fbpx

Neposrednost u javnim nastupima, eksponiranost u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ali i sve jasnija želja biračkog tijela za novim licima u politici, doveli su do situacije da je već sada, više od godinu dana do izbora, gotovo izvjesno da će opozicija u Srpskoj za najvažnije pojedinačne funkcije imenovati najmanje jedno iz čuvenog trojca – Draško Stanivuković, Jelena Trivić i Nebojša Vukanović.

Piše: eTrafika.net

Da li je meteorski uspon navedenih, po političkom stažu, mladih opozicionara potisnuo liderske sposobnosti Mirka Šarovića, Branislava Borenovića, Mladena Ivanića, kao i brojnih drugih opozicionara koji su skoro dvije decenije bezupješno pokušavali da pobijede Milorada Dodika i SNSD, a danas ih skoro niko i ne pominje kao moguće kandidate za predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH. Naš portal je odgovor potražio među uglednim analitičarima i novinarima koji pažljivo prate ovdašnju političku scenu.

Podrži eTrafiku

Prema njihovim riječima, niko ne bi trebalo da bude iznenađan ako na opštim izborima sljedeće godine dvije najvažnije kandidature opozicija povjeri upravo nekom iz trija Stanivuković-Trivić-Vukanović.

„Ukoliko se situacija na opozicionoj sceni u Republici Srpskoj posmatra kroz prizmu pažnje u javnosti za djelovanje Draška Stanivukovića, Jelene Trivić i Nebojše Vukanovića, može se steći utisak da je u tom dijelu političkog spektra u Republici Srpskoj došlo do potpune smjene generacija“, kaže za eTrafiku novinar Saša Bižić.

On, međutim, ističe i to da će se jasan i nedvosmislen odgovor na pomenuto pitanje moći dati tek 2023., kad se „slegnu“ rezultati izbora koji se održavaju u jesen sljedeće godine. Naime, Bižić smatra da je nastavak uspona u politici navedenih troje ljudi najuže povezan sa sljedećim opštim izborima.

„Nije sporno da ovaj trio ima energiju koja se znatno više podudara sa raspoloženjem onog dijela građana RS koji imaju kritički odnos prema vlasti Milorada Dodika i SNSD-a, nego u slučaju njihovih starijih kolega iz PDP-a, SDS-a, a odnedavno i DNS-a. Međutim, ta razlika u stilovima, osim prednosti, sadrži i jedan rizik – potpuno je hazarderska, jer, ukoliko se opozicija opredijeli za njih troje, kao kandidate za ključne funkcije na nivou RS i BiH krajem iduće godine, to podrazumijeva igru na sve ili ništa“, ističe naš sagovornik.

Dakle, naglašava on, to znači ili uvjerljiv trijumf nad konkurentima ili potpuni kolaps.

„U takvom slijedu događanja nemamo nikako srednju varijantu, sa tijesnim porazom u kojem opozicionarima nedostaje tek par procenata ili čak promila za uspjeh u duelu sa vladajućim blokom, kao što je bilo, recimo, na izborima za predsjednika Republike i Narodnu skupštinu RS, 2014. godine“, smatra Bižić.

On procjenjuje i to, da sa protokom vremena rastu šanse Stanivukovića, Trivićeve i Vukanovića da upravo oni budu opozicioni kandidati za vodeće individualne funkcije na nivou RS i BiH, dok su, kako kaže, prije samo pola godine bile osjetno veće šanse da veterani u opoziciji, prije svega Mladen Ivanić i Mirko Šarović, izdejstvuju vlastite kandidature uz obrazloženje da će „podmladak imati vremena za dokazivanje“.

„Međutim, disproporcija u rejtinzima iz mjeseca u mjesec postaje sve naglašenija, tako da će, u momentu kada vrhovi opozicionih partija budu odlučivali o tome, sve osim opredjeljenja za taj adut mladosti imati autodestruktivne posljedice za opoziciju, od unutrašnjih raskola pa nadalje. U takvim koordinatama, ne bi bilo iznenađujuće da Draško Stanivuković bude kandidat za predsjednika RS, Nebojša Vukanović za srpskog člana Predsjedništva BiH, a Jelena Trivić, u slučaju dovoljnog broja mandata, za premijera RS“, ističe naš sagovornik.

S druge strane, dodaje on, ma koliko se takva formacija podudarala sa aktuelnim ambicijama Stanivukovića i Vukanovića, nju prate i otežavajuće okolnosti.

„Jedan takav momenat je sve naglašeniji ego Stanivukovića i Vukanovića, što jeste poželjna osobina ako se žele krupniji politički dometi, ali samo uz neophodnu dozu samokontrole, pošto u suprotnom, ovakva pretjerana samouvjerenost rezultira gubitkom osjećaja za realnost u prelomnim situacijama“, ističe Bižić.

Dalje, dodaje Bižić, tu je i činjenica da će do opštih izbora Stanivuković biti dvije godine gradonačelnik Banjaluke.

