Niz oblasti u zakonodavstvu BiH i entiteta ima preklapanje krivičnih i prekršajnih djela a odluka da li će se voditi prekršajni ili krivični postupak, što podrazumijeva drastične razlike u kaznama, često je samo na policijskom, poreskom ili drugom državnom službeniku, koji nije obavezan da se konsultuje ni sa tužiocem, što širom otvara vrata korupciji.

Piše: eTrafika.net, Fotografija: Pixabay.com

Pomenutim državnim službenicima zaduženim za prijavljivanje krivičnih djela i prekršaja omogućeno je, zahvaljujući pravnim nedostacima u oblasti krivičnog i prekršajnog prava, da kod najtežih krivičnih djela, umjesto krivičnog, pokrenu prekršajni postupak, bez da bilo ko drugi kontroliše njihove odluke.

Na ruku im ide i praksa Evropskog suda za ljudska prava, kao i odluke Ustavnog suda BiH, da za isto incidentno ili protivpravno ponašanje fizičko lice ne može biti gonjeno i prekršajno i krivično te ukoliko osoba prekršajno odgovara kasnije ne može biti krivično gonjena po istom osnovu. Ovakve odluke Evropskog suda za ljudska prava predstavljaju tumačenje poznatog pravnog načela „ne bis in idem“ a koje je i sastavni dio Ustava BiH.

Zbog postupanja različitih ovlaštenih lica pokretača prekršajnog postupka, kojih u BiH ima više od 800, i koji djeluju nezavisno jedni od drugih (policijski, poreski ili carinski službenici, inspekcijske službe itd.), moguće je da zbog zloupotrebe službenih lica ili koruptivnih radnji, policijski ili poreski službenici ali i druga ovlaštena lica, određene predmete koje imaju sva obilježja krivičnog djela procesuiraju kao prekršaj i na taj način onemoguće da budu proslijeđeni nadležnim tužilaštvima radi krivičnog djela.

Ne upoznaju tužioce sa predmetom

Rješavanjem predmeta od strane pokretača postupaka prekršajnim nalogom, odnosno njihovo rješavanje pred sudom u prekršajnom postupku umjesto u krivičnom, u sudskoj praksi najčešće rezultira nikakvim ili minimalnim novčanim kaznama za počinioce teških krivičnih djela koruptivnog, finansijskog ili drugih oblika kriminala. Dosadašnja praksa je pokazala da je ovo dosta česta pojava iz razloga što je linija razdvajanja između prekršaja i krivičnog djela vrlo tanka i omogućava državnim službenicima široka ovlaštenja i pravo da sami odlučuju. Takva mogućnost je vrlo pogodno tlo za korupciju, zbog čega ju je neophodno mijenjati.

Problem predstavlja i različita praksa u BiH i nekoliko stotina propisa koji regulišu ovu oblast, postojanje velikog broja različitih zakonskih rješenja u pogledu istih stvari i neusaglašeno postupanje tužilaštva, policijskih službenika i drugih. Potrebno je zakonski obavezati pomenute službenike da se moraju konsultovati sa nadležnim tužiocem radi pravilne kvalifikacije djela i njegovog procesuiranja u odgovorajućem postupku. Iako je to suštinski neophodno kod nas prema trenutno važećim propisima nije zakonska obaveza.

Zbog toga su Evropski sud za ljudska prava i mnoge druge međunarodne organizacije ali i domaći stručnjaci tražili da se ova oblast uredi zakonski i onemogući službenicima da sami odlučuju kako će kvalifikovati otkriveno djelo. Na taj način bi se uticalo na smanjenje rizika od korupcije. Insistira se i na mnogo ozbiljnijem pristupu analizi onih događaja u kojima se može desiti faktičko preklapanje obilježja prekršajnog i krivičnog djela, među kojima često postoji tek minimalna razlika, što ostavlja mogućnost zloupotrebe od strane službenih lica da neko krivično djelo kvalifikuju kao prekršaj i učiniocu krivičnog djela omoguće da izbjegne izdržavanje kazne zatvora.

