fbpx

Predsjednik Strateškog odbora Koalicije „Pod lupom“, Vehid Šehić, tvrdi da za izborne krađe i prevare, kojima se u BiH masovno prekraja volja građana, nije toliko odgovoran važeći Izborni zakon BiH koliko izborna administracija, odnosno neodgovorni i korumpirani članovi biračkih odbora.

Piše: eTrafika.net; Foto: Podlupom.org

Šehić, koji je svojevremeno bio član Centralne izborne komisije BiH, u intervjuu za eTrafiku, između ostalog, smatra kako bi pooštravanje sankcija prema akterima izbornih krađa trebalo da predstavlja jedan od prvih koraka prilikom izmjene aktuelnog Izbornog zakona.

„Samo pooštrenom kaznenom politikom i efikasnim radom nadležnih institucija možemo spriječiti izborne prevare, jer su one u demokratskim državama upravo na ovakav način eliminisane ili svedene na minimum u mnogim evropskim državama“, kaže Šehić za naš portal.

Na nedavno završenim izborima za gradonačelnika Prijedora, izlaznost birača iznosila je jedva nešto više od 30 odsto. Šta je razlog tako loše izlaznosti?

Kada govorimo o privremenim izborima za gradonačelnika Prijedora, evidentno je da tako mala izlaznost može biti iz dva razloga. Prvi je odluka da nemaju za koga glasati, jer nemaju povjerenje u te političke subjekte i njihove kandidate, koji su bili na izborima, a drugi razlog je opšta percepcija da rezultati izbora ne odgovaraju istinskoj volji građana birača zbog evidentnog kršenja Izbornog zakona i provedbenih akata Izborne komisije, čime se dovodi u pitanje kredibilitet i integritet samog izbornog procesa, a samim tim i rezultata.

Već godinama unazad u javnosti se priča o neophodnosti izmjena sadašnjeg Izbornog zakona. U čemu se ogledaju najveće manjkavosti aktuelnog zakona?

Ukoliko bi se odgovorno postupalo od strane izborne administracije, s posebnim akcentom na članove biračkih odbora, koji su dužni da u cijelosti poštuju propisane procedure predviđene i Izbornim zakonom i provedbenim aktima, mi ne bi imali sumnju u čitav izborni proces i rezultate izbora. Međutim svjedoci smo neodgovornog ponašanja jednog dijela članova biračkih odbora, koji se inače imenuju na prijedlog političkih subjekata koji učestvuju na izborima, koji najvjerovatnije po uputama svojih političkih stranaka krše Izborni zakon i druge akte, zloupotrebljavajući svoj položaj, falsifikuju izborne rezultate na način da će neke glasačke listiće učiniti nevažećim dodavajući preferencije na glasačkim listićima za određeni krug kandidata na istim, koristeći neiskorištene glasačke listiće koje popunjavaju, favorizujući svoju političku stranku, istovremeno čineći i falsifikat, koristeći falsifikovani potpis na izvodu iz Centralnog biračkog spiska na biračkom mjestu, čime kontaminiraju čitav izborni proces. Nažalost, to je postala praksa koja ne samo da dovodi u pitanje izborne rezultate nego i izlaznost na samim izborima.

Da li je Izborni zakon u BiH zaista napravljen tako da omogućuje izborne prevare i manipulacije s voljom građana? Šta treba mijenjati?

Ono što bi trebalo posebno mijenjati u Izbornom zakonu, to je povećanje novčanih kazni za neodgovorne članove biračkih odbora, koje su do sada bile simbolične i iznosile su 200 KM. Iste bi trebalo povećati i predvidjeti novčanu kaznu od 3.000 KM, jer postoje dokazi da su politički subjekti plaćali kazne za njihove članove biračkih odbora. Iz tih razloga bi trebalo predvidjeti sankcije i za političke subjekte za koje se, van svake razumne sumnje, utvrdi da su po njihovom nalogu njihovi članovi biračkih odbora kršili Izborni zakon.

Da li bi uvođenje skenera i video-nadzora na biračkim mjestima spriječilo izborne krađe?

Duže vremena se razmišlja, ali i predlaže, u cilju sprečavanja izbornih prevara, uvođenje novih tehnologija u izborni proces. U prvom redu mislim na biometrijsku identifikaciju birača, čime bi se spriječilo glasanje jednog glasača više puta. Dalje, tu je i uvođenje skenera, kojim bi se automatski utvrđivali rezultati glasanja sa svakog glasačkog listića. Time bi se spriječila izborna prevara, jer bi na takav način imali elektronsku verziju rezultata izbora, a istovremeno bi imali i glasačke listiće, tako da bi se vrlo lako moglo utvrditi da li je bilo kršenja Izbornog zakona.

Na ovdašnjoj političkoj sceni, posebno u Republici Srpskoj, svojevrstan fenomen predstavljaju tzv. preletači, odnosno ljudi koji su u parlamente izabrani na listama jednih partija, a odmah nakon izbora prelaze u neke druge. Kako to spriječiti?

