Od visokih stanarina i vlasnika koji zadiru u intimu, pa do loših uslova i nepoštovanja dogovora, podstanari se susreću sa mnogim problemima. Situaciju svakako otežava i činjenica da stanar i stanodavac rijetko potpisuju ugovor o stanovanju.

Piše: Nataša Tomić

Probleme sa stanodavcima je imala i S. Z., a koja već šest godina živi kao podstanarka. Ističe da je tokom ovih godina imala mnoge neugodne situacije, zbog čega se pet puta selila, a zbog vlage koja se pojavila u posljednjem stanu je čak imala i zdravstvenih problema.

“Sve je bilo u redu kada sam se uselila, ali je nakon mjesec dana iz zidova počela da izbija crna vlaga, koja se kasnije pokazala i otrovnom. Objasnili su mi da su svjesni toga od početka i da su prekrečili stan kako bi to prikrili. Nakon što sam tražila da se to riješi, iznapadali su me i rekli da oni sa tim nemaju ništa. Vidjela sam kuću prije nego što sam se uselila, ali kako je bilo prekrečeno, nisam mogla da znam u kakvom stanju su bili zidovi prije toga. Prekrečila sam ponovo i počela da tražim drugi stan. U međuvremenu se desio niz problema u istom objektu, poput pucanja vanjske česme, izlivanja kanalizacije u kuću i još doslovno milion sitnica, od kojih su se ograđivali. Rješavali smo ih tako što sve sredim sama i onda odem da pokušam ljudski da se dogovorim da se dio toga odbije od kirije koja je, kao što su načelno kirije u Banjaluci, bila neosnovano visoka”, priča naša sagovornica.

Stan S. Z. nakon pojavljivanja vlage

Međutim, njeni problemi se na tome nisu zaustavili jer je u potrazi za novim stanom imala problema sa vlasnicima koji previše zadiru u intimu ili postavljaju posebne uslove stanovanja.

Heroji su među nama

“Dok sam tražila stan nakon opisane situacije sretala sam se sa ludacima koji su me pitali nenormalne stvari poput ‘Da li imate djecu?’ ili ‘Da li planirate djecu?’. Nakon odgovora ‘Ne uskoro’, žena mi govori ‘Dobro je, jer ne želim da mi djeca grebu novi parket’. Na to sve, ja imam psa za kojeg onda nema ni smisla da pitam. Takođe, sve je super, sve odgovara, ali kada kažem da imam kućnog ljubimca preneraze se ljudi, ne stignem do dijela da je u pitanju pas. Što se njih tiče to može biti i zlatna ribica, isto bi reagovali. Pri tome, ti stanovi su po 300 i više KM, mahom su bili po 500 KM i više, i prazni jer imam svoj namještaj, ali ništa nije pomagalo”, govori S. Z. te se prisjeća i situacije u kojoj joj “gospođa u Novoj Varoši uredno govori da uz dvorišnu kuću ne može da koristi dvorište jer to ne ulazi u opis nekretnine koja se izdaje”.

Dalje, ona tvrdi i da stanodavci izdaju svašta – od malih soba i objekata koji su prenamijenjeni za stanovanje do normalnih i uslovnih objekata za koje je kirija izuzetno visoka.

“Svi podstanari znaju da se kirije kreću od 300 do 800 KM za čitav stan, ne govorim o studentskim sobama, a da se za 300 KM može iznajmiti doslovno šupa ili garaža/ljetna kuhinja koja je ‘adaptirana’ za stanovanje”, govori naša sagovornica.

Probleme sa stanodavcima je imala i M. M. koja ističe da se vlasnica stana u Boriku, u kom je tada živjela, u početku činila izuzetno susretljivom i razumnom, ali da su ubrzo počeli problemi.

