fbpx

„Uvijek je dobar osjećaj poslušati set ili dijeliti stejdž sa pravim, uspješnim umjetnikom čiji rad poštujem i cijenim i od koga mogu nešto naučiti ili pokupiti neki dobar savjet, sugestiju i slično. Scena se razvija i mijenja jako brzo i važno je razmijeniti iskustva i čuti mišljenje drugih uspješnih kolega sa scene. Nažalost, u posljednje vrijeme imamo i drugu mračnu stranu scene gdje ne možemo za sve zvijezde reći da su pravi umjetnici i da zaslužuju da budu tu gdje jesu.“

Piše: Slobodan Manojlović; Foto: Zoran Mrđenović

Rekao je ovo u razgovoru za „eTrafiku“ banjalučki DJ Mladen Tomić. Iza jednog od pionira elektronske muzike u gradu na Vrbasu su brojni nastupi u klubovima i na festivalima širom svijeta, te više od 230 objavljenih autorskih pjesama. Krajem prošle godine Tomić je bio nominovan u kategoriji „Regionalni DJ godine“ za 2023. godinu.

Podrži eTrafiku

„Uvijek je dobar osjećaj kad se rad prepozna i kad se dobije bilo kakvo priznanje ili ukaže poštovanje, bila to poruka i lijepa riječ podrške od nekog ili nagrada od relevantnog subjekta kao što je bila nominacija od strane Nagrade „Ambasador“ portala „Klubskascena“ iz Hrvatske. Ja se bavim muzikom i DJ-ingom skoro 25 godina i uvijek mi je najveća nagrada i motivacija bila podrška od publike koju dobiјam širom svijeta“, kaže Tomić.

Dopada vam se ova priča? Podržite eTrafiku simboličnom pretplatom na Patreonu i pomozite joj da stvara ovakve sadržaje. 

Za Pravoslavnu Novu godinu imali ste nastup u Banjaluci. Koliko Vam puštanje muzike na domaćem terenu znači?

Tako je, radio sam ‘All Night Long’ set koji je trajao punih sedam sati. Ovakvi setovi su za mene velika stvar, zato što mogu da ispričam muzičku priču kroz različite pravce elektronske muzike i stvarno uživam u tome. To nije klasicni ‘peak time techno set’ od dva časa, nego nešto potpuno drugačije, gdje ljudi mogu čuti i neke drugačije muzičke momente za koje, inače, nemam prostora u standardnim setovima. Od laganog hausa pa do tvrđeg zvuka. Volim da radim pred domaćom publikom, ovdje sam počeo i veoma poštujem svoju publiku. Uvijek dajem svoj maksimum. Najdraže mi je kad vidim ekipu koja je bila na mojim događajima, od ranih 2000-tih zajedno sa novim, mladim generacijama. Sa svima uspijem napraviti dobru konekciju i podijeliti pozitivnu energiju kroz muziku. Na kraju je bitno da uživamo u muzici, da smo nasmijani i srećni. Iskren rad, strast i energija se uvijek prepoznaju.

Foto: Zoran Mrđenović

Bili ste u Tunisu i Berlinu nedavno. Kakva je tamo atmosfera, da li je Berlin jedan od glavnih gradova elektronske muzike u Evropi?

Iz Tunisa sam se upravo vratio, bilo je odlično. Prvi put sam nastupao u Africi, nisam znao šta da očekujem, ali je stvarno sve bilo kako treba. Ljudi su ljubazni, imam osjećaj da je scena u nekoj razvojnoj fazi. Publika je sto odsto fokusirana na muziku i set. Nije ih bas lako pokrenuti, tako da sam i ja morao biti maksimalno fokusiran i koncentrisan. Imam sam malo vremena i za turizam i uživao u lijepom vremenu. U Berlinu sam bio za novogodišnji vikend, tri nastupa u dva dana. Bilo je fizički izuzetno naporno, ali sa druge strane puni klubovi i sjajne žurke nešto su što svaki DJ može da poželi. Unazad nekoliko godina često nastupam po klubovima u Berlinu („Sisyphos“, „Ritter Butzke“, „Kit Kat“, „Renate“, „Anomalie“, „Birgit“). Mogu da kažem da je Berlin jedna posebna priča na evropskoj, pa i svjetskoj klabing sceni. Svaki put bude odlično, energija je posebna i jedva čekam da idem ponovo.

