Portali bez impresuma i kontakta, kao i bilo kakvih podataka o vlasništvu ili osobama koje ga uređuju, lažne vijesti, dezinformacije, neprovjerene činjenice, govor mržnje, huškanje, vrijeđanje, spinovanje. Sve to su pošasti modernog novinarstva koje se munjevito šire javnim prostorom i čine veliku štetu kako publici, tako i novinarstvu kao profesiji.

Piše: Vanja Stokić

Da je period pred izbore pogodan za pokretanje lažnih medija govori nam Ljiljana Zurovac iz Vijeća za štampu BiH. Kako kaže, već se pojavio ogroman broj anonimnih portala sa političkom pozadinom, koji ciljano šire govor mržnje prema određenoj političkoj skupini ili nacionalnoj grupaciji, kako bi postigli određenu atmosferu pred izbore.

“Potrebno je donijeti Zakon o transparentnosti vlasništva medija. To je prvi korak, nešto što nam očajnički nedostaje. Mora se navesti da svaki medij mora imati vidljive podatke o vlasništvu, uredništvu i redakciji, kontakte… Sada imamo ogroman procenat portala za koje ne znamo ko stoji iza njih niti kome da se obratimo kada se prepozna neprofesionalan rad. Najprije zakonski, a zatim i registracijom medija koji bi imali naznaku da su uredno registrovani, čime bi se posjetioci portala obavještavaju mogu li vjerovati tom mediju ili ga potpuno ignorisati. Tu nam treba saradnja i građana”, naglašava Zurovac, te dodaje da se većina žalbu upućenih Vijeću za štampu odnosi upravo na veb portale.

Od početka ove godine, na rad medija stigle su 122 pritužbe, a njih 87 odnosi se na portale. U polovini žalbi navodi se da ti mediji sadrže klevetničke i huškačke sadržaje, a pritom ne nude nijednu informaciju o vlasniku portala, niti osobama koje kreiraju sadržaje. U ovim slučajevima je potrebna i pomoć policije, koja još uvijek nije prepoznala opasnost širenja takvih sadržaja.

Ne shvatati ih ozbiljno

Prvo što moramo svi uraditi jeste da ne shvatamo ozbiljno medije koji nemaju istaknute podatke o sebi, smatra urednik portala Frontal.rs Marko Šikuljak. On je skovao i izraz portaloid – sajt koji izgleda kao portal, ali zapravo to nije.

Drugi mediji ne bi trebali da prenose njihove sadržaje. Ti portali nemaju impresum, ne znamo ko su niti kakvi su im motivi”, upozorava Šikuljak.

On takođe naglašava da je danas isplativije biti neregistrovan i raditi iz sive zone. Mediji bez podataka niti kontakta ne mogu biti pozvani na odgovornost, za razliku od onih koji su odlučili da svoj posao rade odgovorno.

Urednik banjalučkog dopisništva BN televizije i portala Istinito Željko Raljić upozorava da veb portali po zakonu nisu mediji, jer ih on ne prepoznaje kao takve.

“Postojeći zakon koji reguliše medije u RS jeste Zakon o javnom informisanju, koji nije mijenjan duže od 20 godina. On ne vidi portale kao medije i nemoguće ih je upisati u Registar javnih glasila. Imamo medije koji to de facto jesu, a de jure nisu jer ih zakon ne prepoznaje. To je problem i za konzumente sadržaja koje ti mediji plasiraju. Ako se osjećate oštećeni i želite nekoga da tužite, nemate medij. Sud ga može tretirati kao takvog, ali se on može braniti time da nije medij i odgovaraće lično autor sadržaja”, navodi Raljić, naglašavajući da nam je neophodan adekvatan zakon o medijima.

Taj zakon bi trebao propisivati na koji način se mediji osnivaju i registruju, kako funkcionišu, na koji način bi trebalo da rade i kojih postulata da se pridržavaju. Sve to bi zaštitilo medije, ali i publiku i one o kojima mediji izvještavaju.

Prenose ih mejnstrim mediji

Borislav Vukojević sa Fakulteta političkih nauka u Banjaluci upozorava da zakoni ne mogu biti restriktivni jer Internet obuhvata mnogo veću slobodu nego što je samo osnivanje portala. Kao najveći problem izdvaja to što za pokretanje portala nije potrebna nikakva posebna vještina.

“Prije desetak godina ste morali znati snimati i znati pravnu regulativu kako biste osnovali medij. Ovo se ne može zaustaviti, što znači da se treba obrazovati publika i pronaći zakonsko rješenje koje neće donijeti novi nivo cenzure za medije“, navodi Vukojević.

