Za građevinare, električare i sjekače u Srpskoj odlazak na posao predstavlja životnu opasnost sa kojom se svakodnevno suočavaju i to sve za dnevnicu od 30 KM. Iako, malo plaćeni, oni su prinuđeni da svaki dan strahuju za svoj život, jer kako kažu, od nečeg mora da se živi.

Već je poznato da se mnoga radna mjesta u svijetu se mogu svrstati u zonu opasnih po život, pa tako i u RS veliki broj ljudi strada obavljajući svoje poslove.

Na listi najopasnijh prednjače poslovi iz oblasti šumarstva i drvne industrije, građevinarstva i elektroprivrede.

Tako je, prema podacima Inspektorata rada RS, u posljednjih pet godina za vrijeme rada poginulo 56 osoba, a čak 303 osobe su zadobile povrede, od čega je veliki broj imao i teže ozlijede, a prema proračunima Sindikata RS ova brojaka je mnogo veća.

Dvadesetdevetogodišnji Dušan Savić, koji svaki dan odlazi u šumu sa motornom pilom u rukama kaže da ovaj posao radi od svoje 19 godine i da samo zahvaljujući sreći nije imao nikakvih težih povreda.

“Bilo je tu uganuća, ogrebotina i posjekotina, a jednom me je i kolega zakačio čekićem po glavi, ali, na svu sreću, sve je završavalo sa modricama. Ipak, imam kolegu koji je ostao nepokretan kad mu je grana pala na leđa dok je ručao. Za sada, koliko god ovo bio opasan posao ja sam prinuđen da to radim, jer nisam završio školu, a kako vidim ni ovi sa školom nemaju posla”, objašnjava Savić.

I građevinski radnik Rajko Šukalo, koji ima iza sebe više od 25 godina radnog staža, govori da je ovo jedan od opasnijih poslova i da su povrede jako česte, a ne žalost, i smrti slučajevi nisu rijetka pojava.

“Ja se ovim poslom bavim više od 25 godina i skoro sam imao jedan pad zbog kojeg sam bio nepokretan duže vrijeme. Veoma često se dešavaju ovakve situacije, a dešavalo se da je mnogo mojih kolega po struci izgubilo i život na građevini. Pogotovo je kod nas ovo veliki problem, jer niko neće da vam plati neku odštetu za povrede, a ako neko pogine njegova porodica ostaje prepuštena sama sebi”, rekao je Šukalo.

Predsjednica Sindikata RS, Ranka Mišić, objašnjava za eTrafku da su glavni krivci za ovako poražavajući broj smrto stradalih i povređenih na radu, prvenstveno Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite i Republički inspektorat koji ne rade ono za šta su zaduženi.

“Najveću odgovornost za ovakvo stanje ima Ministarstvo rada koje je od Zakona koji definiše zaštitu radnika i Akta o procjeni rizika načinilo unosan biznis tako što je licenciralo određene kuće koje će se baviti ovim problemom, a koje su samo zgrnule veliki novac. Svakako da se može djelovati preventivno, ali Ministarstvo za to nema sluha, kao i Inspektorat rada koji se sve manje bavi ovim problemom i svoje obaveze odrađuje paušalno”, ocijenila je Mišićeva.

Ona naglašava da je ova brojka daleko od stvarnog stanja i da su procjene sindikata, da, ukoliko se uzme u obzir da na crnom tržištu rada ima oko 80 000 radnika, povrede i smrtni slučajevi su mnogo češći.

“Ovo su samo podaci o dijelu radnika, a nesretnih slučajeva je mnogo više. Mi smo često kandidovali ovo pitanje u Ministarstvu rada, ali skoro nikad nismo naišli na razumijevanje i zbog toga naše priče i kritike i uticaji na donesene zakone koji štite radnike nemaju svrhe, ako ih neće štititi oni koji to u opisu posla treba da rade, a to je Ministarstvo rada i Inspektorat rada”, zaključila je Mišićeva.

Iz Republičkog inspektorata napominju da se kao najrizičnije djelatnosti izdvajaju se šumarstvo i drvna industrija, građevinarstvo i elektroprivreda, a kao glavne krivce za ovoliko veliki broj povrijeđenih i poginulih izdvajaju nebrigu poslodavaca kada je u pitanju zađtita radnika.

“Kada je riječ o stanju na terenu u oblasti zaštite na radu poslodavci i dalje nedovoljno pažnje posvećuju preventivi, a kontrole su pokazale da se najčešće razlozi zbog kojih dolazi do povreda na radu odnose na propuste u pogledu organizacije i sprovođenja mjera zaštite na radu, primjenu preventivnih mjera, osposobljenost radnika, te na propuste u pridržavanju i sprovođenju tehničkih normi zaštite na radu”, istakla je Dušanka Makivić portparolka Inspektorata.

Ona dodaje da poslodavac ima vodeću ulogu i odgovornost u uspostavljanju i primjeni mjera bezbjednosti i zdravlja na radu.

“Prije početka rada poslodavac mora radniku obezbijediti svu potrebnu zaštitnu opremu i upoznati ga sa mjerama bezbjednosti i zdravlja na radu i na taj način spriječiti povrede ili, u najgorem slučaju, smrtne ishode”, kazala je Makivićeva.

 

 

eTrafika.net – Milovan Matić

Napiši komentar