“Prvo smo počeli primjećivati da stvari u stanu ne stoje baš onako kako ih mi ostavimo. Jedno jutro sam kroz polusan čula korake i glasove u dnevnoj sobi. Ubrzo sam se trgla i kroz staklo na vratima sobe ugledala sam siluete koje se kreću po dnevnoj. Ustala sam i kada sam otvorila vrata, ugledala sam gazdaricu kako sjedi na kauču i puši cigaretu, a njen sin se u patikama šeta po tepihu i laminatu, u pola 8 ujutru. Došli su bez najave. Nisu kucali, jer su imali rezervni ključ, pa su samo ušli ‘da vide u kakvom je stanju stan’. Bilo je između toga još dešavanja, ali ovo ‘upadanje’ u stan dok spavamo je bila kap koja je prelila čašu. Istog momenta smo im najavili da se iseljavamo u roku od mjesec dana najviše, što smo i uradili”, prisjeća se ona.

Stan S. Z. nakon pojavljivanja vlage

Bez potpisivanja ugovora nijedna strana nije zaštićena

Nažalost, ova dva slučaja su samo neki od mnogih koji se dešavaju, a činjenica da se ne potpisuje ugovor o stanovanju još više otežava situaciju. To obje strane ostavlja nezaštićenim te daje prostor za zloupotrebu, manipulacije i bahato ponašanje. Stanari su ugroženi jer im vlasnici stanova bez ikakvog razloga ili prethodne najave mogu povećati kiriju, mijenjati uslove pod kojima izdaju stan ili ga otkazati. Isto tako, stanari mogu praviti materijalnu štetu, uznemiravati komšije i ne poštovati dogovor, što i drugu stranu u cijeloj situaciji ostavlja oštećenom. Takođe, ovakva situacija je štetna i za državu, koja je svake godine uskraćena za porez na dohodak koji se treba plaćati ukoliko se potpiše ugovor.

S. Z. ističe da tek sada, nakon šest godina podstanarskog života, ima ovjeren i potpisan ugovor i to zato što je sve išlo preko agencije za iznajmljivanje.

“Jednom ili dva puta sam dobila neovjeren ugovor sa praznom crticom na mjestima namijenjenim za iznos mjesečne rente i vremenskog trajanja ugovora. Takođe, samo ja sam ga potpisala, bez potpisa stanodavca ili bilo kakvog pečata”, govori ona.

Iz Udruženja za zaštitu potrošača “Reakcija” iz Banjaluke tvrde da do sada nisu imali prigovore od nezadovoljnih podstanara, ali da to ne znači da problemi u ovoj oblasti ne postoje. Smatraju da je veoma teško zaštititi stanara koji sa stanodavcem nema potpisan ugovor.

“Ova oblast je regulisana u Zakonu o obligacionim odnosima, ali smatramo da praksa pokazuje da je oblast malo i neuređena. To se ispoljava na način da se ne zaključuju ugovori o zakupu i da se samim tim i izbjegava plaćanje poreza, što predstavlja obavezu u slučaju iznajmljivanja stana, odnosno nepokretnosti. Svi podstanari bi trebali da imaju obavezu prilikom useljena u stan da provjere ispravnost svih uređaja, da prijave boravište na novoj adresi, da zaključe ugovor i bilo bi poželjno da potpišu zapisnik o primopredaji, da se na kraju ovog obligacionog odnosa ipak znalo u kakvom je stanju stan preuzet”, ističu iz Udruženja.

Tvrdnji da je ova oblast neuređena u prilog ide i odgovor koji smo dobili iz Insprektorata RS, a u kom se navodi da forma ugovora o zakupu stana nije precizno definisana.

“Zakon o obligacionim odnosima ne zahtijeva preciznu formu za zaključenje ugovora o zakupu, što znači da se isti može zaključiti i usmeno. Ugovorom o zakupu stana jedna ugovorna strana (zakupodavac) obavezuje se da preda tačno određenu nepokretnost – stan na upotrebu drugoj ugovornoj strani (zakupcu), a ovaj se obavezuje da mu za to plaća određenu naknadu (zakupninu) i da mu po prestanku zakupa vrati tu nepokretnost – stan”, navodi se u odgovoru koji je upućen redakciji eTrafike.

Očigledno je da je ovim Zakonom stanodavcu i podstanaru stavljeno na izbor da se dogovore oko toga da li će potpisivati ugovor ili će se usmeno dogovoriti oko uslova zakupa, čime je ostavljeno mnogo prostora za zloupotrebe.

Napiši komentar