Kako se ideologija izgubila u djelovanju političkih stranaka u BiH, gdje su većina njih postali interesne grupe, evidentan je veliki broj izabranih zvaničnika koji koristeći činjenicu da mandat pripada njima, a ne političkom subjektu, prelaze u druge političke subjekte. Sa velikom sigurnošću se može tvrditi, isključivo iz materijalnih ali i drugih benefita koje nudi taj politički subjekt, iz čega se može zaključiti da njihov motiv nije bavljenje politikom u opštem interesu nego isključivo u ličnom. Zbog toga vrlo često možemo čuti, a i vidjeti, da mnogi u politiku ulaze isključivo iz materijalnih interesa. Zato mi i ne možemo govoriti u Bosni i Hercegovini o istinskom političkom pluralizmu. Najveća odgovornost za ovakvo stanje je u političkim strankama i one bi trebalo, u prvom redu, voditi računa koga stavljaju na svoje kandidatske liste, a sigurno da veliki dio odgovornosti snose i građani birači, koji ne bi smjeli takvim ljudima davati bilo kakvo povjerenje u narednim izborima, jer bi ta kazna bila najdjelotvornija.

Da li je rješenje u tome da političke partije dobijaju mandate, umjesto pojedinaca?

Evropski standard je da mandat pripada izabranom zvaničniku, tako da ja nisam pristalica da mandat pripada stranci, jer se time ograničava sloboda birača da može sam dati glas onome kandidatu u kojeg ima najviše povjerenja.

Djeluje da međunarodna zajednica nije pretjerano zainteresovana da izvrši pritisak na domaće političke lidere kako bi se popravile očigledne manjkavosti u sadašnjem izbornom sistemu u BiH. Da li strancima zaista odgovara ovakvo stanje u BiH, a samim tim i ovakva vlast?

Pošto u političkom životu BiH ne postoji iskrena želja aktera političkog života za dijalogom i iznalaženjem kompromisnih rješenja, bez čega nema uspješne politike, mi imamo ovakvu situaciju kakvu imamo danas i kao građani smo se, nažalost, navikli u zadnjih 25 godina da živimo stalno u nekoj političkoj krizi. Zato je najveća odgovorost za izmjene i dopune Izbornog zakona na političkim strankama koje čine zakonodavnu vlast u ovoj državi, da konačno implementiraju odluke evropskih sudova za ljudska prava, Ustavnog suda BiH, kao i druga poboljšanja koja treba da doprinesu slobodnim i poštenim izborima. Sigurno, najveći problem u BiH je što građani očekuju od međunarodne zajednice da rješava određene probleme u ovoj državi što pacifizira javno mnjenje i moramo biti svjesni da se mi prvenstveno moramo sami izboriti za promjene, a u toj našoj borbi će sigurno pomoći međunarodna zajednica. Licemjerno je tražiti od predstavnika međunarodne zajednice da donose određena rješenja, a onda ih optuživati da takvim nametnutim rješenjima ugrožavaju suvererenitet BiH.

Kome odgovara ovakvo stanje?

Odgovor je za mene vrlo jasan. U prvom redu odgovara mnogim političkim akterima u BiH, jer zašto bi mijenjali postojeći ambijent u kojem se mogu ponašati kako žele, svjesni činjenice da ne postoji politička odgovornost. Pa i neki koji opravdano kritikuju sadašnju situaciju, a mnogi su u opoziciji, ukoliko bi došli u situaciju da budu vladajući ne bi ništa mijenjali. Kako je jednom prilikom jedan predstavnik opozicione političke stranke iskreno izjavio da, ukoliko bi oni osvojili povjerenje građana, ne bi im odgovaralo bilo šta da mijenjaju. Ono što sam ja stekao kao dojam je da neki predstavnici međunarodne zajednice više žele dobra građanima BiH, pa sami tim i BiH, nego što to žele neki od aktera političkog života u ovoj zemlji.

Osim rijetkih izuzetaka, gotovo da niko nije krivično odgovarao zbog izbornih krađa i prevara. Primjera radi, na ponovljenim izborima u Doboju u februaru ove godine, pojedini tamošnji političari dobili su skoro 20.000 glasova manje nego samo par mjeseci ranije. Kad će odgovorni za ovakve stvari doći pred lice zakona?

Kroz mnoge izborne procese svjedočimo izbornim prevarama, a neke od njih imaju i obilježja krivičnih djela. Nažalost, nismo imali adekvatnu reakciju nadležnih institucija u procesuiranju takvih osoba. U prvom redu mislim na tužilaštva u BiH. Ono što se može reći, radi objektivnosti, jedino je Tužilaštvo i Sud Brčko distrikta pokazalo profesionalnost, odgovornost i efikasnost u sankcionisanju onih koji su kršili Izborni zakon, glasanjem putem pošte, kojima su izrečene zatvorske kazne. Zato bi u narednom periodu trebalo, možda kroz izmjene Zakona o krivičnom postupku, kao i krivičnih zakona, predvidjeti hitnost postupaka kako bi se i taj segment učinio efikasnijim pooštravajući i kaznenu politiku, jer krivična djela u izbornom procesu predstavljaju, po meni, neka od najtežih krivičnih djela, jer se falsifikuje izborna volja birača. Da bi došli u takvu situaciju moraju biti osobođene zarobljene institucije ove države za koje će jedini autoritet biti zakoni koje primjenjuju, a ne neki neformalni centri moći, jer samo u takvoj situaciji mi možemo govoriti o vladavini prava čemu, nažalost, ne možemo svjedočiti u današnje vrijeme.

Napiši komentar