Privilegovani čovječe, želim da te pitam nešto važno. Želim da mi svojim pouzdanim i odabranim riječima dočaraš svoj bezgranični svijet, a ja ti obećavam da ništa neću upotrijebiti protiv tebe.

Zanima me kako se osjećaš kada se probudiš i ne misliš šta smiješ danas da uzmeš iz oskudne potrošačke korpe,  sa zadatkom da postigneš da svaki dan uz krompir priložiš i malo mesa?

Kako je to kada ti je rezervoar uvijek pun te proklete tekućine, i kada te ne štrecaju gotovo svakodnevne vijesti o njenom poskupljenju? Kako je to kad pomisliš: “Pa to je samo deset pfeninga?” Ili kako je kad pomisliš da ljudi previše očekuju od gradskog prevoza?

A onda, je li lijepo imati opciju da odeš kada ti dosadi okruženje? Ne znam da li imaš drugih problema, ali monotonija od svih tih zabrinutih lica sigurno ti narušava spokojnu svakodnevicu. Kako izabereš gdje otići ovaj put? Meni je teško čak i dok u atlasu prstom prelazim preko svih tih mjesta koja ne mogu da vidim i u ostalim dimenzijama. Kako si samo bitan kad kažeš: “Volim da upoznajem nove kulture”.

Kako ti je sa tom bezbrižnošću? Ti ne moraš da misliš o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa. Pa ti bi sigurno ukinuo nacionalne klubove u skupštini jer bi onda bilo manje posla? I čak smiješ da to kažeš na glas.

Imaš li uopšte neke brige? Znaš li šta je empatija?

Privilegovani čovječe, da li ikad potajno izgovaraš rečenice iz Kuma i  smješkaš se dok niko ne gleda? Kako je kada znaš da ti svi uticajni ljudi duguju nešto, i da te jedna tipka dijeli od zadovoljenja tvojih potreba?

Imaš li djecu, Privilegovani? Njima svašta treba. Žele ruksak, patike, nove knjige…A najgore od svega, kada ispuniš te želje, onda požele diplomu. Na to ne možeš reći NE. Ne zato što misliš da je to karta za bolju budućnost. Nisi budala, nego si ponosan. A ponosiš li se ti načinom na koji su tvoji ljubimci dobili diplomu? Jesi li se ikada sikirao hoće li položiti taj ispit koji nosi čak 10 bodova ili si kontaktirao nekoga? Pa realno, svi dekani su ti bliži ili dalji dužnici, zašto i ne bi?

A da li ikad pomisliš da su mito i korupcija negativne pojave? Zašto ti je smiješno kad čuješ da postoje agencije za borbu protiv korupcije i anti-korupcioni priručnici? A tek Zakon o sukobu interesa, pa kome je to palo na pamet? Ovdje se interesi ne sukobljavaju, jer je riječ “konvertibilan” najvažnija riječ u našem jeziku. Znači pretvorljiv, preobratljiv. Ljudi poput tebe lako se dogovore, zar ne?

Privilegovani čovječe, pa ti i ne znaš kako ti je zato što se nikad ne pitaš kako je meni.

eTrafika.net – Tanja Janjić

Napiši komentar