Istraživanja koje je radio na banjalučkom FPN-u pokazala su da se podrška za neki cilj ne može dobiti objavljivanjem samo jedne lažne vijesti. Ipak, problemi nastaju kada ove vijesti dospiju u medije koji imaju širok doseg u javnosti.

“Dvadeset odsto publike spada u prijemčivu publiku, ali 80 odsto njih nije zombificirano i portal nastao preko noći neće promijeniti njihovo mišljenje. Glavni problem nije direktan uticaj na publiku, već prelivanje u mejnstrim medije. Dugoročno gledano, to može donijeti do poljuljanja stava koji neko ima, do relativizacije, da se ne može razlikovati istina od moguće manipulacije“, upozorava on.

Crveni i žuti mediji

Temom lažnih vijesti, spinova, dezinformacija i ostalih manipulacija bavi se portal Raskrinkavanje.ba, koji prati i analizira rad onlajn medija. Kako nam govori Emir Zulejhić iz redakcije Raskrinkavanja, u njihovoj bazi nalazi se više od 550 različitih portala o kojima su pisali. Kao veliki problem detektovali su upravo anonimne portale, koji produkuju brojne lažne vijesti, ali i druge manipulacije.

“Polovina naših sadržaja napisana je na osnovu prijave čitatelja. Za svaku našu analizu se obratimo mediju koji je prenio tu vijest, sa svim rezultatima do kojih smo došli. Pokušavamo ih informisati da su objavili bilo kakav vid manipulacije i dati im priliku da to isprave. Portali koji postoje iz ekonomskih razloga se osjećaju ugroženo i često idu taktikom da je napad najbolja odbrana. Kreiraju lažne vijesti o nama i članovima naše redakcije, pa pozivaju svoje čitaoce da prijave naše objave kao nepoželjan sadržaj na društvenim mrežama”, govori Zulejhić.

Kada govorimo o reakcijama medija na njihove analize i upite, mejnstrim mediji manje odgovaraju na pitanja, jer “vjerovatno ne osjećaju da je doseg Raskrinkavanja toliki da bi trebalo da razmisle o onome što pišu”. Po komentarima čitalaca vide da su oni poprilično svjesni toga što se dešava. Najviše su isfrustrirani klikbejt naslovima koji im obećavaju svašta, a ne daju apsolutno ništa, a medijima većinom ne vjeruju.

“Nemoguće je upratiti sve što se dešava. Želimo edukovati ljude i objasniti im na koje načine mogu biti izmanipulisani. Informatička pismenost je jako bitna, da čitatelj zna šta je vijest, a šta komentar i kolumna. Isto tako moraju znati šta je domen, hosting, sakriveni podatak o vlasništvu. Uskoro ćemo objaviti potpuno novi dio našeg sajta, koji će se baviti medijskom i informatičkom pismenošću”, najavljuje on.

Foto: Pixabay

Cilj njihovog rada jeste pokazati čitaocima koji mediji njima manipulišu i na koji način, ali i dati priliku medijima da isprave svoje greške. Kako Zulejhić smatra, u borbu protiv manipilacija moraju se uključiti mediji, zakon i čitaoci. Raskrinkavanje je napravio dvije liste medija u svojoj bazi – crvenu i žutu. Ukoliko se dokaže da je medij objavio lažnu vijest, automatski dospijeva na crvenu listu. Ako je objavio tri bilo koje manipulacije, osim lažne vijesti, dospijeva na žutu listu. Procedura za skidanje je objava demantija svojih sadržaja ili neponavljanje greške naredna tri mjeseca.

Sloboda govora ili njena zloupotreba?

Dok se Internetom šire anonimni portali i njihove lažne vijesti, raste i govor mržnje. Oni koji ga stvaraju se često pozivaju na slobodu govora, iako oni tu isti slobodu zloupotrebljavajuĐorđe Vuković sa Fakulteta političkih nauka u Banjaluci ističe da se pod slobodnom govora ne misli mogućnost da se bez ikakve odgovornosti i znanja govori o bilo čemu.

Sloboda govora podrazumijeva znanje i moral, odnosno odgovornost za izrečeno. Ko je raščistio sa tim, onda je jasan protivnik govora mržnje. To mogu biti direktne uvrede, besmislice pa i saučestvovanje u mobilisanju javnosti i publike, targetiranju neke ličnosti. Novinarsko udruženje ima zadatak i obavezu da sačuva taj jako važan poziv na dva način – da se čuva od napada iz vana, ekonomskih i političkih moćnika, ali i iznutra, da se sačuvaju načela i principi svoje profesije. Padanje na tom ispitu podrazumijeva uvlačenje društva u još veću agoniju“, upozorava Vuković.

Napiši komentar