„Ako do izbora ne pronađe efikasan ključ za bravu odborničke većine u gradu, može se desiti da njegova popularnost među zagovornicima promjena osjetno splasne. Zatim, ne treba potcjenjivati ni raspoloženje osoba koje bi u predizbornom periodu ostale u sjenci ovog dueta, prije svega Jelene Trivić, jer će se nastaviti povezivanje njenog pozicioniranja sa raznim ‘kondicionalima’, dakle, situacijama u kojima postoji čitav niz odrednica ‘ako’ i ‘možda’, što je pogodnije tlo za ličnu frustraciju, nego entuzijazam“, kaže Bižić.

Na kraju, on ističe da nikako ne treba zaboraviti ni ambicije SDS-ovog Milana Radovića, koji bi, kako kaže, nesumnjivo sebe vidio kao premijera u slučaju uspjeha opozicije na parlamentarnim izborima. Što unaprijed remeti kombinacije sa Trivićevom, kao ni to da će, prema njegovim riječima, sa približavanjem izbora opoziciono jezgro SDS ― PDP imati sve više muka i sa apetitima DNS-a.

„Stranka Nenada Nešića će, po svemu sudeći, do posljednjeg momenta trgovati sa protivuslugama za odustajanje od Nešićeve više puta najavljene predsjedničke kandidature. Takođe, u ovom momentu još je nezamislivo kakve bi sve kompromise, u želji da se dođe do pobjedničke matematike, podrazumijevali trenutno nerealni, ali ne i sasvim isključeni u budućnosti, aranžmani sa SPS-om, a u određenim scenarijima čak i sa Ujedinjenom Srpskom“, zaključuje Bižić.

Politički analitičar Velizar Antić takođe smatra da je gotovo sigurno to da će lideri opozicionih stranaka, kako kaže, ustuknuti u borbi za kandidature za predsjednika Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH i to „pred energijom i ambicijom mladih političkih zvijezda“.

„Svo troje – Stanivuković, Vukanović i Trivićeva, prije svega su se istakli svojim nastupima u Narodnoj skupštini RS. Tu su oni izbili u prvi plan. S druge strane, iako je predsjednik najveće opozicionone stranke u RS, Mirko Šarović je već dugo u Sarajevu, prvo u Savjetu ministara, a zatim u Parlamentu BiH. Lider PDP-a Branislav Borenović takođe je angažovan u bh. parlamentu, tako da ni on ni Šarović nisu ‘na vidiku’ prosječnom glasaču u Republici Srpskoj. Ivanić, pak, djeluje da se sam polako povlači iz ozbiljnijeg bavljenja politikom. Stanivuković, Trivićeva i Vukanović iskoristili su taj prazan prostor i ubjedljivo dospjeli u prvi plan“, kaže Antić za eTrafiku.

On dodaje i to, da su rezultati proteklih lokalnih izbora pokazali da su se građani i građanke Srpske „umorili od starih faca“, odnosno da traže nova lica na domaćoj političkoj sceni.

„Vjerujem da će upravo pomenuti trojac mlađih političara, između sebe razdijeliti najvažnije kandidature za predstojeće opšte izbore. Tu, međutim, ne treba zaboraviti ni Milana Miličevića iz SDS-a, koji u Tesliću već nekoliko izbornih ciklusa glatko pobjeđuje sve kandidate SNSD-a, kao ni Milana Radovića, koji je za kratko vrijeme uspio da podigne rejting gotovo ugašenog SDS-a u Banjaluci i Krajini. Među njima treba tražiti potencijalne kandidate opozicije za predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH. Ne vidim nikog drugog“, kaže Antić.

Politički analitičar i direktor PR agencije „Pragma“ iz Beograda, Cvijetin Milivojević, za naš portal ističe da su izborni rezultati, osnosno, porazi koje opozicija u RS godinama trpi od Dodika i SNSD-a, trebalo još davno da predstavljaju jasan znak da nešto treba mijenjati, prije svega u kadrovskom smislu.

“Nisam primjetio takvu vrstu odgovornosti u opoziciji, osim u slučaju bivšeg predsjednika SDS-a Vukote Govedarice, koji se ubrzo nakon poraza na prošlim opštim izborima povukao sa tog mjesta. Jasno je je da se stvari moraju mijenjati nakon svakog poraza. Jedini zrak svjetlosti za opoziciju u RS, nakon godina tavorenja u mraka, jesu prošlogodišnje pobjede njihovih gradonačelnika u Banjaluci i Bijeljini. Opet, moje mišljenje je da su te pobjede više došle na osnovu kvaliteta i imena samih kandidata, nego zahvaljujući nekakvom ozbiljnom opozicionom radu stranaka, SDS-a i PDP-a”, kaže Milivojević.

On, međutim, ne vjeruje u to da će sve izvjesnije kandidature na najvažnije funkcije, koje će i prema njegovom mišljenju opozicija povjeriti Stanivukoviću, Trivićevoj ili Vukanoviću, dovesti do brze smjene generacija u vodećim opozicionim strankama.

“Možda to i ne bi bilo dobro da se prebrzo desi. Najbolji je spoj mladosti i iskustva. Ne vjerujem da će u bliskoj budućnosti Stanivuković, recimo, da preuzme i vodeću funkciju u PDP-u, ili da će Šarović ubrzo da napisti kormilo u SDS-u”, zaključuje Milivojević.

Napiši komentar