Nastupali ste širom Evrope, kao i u: Majamiju, Njujorku, El Pasu, Meksiko Sitiju, Medeljinu, Bogoti, Torontu, Montrealu, Indiji, Indoneziji, Gvatemali…. Gdje je najbolja atmosfera i gdje je publika najviše muzički obrazovana?

Teško je izdvojiti jednu državu i odgovoriti konkretnim odgovorom na ovo pitanje. Imam tu sreću da već godinama nastupam po svijetu i doživljavam atmosfere mnogih svjetskih gradova i klubova. Generalno nema nekog pravila i definicije publike. Iskustva su različita i može se desiti da u istom gradu ili klubu u dva navrata bude potpuno različita atmosfera. Ali pokušaću bar malo približiti moja iskustva. Recimo da je Centralna Amerika (Meksiko Siti, Kostarika) teritorija gdje se uvijek rado vraćam i redovno nastupam već godinama i gdje je moja muzika super prihvaćena. Klub „Space“ u Majamiju mi je ostao u sjajnom sjećanju. Evropska publika je možda najobrazovanija, ali isto tako postoje velike razlike od grada do grada ili države do države (recimo Španija i Njemačka, razlika je velika). Žurke u Indiji su isto tako odlične, publika je super. Naša regionalna publika je takođe odlična. Ipak je elektronska muzika globalna priča, tako da su i razlike veoma male.

Kako su počeli  nastupi u inostranstvu, koliko je bilo teško ‘probiti’ se iz jednog manjeg tržišta?

Stvarno nije bilo lako. Radilo se puno, danonoćno i uporno. Mi smo mala država, u to vrijeme mala i nerazvijena scena koja je bila teški andergraund. Možete samo zamislititi koliko je tu bilo prepreka, mogao bih posebnu priču napisati samo na tu temu (promocija, problemi sa putovanjem i vizama, finansije). Dovoljan je pokazatelj to koliko imamo DJ-eva iz BiH ili iz regiona koji su napravili internacionalnu karijeru u poslednjih 20 godina. Prvi inostrani nastupi su bili 2002. godine (Njemačka, Škotska, Slovenija) i bili su razultat nekih konekcija ostvarenih kroz organizovanje događaja. U periodu od 2000. do 2010. godine, puno se stvari desilo. Počeo sam da produciram i izdajem muziku od 2006. godine na pločama i digitalno, krenuli su regionalni nastupi. Siniša Tamamović i ja smo 2008. pokrenuli sopstvenu izdavačku kuću „Night Light Records“ koja postoji i dan danas. Onda sam 2009. izdao svoj prvi hit „Before Sunset“ koji su svi počeli da sviraju. Dostigao je visoku poziciju na „Beatportu“ (američka internet prodavnica orijentisana na elektronsku muziku) i tada je, otprilike, sve krenulo kako treba. Uspio sam da se profilišem i počeo redovno da nastupam širom svijeta, a uporedo da produciram i izdajem muziku u velikim svjetskim izdavačkim kućama. Od 2012. do 2016. sam izdao jako puno muzike. Nekoliko stvari je bilo u top 10 na „Beatportu“, od čega jedna na broju jedan. Puno se radilo, ljudi su prepoznali nešto u mojoj muzici i setovima, tako da je u tom periodu to postala neka konstanta i zadržala se do danas.

Koga u svijetu elektronske muzike danas posebno cijenite, da li ste imali neke uzore kada ste počinjali?

