo upoznati da postoje udžbenici za djecu sa teškoćama/invaliditetom. Djeca sa  Down sindromom koja su uključena u redovne škole u većini rade po individualno prilagođenom programu, što znači da se svako dijete podučava u skladu sa svojim mogućnostima. Radni materijal, koji je individualizovan radi se u toku nastavne jedinice, to podrazumijeva da se većinom na mjesečnom nivou nastavnik pripremi. Dodatni izvori učenja, koje se u većini odvija kući, sa roditeljima, su internet, slike, video, prezentacije i slično”, objasnila je ona.

Kujović je navela da roditeljima djece sa poteškoćama u razvoju nije jednostavno da svojoj djeci omoguće potrebnu literaturu za obrazovanje. Sami se snalaze, znaju najbolje na koji način će njihovo dijete naučiti neku lekciju, i u skladu sa tim koriste različite izvore podučavanja pri čemu je osnovni izvor udžbenik koji koriste sva djeca. Vrlo je teško uskladiti potrebu za udžbenikom za djecu sa smetnjama sa stanjem u obrazovanju, u kojem se udžbenici mijenjaju vrlo često, više je različitih autora čiji su udžbenici odobreni, a po istom predmetu.

„Rješenje je u pomoćnim nastavnicima koji će po definisanim ishodima raditi prilagođavanje na godišnjem nivou, a između ostalog  pripremati i radne materijale- nastavne listove, pregled izvora dodatnog učenja, priprema testova za provjeru znanja i drugo potrebno. Niti jedno dijete, čak ni djeca sa Down sindromom istog uzrasta nemaju jednako predzanje u istom razredu, različit  im je tempo razvoja, neki se duže zadržavaju na pojedinim fazama i stoga je vrlo teško napraviti jedinstven udžbenik za djecu sa teškoćama. Jedino didaktički materijal može biti za svu djecu, kao izvor dodatnog pojašnjenja – jasniji globusi, matematički program, 3D materijali ….”, naglasila je ona.

Uspostavljanje baze radnog materijala  koji bi trebao biti dostupan roditeljima bi bila poželjna i olakšavajuća okolnost. Postojanje određene platforme sa koje bi roditelji preuzimali ono što smatraju da je adekvatno za njihovo dijete, a kojoj bi ujedno i nastavnici trebali imati pristup znatno bi olakšalo obrazovanje djece sa poteškoćama, navela je gospođa Sevdija u razgovoru za eTrafiku.

Svako deseto dijete na svijetu se suočava sa smetnjama, a oko 40 miliona od 115 miliona djece koja ne idu u školu suočavaju se sa nekim oblikom razvojnih smetnji, podaci su kojima raspolaže UNICEF. Osobe sa smetnjama čine jednu od najugroženijih grupa u Bosni i Hercegovini, koja je usvojila i ratifikovala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, ali se mnoga od prava ne primjenjuju u praksi zbog nedostatka mehanizama za njihovo sprovođenje. Problem počinje kada se djeci sa teškoćama u razvoju ne obezbjeđuje pristup osnovnom obrazovanju u redovnim vaspitno-obrazovnim ustanovama zbog nekoliko faktora: nedostataka ili ograničenih mogućnosti koje su potrebne kako bi se osigurao njihov  pristup obdaništima i školama, nastavnog kadra koji nije spreman raditi sa njima, školskih programa koji nisu fleksibilni ni prilagođeni posebnim obrazovnim potrebama te djece.

Željka Perišić Ninković, direktorica Centra za podršku porodicama djece i osobama sa poteškoćama u razvoju i majka djevojčice sa Down sindromom, je objasnila da sa svojom kćerkom radi dodatno kod kuće, kupuje joj knjige i radne materijale iz Hrvatske i Srbije, a sveske u kojima vježba takođe naručuje iz Hrvatske, jer su prilagođene djeci sa poteškoćama, a u BiH ih nema.

„To iziskuje dodatni napor i izlaže porodicu dodatnim materijalnim troškovima, ali za dobrobit djeteta ništa nema cijenu, važno je stimulisati dijete da se razvija, a ne pred njega stavljati ograničenja i unaprijed govoriti da nešto ne može, još od ranog perioda sam se trudila uključiti kćerku u program ranog rasta i razvoja”, dodala je ona.

Portparolka Ministarstva prosvjete i kulture RS Branka Rogač je navela da udžbenici za djecu sa smetnjama u Republici Srpskoj ne postoje i da nikada nisu postojali. U dijelu obrazovnog sistema BiH koji je nazivan ”specijalni” i danas se koriste udžbenici iz Srbije, te udžbenici koje koriste i ostali učenici. Međutim, ovo nije posljedica nerazumijevanja nadležnih ustanova, nego činjenice da niko nije napisao takav udžbenik.

„Udžbenici se ne mogu pisati po naređenju, niti na zahtjev. Udžbenik je autorsko djelo, visoke intelektualne vrijednosti i ne može se ‘naručiti’ njegova izrada. Na prijedlog Republičkog pedagoškog zavoda, Zavod za izdavanje udžbenika Istočno Sarajevo već drugu godinu raspisuje konkurs za udžbenike Moja knjiga 1, 2 i 3. Udžbenik je namijenjen učenicima koji se školuju po nivoima obrazovanja, odnosno onima koji imaju umjerene i teže smetnje intelektualnog funkcionisanja. Prošle godine niko se nije javio na konkurs. Zakonom je definisano da zaposleni u Republičkom pedagoškom zavodu i Ministarstvu prosvjete i kulture ne mogu pisati udžbenike, ali ono što možemo i jesmo učinili bilo je da pokušamo motivisati i ohrabriti pojedince iz struke da se prihvate ovog izuzetno zahtjevnog posla”, istakla je Rogač.

Grupa defektologa zaposlenih u JU Centar „Sunce“ u Prijedoru odlučila je da materijale koje posjeduju i koje svakako koriste u radu uobliče i dorade za potrebe izdavanja prvog udžbenika za ove učenike. Prema saznanjima Ministarstva, oni će ove godine uspjeti završiti svoj rad, javiti se na konkurs i predati rukopis udžbenika u dalju proceduru. Nadaju se da će rukopis zadovoljiti standarde i kriterijume kako bi dobio status udžbenika i bio odobren za upotrebu.

„Radimo na udžbeniku ‘Moja knjiga 3’ i trenutno je sve u procesu izrade, nedostaje nam ilustrator za knjigu tako da to ide dosta sporo jer do sada ovakav udžbenik nije pisan ali ubrzo prvobitnu verziju planiramo poslati na konkurs da vidimo da li idemo u dobrom smjeru”, potvrdila je za eTrafiku defektolog JU Centra „Sunce”, Anja Matijaš.

[post_ender]

Napiši komentar