fbpx

Omladinski centar u Brčkom. Poplave. U jednu od sala dovoze se donacije garderobe u ogromnim količinama. Tridesetak djevojaka pokušava da što prije razvrsta i složi odjeću kako bi mogle pomoći ugroženim sugrađanima koji dolaze po pomoć. Među volonterkama su i dvije djevojke za koje niko ne zna odakle su i kako su se zadesile upravo tu. „Pričaju na engleskom“, jedino je što su nam mogli reći o njima.

Jedna od njih prilazi i drugoj djevojci daje razvrstanu odjeću. „Duge roke…kratke roke i….suknje“, kaže ona neobičnim naglaskom, pokazujući na grupisanu garderobu. Pomislili smo da su Slovenke koje su došle kao ispomoć, ali u razgovoru sa njima saznajemo da su im domovi mnogo dalje nego što smo mogli pretpostaviti, te da su u Brčkom posljednjih sedam mjeseci.

Ayesha Bhatti (26) iz Velike Britanije i Linda Skranda (25) iz Letonije u Distrikt su došle preko programa za volontiranje. U Omladinskom centru su sedam mjeseci vodile radionice, a kada se desila poplava poželjele su da pomognu.

Foto baza

„Osjetile smo se bespomoćno, da ne možemo ništa uraditi povodom toga. Zato smo došle ovdje, kako bismo pomogle. Sve je bilo zaista neočekivano. Takve stvari se dešavaju i strašne su, ali morate nastaviti živjeti. Važno je podržati ljude i pomoći onima koji su ugroženi. Jako je čudna situacija, ovaj mjesec je bio potpuno drugačiji od ostalih. Omladinski centar vidimo u potpuno drugačijem svjetlu“, govori nam Ayesha, te dodaje da se nije plašila za sebe jer je znala da je bezbjedna, ali se boji za ljude koji su pogođeni poplavama i preživljavaju štetu koja im je nanesena.

Obje su završile master studije i iako im se završio projekat u Brčkom, traže način da ostanu u našoj zemlji. Zbog toga su sada otišle u Sarajevo gdje traže posao. Ayesha kaže da o BiH nije mnogo znala prije samog dolaska.

„Znala sam za rat, ali ne mnogo ni o njemu, samo da je zemlja prošla kroz jako bolan i stresan period. Nisam znala koliko je prošlo od rata niti kakva je sada situacija. Znala sam za zemlje koje je okružuju i da postoji više religija. To me je zainteresovalo. Nisam znala da imate planine“, kaže ona, dok Linda dodaje:

„Ja sam znala da imate planine. (smijeh) Prije tri godine sam bila u Bosni, ali sam samo prošla kroz nju tokom dva dana. Tada sam shvatila da se moram nekada vratiti. Nakon nekog vremena sam ponovo došla, ali je to opet bilo samo u prolazu. Sada kada sam došla već sam imala neko prijašnje znanje, ali ne mnogo. Čak mislim da sada imam više pitanja nego što sam imala ranije. Što više stvari saznam, to mi se situacija čini komplikovanijom. Svi imaju drugačije mišljenje o istoj stvari, kako se nešto desilo. Mislim da nikada neću neke stvari saznati tako što pitam ljude, već samo putem ličnog iskustva. Zbog toga pokušavam da ostanem ovdje što duže“, govori nam ona.

Linda je putovala po Evropi i volontirala u jednoj organizaciji u Letoniji. Dvije godine je tražila šansu da dođe u Bosnu, a zatim je saznala za Evropski volonterski servis. Nakon mnogo neodgovorenih mailova, javila joj se organizacija „Svitac“ iz Brčkog. Kaže da nije ni provjerila o kakvom se gradu radi, bilo joj je dovoljno da se nalazi u BiH.

„Ovdje sam vodila radionicu ‘Zeleni prstići’, koja je namijenjena djeci. Ideja je bila podići svijest o raznim ekološkim pitanjima, recimo o recikliranju koje u BiH nije zastupljeno. Kroz igre i crtanje smo pokušavali navesti djecu da shvate u kako lijepom mjestu žive i da ga nauče cijeniti. Pravili smo razne stvari od smeća, kako bi shvatili da se stvari ne bacaju, već se mogu ponovo iskoristiti, pronaći nove namjene za njih. Druga radionica je bila za vježbanje engleskog jezika, mladi su dolazili u Omladinski centar i tu provodili vrijeme u raznim igrama kako bi usavršili ovaj jezik.“

Ayesha je vodila jogu i radionice o društvenim i ličnim aspektima koji dovode do promjene. Kaže da je prije BiH bila u Indiji, a kada se vratila kući tražila je neki posao u inostranstvu.

„Vidjela sam priliku da dođem u Bosnu jer je jedna osoba odustala u posljednjem trenutku pa im je neko bio potreban jako brzo. Pisala sam im i prihvatili su me. Možda je Bosna izabrala mene, a ne ja nju. Samo sam vidjela gdje se ide, nikada nisam tu bila i željela sam doći“, kaže ona.

Tokom ovih sedam mjeseci Ayesha i Linda obišle su Zenicu, Jajce, Sarajevo, Mostar… Na putovanja idu autostopom, koji sa sobom nosi zanimljive, ali nekada i neprijatne situacije.

„Nije bilo nekih loših situacija, samo je jedan momak pokušao da kupi Ayeshu od mene. Shvatile smo da je ozbiljan kada je počeo da broji novac… Kada putujemo uvijek stopiramo, što sam sobom nosi zanimljive situacije, dok je ova poplava prilično neugodno iskustvo, iako mi nismo direktno povezane. Biti usred ovoga i gledati svu tu patnju…“, kaže nam Linda odmahujući glavom.

U BiH su im se svidjeli ljudi i kultura. Ayesha ističe da je oduševljena otvorenošću i velikodušnošću domaćina, koji su mnogo drugačiji od hladnih Bitanaca. Lindi se mnogo svidio kajmak. Iz naše zemlje će ponijeti lijepe uspomene, poznanstva, kao i osnovno poznavanje jezika. Ipak, ako uspiju pronaći posao u Sarajevu i ostati u Bosni, moraćemo ih ponovo potražiti da provjerimo dokle su stigle sa učenjem.

 

 

eTrafika.net – Vanja Stokić

Napiši komentar