„Smatram da treba da slušamo sebe i svoje želje i potrebe. I ok je ako se one mijenjaju. Treba biti dosljedan sebi i raditi ono što voliš.“

Piše: Tanja Maksimović

Navela je ovo Gordana Ružić u razgovoru za eTrafiku. Ona je imala zanimljiv put obrazovanja. Završila je dvije srednje škole, gimnaziju i muzičku školu u Bijeljini, a nakon toga i dva fakulteta.

„Oduvijek sam voljela da učim, sve me je zanimalo. Muzika me je uvijek vukla, ali i moj razum koji je uvijek govorio da je muzika super ali nesiguran posao a sa završenom gimnazijom mogu da upišem bilo koji fakultet. Kada je došlo vrijeme da se upiše fakultet opet sam bila na raskrsnici. Upisala sam 2010. godine Akademiju umjetnosti na Univerzitetu u Banjoj Luci, odsjek Muzička teorija i pedagogija. Na trećoj godini studija susrela sam se sa muzikoterapijom i shvatila da moram više da naučim o tome. Otišla sam u Beograd u Centar za muzikoterapiju ’Hatorum’ na uvodni kurs i shvatila da moram poznavati više psihologiju da bih se time bavila. Tako sam 2013. godine na četvrtoj godini studija muzičke akademije upisala i psihologiju na Filozofskom fakultetu u Banjaluci. Nisam roditeljima govorila da ću otići na prijemni jer znam da nisu imali sredstva da me finansiraju na dva fakulteta, te sam odlučila da ću upisati samo ako budem primljena na budžet. Ta godina kada sam išla na dva fakuteta redovno uporedo je bila vrlo zahtjevna za mene“, prisjeća se Gordana.

Pored ovoga prošla je dodatne edukacije koje se tiču sereotipa i predrasuda, radioničarskog rada sa djecom, kulturom dijaloga, pomirenjem. Sada je studentkinja master studija psihologije i savjetnica Sistemske porodične terapije pod supervizijom. Radi u Društvu psihologa Republike Srpske.

„Iskustvo u Društvu psihologa mi je veoma dragocjeno jer sam dobila priliku da radim sa mojim nekadašnjim profesorima, da radim praktične stvari, da proputujem cijelu Republiku Srpsku i da upoznam veliki broj stručnjaka koje sigurno ne bih imala priliku da upoznam da nisam angažovana u Društvu psihologa. Trenutno radim na dva projekta koja su izuzetno važna za našu struku i čiji rezultati će tek da se osjeti u našem društvu“, objašnjava ona.

Bavi se kapuerom, sportom koji kombinuje borilačke vještine i muziku, a radi i u Prvoj baletskoj školi kao nastavnica solfeđa i kao ponosna razredna starješina jednog odjeljenja, a tu je odradila i pripravnički staž za školsku psihologinju.

„Kada djeca dođu u baletsku školu ona su došla da plešu i moj je zadatak kao nastavnika solfeđa da im se ’uvučem pod kožu’ da zavole moj predmet. S obzirom na to da sam na akademiji diplomirala sa temom ’Muzičke igrice u nastavi solfeđa’ ovakav slijed događaja je bio logičan i mogu reći da na svakom času primjenjujem sve napisano u tom radu“, govori Gordana.

Foto: Grupo Uniao Capoeira – Bosnia and Herzegovina

Aktivna je i u Rock simfoniji kao horska pjevačica.

„Rock simfonija je zaista jedinstven projekat i svi ljudi na sceni su tu prije svega iz ljubavi prema muzici i to se osjeti. Svaki koncert je posebna priča i emocija“, objašnjava naša sagovornica.

Foto: Vedran Ševčuk

Što se više upoznavala sa psihologijom, imala je želju da to znanje i praktično primjeni, tako da je učestvovala u mnogo projekata. Počela je volontirati u nekolicini organizacija kako bi pronašla šta joj se dopada. U UG Tvoja riječ je radila sa djecom sa pervazivnim razvojnim poremećajima, a na osnovu toga i kao asistentkinja u školi djetetu sa autizmom.

