Na usnama mu je uvijek spavalo “no pasaran” – za svaku glupost, bezobrazluk i besmisao!
Njegove pogled je bio prodoran. Njegov govor je bio direktan. Nije volio da u životu “glumi” kukavicu – zato je i napisao “Pismo jačem” i ustao protiv svih svetonazora. Zoran Radmilović je bio šarmantan i duhovit, ali i prijek i “težak čovjek”. Ili se to preciznije naziva – ISKREN? On je dokaz da “srpski inat” ne mora uvijek da bude loš!
“No pasaran” raskalašni kralju Ibi, slušamo tvoje riječi…
– A, ko nas to plaši? Naravno, prvo mi sami sebe. Potom “ostale strukture”. Strukture koje odlučuju, drže snagu i moć. Snagu naše nevelike pameti, i moć našeg straha. A stvar je vrlo jednostavna! Na dohvat ruke, takoreći. Treba samo reći – NEĆU VIŠE TAKO! Svega tri riječi. I možda još dvije – MARŠ TAMO! Znači, sve zajedno pet riječi!
– Stidim se svojih moralnih dugova!
– Odlučio sam da se ne bojim više ljudi, već samo boga, za svaki slučaj. I eto, ja od ovog časa više ne strijepim.
– Mislim da je život vrlo jednostavna i lijepa stvar. I time što ga komplikujemo nepotrebnim htijenjima, nepotrebnim željama koje idu van naših mogućnosti, samo sebi i drugima stvaramo nesreću
– Kad polazim od kuće mrzim i sebe i publiku, a kad predstava počne, sva ta mržnja i jed eksplodiraju u svoju suprotnost, u ljubav.
– Postoji samo nekoliko životnih činilaca koji su za uozbiljiti se. Sve drugo je jedna šala. I treba da bude šala.
– Glupavo sam vjerovao
da ću ako ti ruku na rame stavim
da ću ako ti prstima čelo dodirnem
da ću ako ti u tople oči grudi slijem
da ću izgubiti sebe.
Sad kad si otišla imam sebe, isuviše
– Ne želim da se ponovo rodim. Zapravo, želim, ali poslije smrti. Želim još jedan cijeli život.
srbijadanas.com
