fbpx

Sve one koji podrže opoziciju i daju doprinos u obaranju režima Milorada Dodika treba pozdraviti. Međutim, nikoga ko je bio umiješan u bilo kakve afere ne treba osloboditi eventualnog krivičnog gonjenja samo iz razloga što je sada prešao u redove opozicije.

Piše: eTrafika.net

Rekao je ovo u razgovoru sa novinarima eTrafike politički analitičar Velizar Antić, komentarišući pristupanje DNS-a i SPS-a, dugogodišnjih partnera aktuelne vlasti, opozicionom bloku.

Naš sagovornik tvrdi i da u BiH ne treba očekivati povećanu aktivnost niti intervencije međunarodne zajednice, uprkos promjenama na čelu OHR-a i dolaskom novog američkog izaslanika za Zapadni Balkan. U intervjuu za eTrafiku, Antić, između ostalog, govori o šansama opozicije u Republici Srpskoj da pobijedi aktuelnu vlast na izborima sljedeće godine i da li je do promjena moguće doći sa kompromitovanim političarima, šansama za brzi ulazak BiH u EU i drugom.

  • Da li će na Opštim izborima 2022. godine doći do promjene vlasti u Republici Srpskoj?

Na ovo pitanje niko ne može da vam da precizan odgovor. Mislim da opozicija ima veliku priliku da obori vlast u RS. Međutim, da li će to i uspjeti zavisi od njihove sposobnosti da iskoriste ovu priliku.

  • Gdje je šansa opozicije?

SNSD je na vlasti već puna četiri mandata, odnosno punih 16 godina. Za sve ovo vrijeme su uradili jako malo na poboljšanju standarda i života naroda. Imali su mnogo afera koje su sustizale jedna drugu, veliki broj ljudi jedino rješenje vidi u odlasku iz zemlje, velika korupcija, nepotizam, namještanje tendera i konkursa, partokratija na svakom koraku i još mnogo toga, dovoljni su razlozi za smjenu vlasti. Međutim, sa druge strane, veliko je pitanje i koja je alternativa i šta je to što opozicija može da ponudi kako bi se ove stvari popravile.

  • Da li se može govoriti o promjenama ako, na primjer, sadašnji lider SDS-a, Mirko Šarović, bude kandidat opozicije za srpskog člana Predsjedništva BiH? O tome se već dugo spekuliše u javnosti.

Što se tiče kandidata za mjesto predsednika Republike Srpske i člana Predsedništva iz RS, jasno je da će te dvije pozicije biti u prvom planu za sljedeće izbore i da će, na neki način, nositi čitavu kampanju. Upravo iz tog razloga, jako je važno da to budu osobe koje imaju najveći ugled u narodu i koji imaju realne šanse da ostvare pobjedu na izborima. Zato je jako važno da svi u opoziciji dobro razmisle o ovim osobama i postignu širi konsenzus u društvu oko ovih kandidatura. Mislim da nije dovoljno da se samo političke partije dogovore oko ovih imena, već da u razmatranje imena ozbiljno uzmu i stavove manjih političkih partija, nevladinih organizacija, ali i istaknutih pojedinaca koji su opoziciono opredijeljeni. Jer, ukoliko već opozicija traži podršku od širokog opozicionog spektra, red je da čuju i prijedloge širokog kruga osoba, a ne da rješenje donesu tri predsjednika političkih partija, a da sutra traže podršku za te kandidate.

  • Da li mogu kandidature za dvije najvažnije inokosne funkcije posvađati opoziciju? Sudeći prema nekim izjavama opozicionih lidera, izgleda da dogovor nije ni blizu.

Sasvim sam siguran da imena kandidata za ove pozicije neće posvađati opoziciju. Niko nema taj luksuz da nameće rješenja i na taj način na sebe navodi bijes naroda ukoliko doživi neuspjeh na izborima. Jednostavno, ima dovoljno vremena da se dobro razmisli i odluči koja bi imena imala najviše šanse da pobijede režim Milorada Dodika. Svi bi trebalo da žrtvuju svoje sujete i svoj veliki ego i da se stave u funkciju pobjede opozicije na izborima. Zato je jako važno da se u odlučivanje o imenima uključi što širi krug političkih subjekata.

  • Da li DNS i njegov lider Nenad Nešić mogu da aboliraju odgovornosti za sumnjive poslove dok su bili u vlasti? Koliko je opoziciji uopšte potrebna saradnja sa strankama koje su do juče bile dio vlasti, ako se želi pokazati iskrena namjera za obračun sa kriminalom?