„Jednostavno, kroz to iskustvo sam shvatila da to nije za mene i da postoje druge oblasti psihologije koje me više zanimanju“, zaključuje ona.

U Helsinškom parlamentu građana je volontirala na nekoliko projekata, međutim jedan joj je posebno drag pa i dalje radi na njemu, to je „Živa biblioteka“.

„Ljudi (žive knjige) koji su na neki način diskriminisani i stigmatizovani pričaju svoje životne priče drugim ljudima (čitaocima) i na taj način u direktnom razgovoru sa ljudima koji su proživjeli diskriminaciju pokušavamo da smanjimo, ako ne i srušimo predrasude“, objašnjava Gordana.

Foto: Helsinški parlament građana Banjaluka

Tu je i „Glas ludila u eteru“, radijska emisija koja se emituje svakog posljednjeg ponedjeljka u mjesecu, a koju pripremaju i realizuju osobe sa psihijatrijskim iskustvom uz pomoć psihologa.

„Od tih ljudi sam dosta naučila i dalje učim. Zaista je inspirišuće vidjeti kako se oni bore sa stigmatizacijom skoro svakoga dana i kako izlaze kao pobjednici“, govori ona.

U Novoj generaciji volontira posljednjih pet godina na Plavom telefonu, besplatnoj savjetodavnoj liniji za djecu.

„Tamo sam zaista stekla najveće iskustvo, najdragocjenije. Taj volonterski angažman me je usmjerio u kojem pravcu želim da ide moj profesionalni angažman. Tu sam bila savjetnik na liniji, mentor novim savjetnicima, napisala sam i sprovela svoj prvi samostalni projekat, sve to uz njihovu pomoć i podršku“, izdvaja Gordana.

Foto: Plavi telefon

Za sve ove aktivnosti potrebno je dosta energije, jaka želja i motivacija.

„Dešava se da ljudi ne znaju u koji koš da me svrstaju jer ja nisam samo jedna stvar/profesija. Želim pokazati drugima da može i drugačije, da ne moramo svi biti u istom kalupu. Mislim da je moja najveća motivacija pozitivna promjena koju vidim na drugima i kojoj sam ja na neki način doprinijela, bilo to u znanju, stavovima, pogledu na svijet, nebitno. Kada me pitaju ’Kako sve to stižeš?’ ja obično odgovorim – ne spavam. I opet mi ne vjeruju da je to to. Važno je uvijek imati prioritet i znati svoje mogućnosti. Nije realno da sve možemo sada i odmah i nije sve uvijek podjednako važno. Mudrost je razlučiti šta jeste, a šta nije. Još uvijek se učim tome“, govori naša sagovornica sa smiješkom na licu.

Foto: Coca-colina podrška mladima u BiH

I ove godine, Gordana će sa kolegicom Dankom Stojanović organizovati „Jesenje ćišćenje uma“ na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, kako bi se obilježio 10. oktobar, Svjetski dan mentalnog zdravlja.

„Radi se o pet dana besplatnih predavanja, radionica i različitih aktivnosti na fakultetu koji su otvoreni za sve ljude koje interesuju ponuđene teme. Ova inicijativa je prošle godine naišla na veoma pozitivne reakcije ljudi, pa smo i ove godine tu, od sedmog do desetog oktobra“, objašnjava Gordana.

A prije ovoga, biće organizovana i „Živa bibioteka“ u Kampusu.

„Mislim da je to jedna veoma moćna metodologija i vjerujem u nju neizmjerno jer sam bila u situacijama da gledam kako ljudi mijenjaju svoje stavove na licu mjesta. Ako vam to zvuči nemoguće dođite 5. septembra, od 11 do 14 časova, vjerujem da se nećete pokajati“, poziva ona.

Napiši komentar