Bilo je nekoliko umjetnika koje sam posebno cijenio, kao producente ili kao DJ-eve u periodu kad sam počinjao i satima vježbao miksanje na tri gramofona. Marko Karola, Riči Hotin i još neki iz te generacije su imali veliki uticaj na moj stil miksanja. Kasnije u produkciji Rino Ćerone, „Dubfire“ i drugi su mi takođe pomogli u kreiranju mog gruvi zvuka.

Jedan ste od osnivača scene elektronske muzike u Banjaluci. Kako i kada je počelo Vaše interesovanje za ovu muziku i kakva je scena u Banjaluci bila u svojim počecima?

Prije nego sto sam se počeo baviti DJ-ingom volio sam elektronsku muziku. Bio sam veliki fan „Prodigy-ja“, haus muzike devedestih, ali i tvrdog hardkor tehno zvuka. I danas imam pojedina izdanja VA kompilacija „Thunderdome“ i „Terrordrome“. Nakon nekoliko godina puštanja muzike (raznih žanrova) u banjalučkom „Music Hall-u“ i učenja svega sto ima veze sa DJ-ingom, dobio sam priliku da budem rezident i da radim u klubu „Boomerang“, koji je bio orijentisan na haus zvuk. Tu sam i naučio da miksam, usmjerio sam se na fanki haus zvuk i konačno sam imao priliku da prezentujem ljudima svoju kolekciju muzike i zvuk koji sam volio. Izgradila se jedna masa ljudi koji su me pratili i nakon toga je sve počelo. Organizovanje prvih žurki, kupovanje opreme, gramofona i ploča. Bio sam jako mlad, ali pun entuzijazma i ambicija. Stvarno sam volio i uživao u tome što radim. Siniša Tamamović i ja smo počeli raditi zajedno, organizovali jako puno žurki u tom periodu i u Banjaluku doveli veliki broj regionalnih i internacionalnih imena koji su nastupali u„Music Hall-u“, „Boomerang-u“, „Sokolskom domu“. Prepreka je bilo puno, ali ništa nas nije moglo spriječiti. Imali smo puno energije, konstantno smo radili i u isto vrijeme učili na sopstvenim greškama. Ulagali smo sve što imamo, lijepili plakate noću po skoro cijeloj državi, putovali u Novi Sad da kupimo dvije ploče koje su nam stigle sa narudžbe i slično. Nismo ništa prepuštali slučaju i bili smo maksimalno posvećeni.

Kako ste tada dolazili do ploča, da li je bilo teže slušati i baviti se muzikom nego danas?

U vrijeme kasnih devedesetih i ranih dvijehiljaditih kupovina ploča u Bosni i Hercegovini je bila naučna fantastika. Znamo da je i internet bio, takoreći, beskoristan za ove stvari. Snalazio sam se na sve moguće načine. Išao u Zagreb, Beograd i Novi Sad u prodavnice ploča, slušao i kupovao šta mi se sviđa. Ali i to je bilo uvijek neizvjesno. Domaća ekipa bi već razgrabila sve i nama bi ostao jako mali izbor. Kopao sam i slušao razna izdanja na CD-ovima, pa pokušavao naručiti te ploče ili ih možda pronaći i kupiti u prodavnicama ploča. Stvarno je bilo komplikovano i teško, dobra ploča je vrijedila pravo bogatstvo. Jednostavno se ne može porediti slušanje i kupovima muzike danas sa tim vremenom od prije dvadesetak godina.

Koliko su internet i društvene mreže olakšali posao?

Internet i mogućnost kupovine ploča preko interneta je bila revolucija. Sjecam se samo te sreće i osjećaja kada sam dobio kreditnu karticu i naručio desetak ploča koje su za sedam dana stigle na carinu. Mlade generacije to teško mogu razumjeti, ali zamislite da vam je jedini medij i mogućnost puštanja muzike u setu ta ploča. Sada je dovoljno da odemo na internet i kupimo traku u digitalnom izdanju za samo dva evra. Isto tako, vrijeme prije i vrijeme sada, kada imamo mogućnost da putem društvenih mreža jednim klikom dijelimo informacije i promovišemo sebe, svoj rad ili događaj je teško porediti.

