fbpx

Oklijevanje prema vakcinama počelo je još mnogo prije virusa korona. Na otpor u najvećoj mjeri utiče manjak  povjerenje u zdravstvo, naučnike i vladine institucije koje rade na izradi i kontroli kvaliteta vakcina, kao i nepovjerenje u efikasnost i sigurnost samih vakcina, mišljenje je dipl. psihologa i geštalta psihotreapeuta, Esmina Brodlije. On smatra da je otpor prema vakcinaciji prisutan svugdje u svijetu, pa tako i kod nas.

Piše: Amra Ahmetović

Posljednji podaci, koje možemo naći u različitim naučnim izvorima, pokazuju da su ljudi  manje spremni da se vakcinišu protiv virusa korona ako je ovo povjerenje narušeno.

„Jedan od faktora bi svako mogao biti i osjećaj ‘otpornosti’ ili vjerovanje ‘to se meni neće desiti’, a ono je posebno prisutno kod osoba koje su tokom najtežeg perioda pandemije COVID-19 ostali nezaraženi“, kazao je Esmin Brodlija.

On navodi da ljudi koji nas okružuju i okolina imaju veoma veliki uticaj na samo formiranje mišljenja o vakcinaciji.

„Okolina i stavovi drugih osoba u našem okruženju značajno modeluje naše ponašanje, zbog čega je i to jedan od faktora koji doprinosi malom broju vakcinisanih. Ukoliko je strah od posljedica vakcina veći nego strah od nepovoljnih posljedica Covid-19, imat ćemo situaciju da su ljudi skloniji stavovima da se ne vakcinišu, nego da se vakcinišu. Ne smijemo zaboraviti da na stavove jedne osobe ogroman uticaj imaju masovni mediji, pa tako i informacije koje šire osobe koje se protive vakcinama protiv Covid-19“, pojasnio je Brodlija.

Motivacija predstavlja jedan od bitnijih faktora koji utiču na vakcinisanje pojedinaca.

„Način motivisanja na vakcinaciju i promocija vakcinacije kao sredstva zaštite od teže kliničke slike uveliko doprinosi stavovima prema vakcinaciji. Kampanje koje ne daju jasne informacije zasigurno mogu doprinijeti razvijanju negativnih stavova prema vakcinama“, kazao je Esmin.

On smatra da, kada bismo znali odgovor na pitanje gdje griješimo, lakše bi se došlo do rješenja pandemije.

„Ono što ja vidim i primjećujem jeste da značajan broj naših građana ima mnogo nepovjerenja  prema svijetu, zdravstvu, naučnim objašnjenjima i istraživanjima, te da puno lakše povjeruju teorijama zavjere ili se prepuste osjećaju ‘nedodirljivosti’. Svjedoci smo da su u našoj zemlji još uvijek prisutni različiti oblici nadliječenja i određena vjerovanja koja nisu naučno utemeljena, te je pribjegavanje istim zasigurno jedna od stvari u kojoj se griješi“, naveo je.

Kaže da pogrešni motivi mogu dovesti do opora prema vakcini.

„Često čujemo da ljudi kažu kako su se vakcinisali kako bi mogli putovati ili zato što ih je neko na to primorao kako bi zadržali posao i sl., što je mislim jako pogrešno jer se time stvara dodatni otpor prema vakcini“, rekao je.

Po njegovom mišljenju, kampanje ili načini motiviranja građana možda nisu najefikasniji i da ne daju željene rezultate, te se tome treba posvetiti više pažnje.

„U kampanjama za vakcine  potrebno staviti naglasak na zdravstvenu dobrobit vakcine, poruke koje se šalju stanovicima treba da budu lako razumljive i da se koristi razumljiva terminologija. Prilikom podizanja svijesti o značaju vakcinacije i prevencije zaraze virusom informacije treba da sadrže jasne rizike od zaraze, dobiti i moguće rizike vakcinisanja, efikasnost vakcine, trajanje imuniteta.  Treba da budemo svjesni da će se informacije mijenjati kroz vrijeme, te da to  treba otvoreno reči, i prilikom informiranja javnosti uvažiti neizvjesnost i ukazati da se nove preporuke razlikuju od starih. Na takav način ćemo zasigurno doprinijeti povećanju povjerenje građana“, navodi Esmin.

Dodaje da svaki vid prisile predstavlja visok nivo stresa i uzrok je psihološke napetosti i pojačane nervoze, te da to zasigurno nije poželjna opcija i dovodi do skučenog izbora mogućnosti šta i kako uraditi, kao i do toga da se neko može vakcinisati iz pogrešnog motiva.

„Sve češće čitamo o tome da ljudi traže različite načine da izbjegnu vakcinaciju a da dobiju potvrdu o vakcinaciji. Pa tako imamo osobe koje se pokušavaju vakcinisati za druge, ili one koji pokušavaju prevariti sistem na različite načine. Stoga i jeste važno raditi na educiranju građana o pozitivnim zdravstvenim aspektima vakcinacije, te motivisanju građana na izbor vakcine kao sredstva zaštite za sebe i druge“, navodi Brodlija.

Prema njegovim riječima, društvene mreže i mediji imaju ogromnu moć u stvaranju stavova i održavanju ili modeliranju nekih oblika ponašanja. Stoga teorije zavjere i lažne informacije doprinose uspostavljanju neadekvatnih društvenih uvjerenja, stavova i normi, te je vrlo teško to mijenjati kasnije.

Mi trenutno živimo u svijetu gdje je dostupnost informacija i mogućnost plasiranja tačnih i netačnih informacija veća nego ikada.

„Dostupnost tačnih i netačnih informacija može napraviti pometnju i izazvati osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja kod osoba koje primaju te sadržaje, pa samim time i neodlučnost šta je najbolje za njih. Potrebno je poticati ljude da razvijaju medijsku pismenost i kritično razmišljanje, odnosno racionalno mišljenje koje podrazumijeva promišljeno i analitičko ispitivanje stvarnosti i svijeta, kako bi se došlo do istine“, zaključuje Brodlija.

Napiši komentar