Službenici mogu biti vođeni namjerom da sebi ili drugim licima pribave korist (mito) u vidu onemogućavanja krivičnog gonjenja kroz izdavanje prekršajnog naloga i prekršajnog kažnjavanja. Problem predstavlja i to što ovlašteni službenici mogu upoznati tužioca o određenom događaju i namjerno ispustiti činjenice i okolnosti koje taj protivpravni događaj čine krivičnim djelom. Tako bi naveli tužioca da se radi o prekršaju a ne krivičnom djelu, što se često samo konstatuje usmeno ili u nekom drugom neformalnom obliku, ali ne i obavezujućim pismenim tragom.

Da se preko pomenutog problema olako prelazi govori i činjenica da nije poznato da li je do sada bilo koji inspektor ili drugo ovlašteno lice odgovarao zbog zloupotrebe službenog položaja ili nesavjesnog rada u službi jer je krivično djelo okvalifikovalo kao prekršaj. Kako se ekipa eTrafike lično uvjerila, međunarodni eksperti i organizacije traže da se ovlaštenim izdavaocima onemogući izdavanje prekršajnog naloga za prekršaje koji imaju sličnosti sa određenim krivičnim djelima, bez prethodnog upoznavanja tužioca koji će odlučiti u adekvatnom roku da li će pokrenuti krivični postupak. Tek ukoliko bi tužilac odustao da vodi krivični postupak ili ne bi odgovorio u adekvatnom roku ovlašteni izdavalac prekršajnog naloga bi mogao da izda takav nalog.

Gdje se prekršaji i krivična djela preklapaju?

Najčešća preklapanja krivičnog djela i prekršaja u teoriji i praksi u BiH možemo naći u propisima koji regulišu oblast upotrebe i prometa oružja, oblast privrednog poslovanja, zloupotrebe narkotika, naročito carina i oblasti protiv javnog reda i mira.

Tako npr, zbog neprijavljivanja poreza na dodatnu vrijednost, neizdavanja računa kod gotovinskih plaćanja, utaje poreza na dohodak koja je posljedica rada na crno, neplaćanja doprinosa, isplate plata ili dijela plata “na ruke”, neplaćanja poreza na dobit stvaranjem fiktivnih troškova, možete odgovarati i prekršajno i krivično a odluka da li će se voditi jedan ili drugi postupak najčešće zavisi samo od poreskog službenika a ne i nadležnog tužioca. U prekršajnom postupku je predviđena novčana kazna, koju možete i da ne platite a da nemate značajnije posljedice, dok je u krivičnom postupku najčešće predviđena kazna – kazna zatvora.

Elementi krivičnog djela u oblasti protiv javnog reda i mira najčešće su prisutni kod fizičkog napada i tjelesnih povreda, gdje policijski službenik nakon izlaska na teren i zaticanja sukobljenih lica legitimiše učesnike tuče te vrstu povreda, nakon čega upućuje lica na medicinski pregled. Nakon toga odlučuje da li će pokrenuti prekršajni postupak za ugrožavanje bezbjednosti prijetnjom napada na život, tijelo ili imovinu ili upoznati tužioca sa krivičnim djelom ugrožavanje sigurnosti iz člana 150 Krivičnog zakona RS. I prekršaj i krivično djelo su skoro istovjetno opisani u zakonima a kazne su značajno različite. Isto tako, posjedovanje narkotika može biti tretirano od strane ovlaštenih inspektora i kao prekršaj i kao krivično djelo, s obzirom da postoji indentični opis u obje varijante. Slična situacija je i kod nedozvoljene upotrebe i posjedovanja oružja, gdje takođe možete biti kažnjeni i krivično i prekršajno.

Neophodne izmjene

Kako bi se regulisao pomenuti problem neophodno je donošenje strateškog plana na nivou BiH i entiteta, gdje bi se u rješavanje uključili eksperti u svim oblastima u kojima dolazi do preklapanja krivičnih i prekršajnih djela. Nužno je i definisanje neophodne razlike između istih kako bi se onemogućilo da se tamo gdje postoji sličnost između prekršaja i krivičnog djela izda prekršajni nalog bez upoznavanja tužilaštva. Pomoglo bi i  smanjivanje nadležnih inspekcija i njihova bolja koordinacija, smanjivanje broja propisa koja definišu prekršaje i slično.

Napiši komentar