Da li grad na Vrbasu danas ima adekvatnu scenu, koliko je problem što ne postoji klub usmjeren samo na ovu vrstu muzike?

Banja Luka ima scenu, biću slobodan da kažem solidnu scenu. Ima dosta kvalitetnih mladih DJ-eva, kao i publike koja prati sve što se dešava. Nedostatak kluba je ogroman problem, jer scenu čine umjetnici, publika, klubovi, festivali, mediji, tehničari, dizajneri, fotografi i mnogi drugi. Dakle veliki broj ljudi je uključen u scenu i nedostatak bilo koga iz ovog lanca je problem. Klub je jedna od najbitnijih karika u lancu pored DJ-a i publike, tako da je to veliki hendikep za Banjaluku. Stvarno se nadam da će se u dogledno vrijeme pojaviti neka opcija za normalan klub.

Kakvo je stanje sa scenom elektronske muzike u BiH?

Generalno, scena u BiH je dobra. Ima dosta kvalitetnih umjetnika širom države. Tu je i nekoliko bitnih događaja kao što je „Fresh Wave“ festival u Banjaluci, „Garden Fest“ u Sarajevu, „OK Fest“ na Tjentištu koji je uvrstio elektroniku u program, „ŠA Fest“ i „Imperium“ festival. Dakle, imamo dosta ljudi koji rade i trude se, popriličan broj publike koja voli i prati događaje. Nedostatak je to što su uglavnom veliki gradovi nosioci scene. Dobro bi bilo da i manjim gradovima imamo manje događaje. Već sam rekao da je veliki problem nedostatak klubova, pogotovo u Banjaluci, ali i u ostalim gradovima. Isto tako, mislim da bi i umjetnici trebalo više da rade na produkciji i izdanjima.

Koliko vremena provodite u studiju stvarajući muziku, na koji način teče taj proces ‘proizvodnje’?

U posljednje vrijeme se bavim i nekim drugim stvarima i uključen sam u nekoliko projekata. Ne provodim puno vremena u studiju kao ranije, kad je to bilo u prosjeku desetak sati dnevno. Sada sam malo više ograničen sa vremenom, ali sam isto tako konkretan. Idem u studio kad osjetim da imam inspiraciju i kad mi se radi, nekoliko puta sedmično po par sati. To je sasvim dovoljno, dođem u studio sa nekom idejom i krenem od početka. Prvog bita, kika, basa, kreiram gruv pa dalje razvijem traku kroz melodije, bild ap-e, finalni aranžman i na kraju master. Ne uspijem sve završiti za jedan dan, ali ako sam dobro inspirisan i fokusiran, traka može biti završena za nekoliko dana. Kad je završena testiram je u klubovima i na festivalima i ako je sve u redu šaljem na izdanje.

Gdje nalazite inspiraciju da stvarate?

Uglavnom na nastupima. Svaki put poslije dobrog nastupa jedva čekam da uđem u studio. Takođe i slušanjem različitih muzičkih žanrova u slobodno vrijeme.

Kakvi su Vam planovi za budućnost, da li radite na nekim novim projektima?

Uvijek imam dosta planova i ciljeva. Od standardnog i redovnog rada na sebi, nastupa, produciranja i izdavanja muzike, rada na izdavačkoj kući „Night Light Records“, pa do ostalih godišnjih projekata kao što su „ATOMIC“, „BLEMC“, saradnja sa festivalima i drugo. Trenutno spremam nova izdanja koja će ugledati svjetlo dana na ljeto i dogovaram nove nastupe i saradnje.

Napiši komentar