Dvojica mladih avanturista iz Šekovića Perica Bruić i Slaviša Pavlović odlučili su se za nesvakidašnji poduhvat i za samo mjesec dana stopirajući uspjeli da pređu pola Evrope ostavivši iza sebe više od 6 000 km puta.

Ova dva mladića krenula su na svoje nezaboravno putovanje sedmog jula iz njihovih rodnih Šekovića i za samo 32 dana uspjeli su autostopom da obiđu neke od najvećih i najljepših gradova Evrope, skoknu do Pulpit rocka u Norveškoj i vrate se nazad za BiH.

Perica, koji je inače student Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu priča da je ovo putovanje za njega bilo nešto što će pamtiti do kraja života, i nada se će se on i njegov prijatelj  Slaviša uskoro otisnuti u nove avanture.

On objašnjava da su se na ovakav put odlučili jer su željeli da posjete neke zemlje u kojima nisu do sada bili, a za to im je trebalo mnogo novca, i kako priča Perica, najlogičnije rješenje je bio autostop.

“Uvijek sam stopirao na manje relacije kao sto su Sarajevo- Beograd, Sarajevo- Zagreb itd. A onda sam skontao da je to jedan od najboljih načina da se provede ljeto i da posjetim neke zemlje u kojima nisam bio ranije i sve to za malo keša. Tako sam prošlo ljeto sreo prijatelja Slavišu na kafi i onako usput predložio put u Norvešku autostopom, što je on objeručke prihvatio. Nakon toga smo čitavu godinu planirali koja mjesta želimo posjetiti i usput kupovali opremu za put koja nam je falila. Na kraju smo uspjeli da se organizujemo i sedmog jula smo se napokon otisnuli na ‘krstarenje'”, govori Perica.

Mozaik prijateljstva

U toku putovanja obišli su mnoge gradove Evrope kao što Zagreb, Ljubljana, Grac, Beč, Brno, Prag, Drezden, Berlin, Hamburg, Flensburg, Odense, Kopenhagen, Geteborg, Horten, Kristiansand i Stavanger, a u povratku su se zaustavljali u Budimpešti, Bratislavi i Segedinu.

Slaviša objašnjava kako je priprema za put bila duga i da su prije polaska smještaj već ugovorili preko “Couchsurfinga” i kod prijatelja iz inosranstva, ali kako kaže, nije se moglo baš sve isplanirati pa su tako ponekad spavali i pod vedrim nebom.

“Prenoćista smo nalazili preko “Couchsurfinga” i kod prijatelja, a kad se ne bi skontalo ni jedno ni drugo, ili kad bi nas noć zatekla negdje van naselja imali smo šator i vreće za spavanje. Jedna od teških situacija je bila baš kad nas je noć uhvatila usred nedođije u Danskoj. Postavili smo šator, zavukli se u vreće i pokušali zaspati uprskos jakom vjetru koji je skoro iz zemlje isčupao kukice koje drže šator. Pošto obojica imamo prečvrst san i djelimo isti umor od cijelodnevne vožnje i pješačenja  uspjeli smo zaspati, ali nas je oko četiri sata probudila voda koja je počela da nam kaplje na glavu, jer je šator bio lošijeg kvaliteta i ubrzo smo se našli u lokvi vode. Izašli smo iz šatora, skinuli mokre majice i obukli suve jakne koje smo izvadili iz ruksaka. U blizini nije bilo šume u koju smo se mogli sakriti tako  da smo ostali vani još pola sata dok kiša nije prestala. Onda smo naložili vatru, skuvali supu, osušili odjeću i nastavili put”, prisjeća se Slaviša.
putovanje momci iz sekovica4

Pošto nisu plaćali prevoz i smještaj ovi momci su ponijeli sa sobom ukupno 500 evra, ali kako kažu, taj novac im nije bio toliko ni potreban jer su svirajući gitaru na ulicama evropskih gradova toliko zaradili da su bili čak i u plusu.

Perica nam je ispričao da bez gitare novac koji su oni pripremili za put ne bi im bio dovoljan s obzirom na astronomske cijene životnih troškova u Norveškoj na koje se i Norvežani ponekad žale, te da su kao ulični svirači najbolje prošli u Berlinu.

“Najzanimljivije situacije dešavale su se na ulicama Berlina, uglovnom tokom našeg sviranja. Tu smo zarađivali solidno, tako da uopšte nismo morali da trošimo novac koji smo ponijeli, čak smo i uštedjeli. Bilo je ljudi koji su plakali na svoje omiljene pjesme, i onih koji su od euforije počeli da prave šutku, a jedan čovjek mi je čak uplatio upis na novu godinu faksa,” rekao nam je Perica.

putovanje momci iz sekovica6

On je dodao da su vozači koji su ih prevozili bili krajnje prijateljski nastrojeni, a u nekim situacijama su i po 20 km prolazili svoj cilj kako bi ih odvezli do sljedećeg mjesta pogodnog za stopiranje.

“Vozači su bili odlični, ali takođe bilo je i onih usnulih koji su nas pojedinim trenucima dovodili u opasne situacije. Ipak mi smo to sve shvatali kao zabavu, isto kao i mnoge druge opasne trenutke. Valjda smo bili u stanju pripravnosti”, zaključio je Perica i poručio da je nakon ostvarenog prvog cilja, odlaska na Pulpit rock u Norveškoj, na redu druga destinacija, ali za sada se ne mogu odlučiti koja jer ih imaju više u opticaju.

 

eTrafika.net – Milovan Matić

Autizam

Napiši komentar