Od onog trenutka kada je DNS prešao u redove opozicije, pitanje njihove iskrenosti se pokreće i jedno je od velikih problema za samu opoziciju. Onaj ko je 14 godina proveo kao najveći saradnik Milorada Dodika, dobrim dijelom je izgubio kredibilitet da sada bude neko ko se nudi kao alternativa režimu. U DNS-u ima jako mnogo kvalitetnih kadrova, ali isto tako ima i kadrova koji gledaju samo svoj lični interes i nisam siguran da i sutra, nakon izbora, ne bi prešli na stranu Milorada Dodika, ukoliko bi na taj način ostvarili lične benefite. Takođe, pitanje odgovornosti za one članove DNS-a koji se vezuju za razne afere mora da bude do kraja raščišćeno. Niko ne smije biti aboliran za eventualne korupcione afere samo zbog toga što je juče prešao u redove opozicije i donio nekoliko procenata glasova. Šta ćemo u hipotetičkoj situaciji da sutra i Ujedinjena Srpska „shvati“ da je na pogrešnoj strani i da napusti brod Milorada Dodika pola godine prije izbora. Da li i njih treba prigrliti i abolirati za sve afere za koje se i oni prozivaju? I to je sasvim sigurno jedna strana medalje, vezana bilo za DNS ili SPS, ili sutra Ujedinjenu Srpsku. Sve one koji podrže opoziciju i daju doprinos u obaranju režima Milorada Dodika treba pozdraviti. Međutim, nikoga ko je bio umiješan u bilo kakve afere ne treba osloboditi eventualnog krivičnog gonjenja samo iz razloga što je sada prešao u redove opozicije.

  • Da li politika Milorada Dodika, zasnovana na konstantnoj priči o spoljnim i unutrašnjim neprijateljima, može još jednom da prođe kod birača?

To je posljednja karta na koju SNSD i Dodik igraju za sljedeće izbore. Oni prosto nemaju ništa drugo da ponude i jedina oblast gdje mogu koliko-toliko da animiraju određeni broj glasača jesu upravo nacionalne teme i stvaranje neprijatelja. Potpuno sam uvjeren da će i u sljedećih godinu dana Dodik podsticati priču o neprijateljima, bilo vidljivim i realnim, bilo nevidljivim i izmišljenim. I sasvim je sigurno da će jedan dio birača i ovaj put nasjesti na tu priču i svoj glas dati SNSD-u.

  • Da li vjerujete da će ovdje doći do većeg stepena intervencionizma međunarodne zajednice nakon što je na čelo OHR-a došao Kristijan Šmit, kao i izborom novog američkog izaslanika za zapadni Balkan, Gabrijela Eskobara?

Iako sa svih strana čujemo kako će se pritisak međunarodne zajednice prema vlastima u Republici Srpskoj pojačati, ja vjerujem da do tog pritiska neće doći. Ukoliko bi zaista i došlo do nekih konkretnih pritisaka prema Dodiku ili njegovim saradnicima, to će biti samo vjetar u leđa upravo Dodiku i SNSD-u. Ukoliko se sjetite prošlih opštih izbora iz 2018. godine, SAD su na svega desetak dana pred izbore donijeli odluku o sankcijama Nikoli Špiriću. Iz ovih sankcija najveću korist je izvukao upravo SNSD, jer su se oni predstavili kao zaštitnici interesa naroda, a da ih „loši“ Amerikanci zbog toga i stavljaju na liste osoba optuženih za korupciju. Ta lista ni na koji način nije uticala na Nikolu Špirića, jer on nema nikakvu imovinu u SAD i donijela im je samo korist za kampanju.

Ne vjerujem da je to urađeno slučajno i da Amerikanci nisu znali kakav će efekat izazvati takva odluka.
  • Kako to mislite?

Ukoliko su zaista željeli da nanesu štetu SNSD-u, nipošto nisu smjeli te sankcije da uvode nekoliko dana prije izbora. Potpuno isto pitanje se pokreće i za ove izbore. Najbolje bi bilo da se taj dio međunarodne zajednice uopšte ne miješa u izborni proces u Republici Srpskoj i da ostave nama samima da promijenimo vlast na izborima.

Da li je BiH, ovakva kakva jeste, bliža raspadu ili članstvu u EU? Da li bi međunarodna zajednica prihvatila raspad zemlje i da li se to može desiti mirnim putem, kako tvrdi Dodik?

BiH nije blizu ni raspadu, a ni EU. O raspadu u ovom trenutku pričaju samo oni koji uopšte ne poznaju trenutne međunarodne odnose i odnos snaga među velikim silama. U ovom trenutku nema ama baš nijedne velike svjetske, a ni regionalne sile, koja bi podržala razbijanje BiH i kojoj bi to bilo u interesu. Takođe, EU u ovom trenutku ima mnogo važnijih, svojih problema i neće posvećivati veliku pažnju i energiju na BiH, ali i na cijeli Zapadni Balkan. To smo najbolje mogli da vidimo u kampanji političkih partija za izbore u Njemačkoj. U tim kampanjama ne da teme koje se tiču Zapadnog Balkana i proširenja EU nisu bile ni blizu prioriteta, nego uopšte teme koje bi se odnosile na pojačanu ulogu Njemačke u međunarodnim odnosima nisu bili prioritet. Tako da ulazak u EU i BiH, ali i svih zemalja Zapadnog Balkana, sasvim sigurno neće biti tema u skorijoj budućnosti.

Napiši komentar