Boris Domazet (20) je mladi umjetnik iz Banja Luke. Student je grafičkog dizajna, koji smatra svojom opsesijom. Kasno je počeo je da se bavi crtanjem, ali kao što nam je on rekao, to nije bitno, jer se samo vježbom može dovesti do savršenstva.

Kada ste shvatili da vam ide crtanje? Ko vam je bio prvi učitelj?

To je dosta zanimljiva stvar. Ne bavim se dugo time. Počelo je spremanjem za prijemni i onda naravno kroz fakultet i rad tamo, a i zbog ličnog interesovanja prvenstveno. Elem, crtao sam i prije toga i pokazivao sklonost, ali nista to nije bilo niti za pomen niti za hvalu. Trudim se da radim što više, bez toga je sve uzalud. Ako govorimo o nekim uzorima Boris Vallejo je definitivno na prvom mjestu. A što se tice učitelja, tu mogu ponosno da kažem da sam samouk. I još naravno da izdvojim ljubav iz mladih dana, omiljeni strip lik zbog kog sam praktično i počeo da crtam – Spawn!

Odakle potiče vaša inspiracija?

Sad uglavnom radim portrete, tako da sam se bazirao na realizam i trudim se da savladam to što bolje. Kao što sam rekao gore, ne bavim se dugo ovim i još sam u fazi učenja. Radim anatomiju dosta i trudim se da je koliko toliko savladam, jer je osnova svega. A što se inspiracije tiče, veliki sam sanjar sam tako da uglavnom koristim maštu, a i radim dosta po željama tako da nije uvijek ni do mene, treba se živjeti od nečega. 🙂

Kakva je pozicija mladih slikara u BiH? Može li se živjeti od toga?

Bez perspektive, bez podrške, bez prostora i shvatanja, realno BEZizlazna. Možda sam sad malo pesimista, ali kad pogledaš oko sebe, u zemlji gdje je opšta kriza već 15 godina, bez da nas dira ova globalna, šta očekivati na tom polju… Da ne dosađujem tom standardnom pričom, suština je rad i koliko ste dobri u tome što radite, to ce uvijek biti. Ko dobro savlada zanat, naći će posao i to je sigurno. Realno, kreativnost dolazi do izražaja sve više, ovo je zemlja koja tek treba da se razvija, kojoj nedostaje takvih stvari, mladih i kreativnih ljudi sa idejama uopšte. Vjerujem da se uz dozu kreativnosti, a naravno i volje, želje i okušavanja u raznim poljima, moze pronaći zanimanje od kog se može kvalitetno živjeti. Danas je mnogo toga sto moze nazvati umjetnošću, tako da – put je tu da se krči.

Kako je javnost prihvatila vaše radove?

Hehe, javnost. Opet me tjerate da se vraćam na tu činjenicu da sam dosta mlad i neuk “umjetnik”, ako se mogu tako nazvati. Moj rad za sada uglavnom prate prijatelji i ljudi koji me imaju na globalnim mrezama, prvenstveno famozni fejsbuk, gdje postavljam većinu radova, i na još nekoliko stranica. A što se tiče reakcija, da ne krijem zadovoljstvo, uglavnom su pozitivne reakcije i ljudi me podržavaju u tome što radim (možda zato što su mi prijatelji ili se prave bar, ajde znaj).

Imate li neki rad koji vam puno znači?

Hm, pa šta znam, većinom svaki novi rad kojim postajem sve bolji i bolji ili kad unovčim nešto pa mi ostane u dragom sjećanju. Šalim se, naravno. Sve što uradim mi je drago na neki način, naravno imam par radova sa samog početka koje bih možda izdvojio, ali ne bih da plačemo sad i bavimo se sentimentalnim stvarima.

Neke izložbe, planovi u budućnosti?

Pa sad, postoje neki planovi, ambicije ali to je sve za sada dosta sviježe da se nešto dalje priča o tome. Za izložbu treba kvalitetan materijal i još puno popratnih aspekata tako da, bez toga ne bih ulazio u tako nešto. Ipak ne treba zasipati ljude samo, a i zbog sebe naravno, ako se vec predstavljam sa nečim želio bih da prvo ja budem zadovoljan tim, a tek onda da to plasiram u širu javnost. A što se tiče planova koje bih možda mogao da pomenem, jeste veliko zanimanje za tattoo umjetnost, a nadam se prilici da se i na tom polju oprobam. I naravno žena ,djeca, tri kuće, četiri auta, poker na Eurosportu, a ne fejsu i te klasične želje prosječnog studenta. 🙂

Da li si razmišljao o grafitima po gradu?

Naravno, kako to da izostavim! Jedno od polja na kom sam se već okušao,  a planiram i u budućnosti, ako bude mogucnosti naravno, pošto je to veoma skup sport kod nas. Zasad imam nekih ponuda, to ne bih da otkrivam dok ne bude zvanično. Tako da, ako da Bog i snaga junačka, biće od mene nešto i na tom polju u bližoj budućnosti.

eTrafika.net – Dragan Ostić

Napiši komentar