fbpx

Djeca u današnje vrijeme tehnološkog razvoja, počinju da koriste Internet u sve ranijoj dobi. Zato i ne čudi što se, kada je tehnologija u pitanju,  snalaze bolje od svojih baka i djedova, ali i roditelja.

Piše: Snježana Aničić

Međutim, postavlja se pitanje koliko djeca predškolskog uzrasta treba da provode vremena na Internetu?

Podrži eTrafiku

Stručnjaci sve češće govore o prednostima, ali i o opasnostima na Internetu. Upozoravaju najmlađe, ali i roditelje da dijete ne smije samo pristupati sadržaju.

„Djeca do druge-treće godine ne treba da koriste ekrane. Prema razvoju mozga, u ovom uzrastu ekrani izazivaju preveliku stimulaciju mozga, jer djetetov mozak još uvijek nije spreman za ovakve informacije i ne može da ih primi i obradi, te za posljedicu dijete može imati različite razvojne smetnje (npr. poremećaj pažnje, razdražljivost…). Dijete od rođenja istražuje svijet kroz čulo vida, dodira i ukusa. Na uzrastu do treće godine jako je važno da dijete licem u lice razvija odnose sa drugim osobama. Normalan razvoj mozga zahtijeva balans stimulacije iz okruženja i ljudskog kontakta. Stimulacija kojoj izlažemo djetetov um ključna je za njegov razvoj“, objašnjava magistrica psihologije Ivana Živković za eTrafiku.

Foto: Unsplash

Psiholozi i vaspitači su složni da razne online igrice ne bi smjele zamijeniti igru sa vršnjacima.

„Igra predstavlja način na koji dijete uči o sebi, drugima i okolini.  Kroz igru se dijete razvija, otkriva i istražuje svijet i svoje mogućnosti. Igrom dijete razvija motoričke, kognitivne, emocionalne, socijalne i govorne vještine. Dijete kroz igru razvija osjećaj kompetentnosti i samopoštovanja, a igrom sa vršnjacima razvijaju se i komunikacijske vještine (neverbalna komunikacija, uči da sluša…)“, rekla je Živkovićeva.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da djeca do dvije godine ne trebaju koristiti ekrane, a djeca do polaska u školu mogu koristiti ekrane maksimalno dva sata dnevno.

Pojedini autori daju i  drugačije smjernice, da djeca do tri godine ne smiju uopšte biti izložena bilo kakvim sadržajima ekrana, a da  djeca tri do pet godina mogu biti izložena najviše jedan čas dnevno sadržajima primjerenim tom uzrastu.

Foto: Pexels

Ipak, važno je istaći da računar i Internet nisu glavni krivci za svako ponašanje djeteta.

„Neka istraživanja govore da uvodeći kompjutere u predškolsko vaspitanje i obrazovanje dolazi do pomaka u razvoju govora i kognitivnih sposobnosti. Čak  jedna od studija Klementsa, a poslije i Malera i Perlmatera, koju navodi profesorica Tamara Pribišev Beleslin u svojoj knjizi ‘Kompjuterska iskustva dece’,  pokazuje da, kada su upoređene socijalne interakcije djece kroz igre na kompjuteru i igre pazlama, bolje rezultate su dale zajedničke igre na kompjuteru i bilježi se čak devet puta više vremena u razgovoru sa vršnjacima dok rade na kompjuterima, nego igrajući se pazlama“, objašnjava diplomirana vaspitačica Gordana Simić.

Odgovornost roditelja

U većini slučajeva roditelji su ti koji mališanima omogućuju pristup Internetu. Događa se da djeca prije polaska u školu imaju profile na raznim društvenim mrežama. Međutim, ponekad dijete koristi tuđe naloge kako bi pristupilo sadržaju na Internetu.

Nerijetko se događa da učenici prvog razreda  „priznaju“ da koriste profile roditelja na Facebooku, a ono što svakako treba da nas zabrine jeste da su ih koristili i prije polaska u školu.

I pored toga što se roditeljima savjetuje da prate šta djeca rade, apsolutna kontrola je nemoguća.

Foto: Pixabay

„Koristeći Internet, djeci su dostupne različite korisne i zanimljive informacije, ali postoji mogućnost i da dijete bude izloženo opasnostima koje Internet sadrži. Recimo, da dijete dođe do neprimjerenog sadržaja ili da dijete stupi u kontakt sa osobama koje mogu imati loše namjere. Prema tome, dužnost roditelja je da zaštite svoje dijete od rizika. Roditelji to mogu učiniti tako što će djeci postaviti pravila i vremenske granice za korištenje Interneta, te da kompjuter sa Internetom postave u prostoriju gdje borave roditelji kako bi imali bolji uvid u sadržaje kojima dijete pristupa“, naglašava Živkovićeva.

Mali broj roditelja zna da, ukoliko dozvole da dijete mlađe od 13 godina ima račun na Facebooku, Viberu, SnapChatu, Instagramu ili WhatsAppu, čine kazneno djelo.  A upravo su roditelji ti koji svjesno stavljaju lažno godište i fotografiju djeteta.

Koliko je Internet uzeo maha među najmlađima pokazuje i to što djeca nerijetko liježu, jedu ili odlaze u toalet sa „ekranima“ u ruci.

„Tehnologija je donijela veliki napredak i na nama je da koristimo prednosti tehnologije, a ne dozvolimo da utiče na sve aspekte našeg života. Roditelji svojim primjerom trebaju učiti djecu kako da koriste tehnologiju, npr. da televiziju gledaju samo onda kada je na programu sadržaj za koji roditelji smatraju da je vrijedan za pogledati, da TV uređaj ne bude središte u dnevnom boravku, da porodični ručak bude vrijeme za porodično druženje i razgovor…“, govori Živkovićeva.

Roditelji često kao „izgovor“ navode edukativan sadržaj koji pomaže razvoju mališana.

Foto: Pexels

„Stari ljudi, naše bake i djedovi su davno rekli da sve što ima mjeru dobro je. Tako i ti tzv. edukativni sadržaji moraju imati mjeru. Pa iako zaista djeca gledaju samo izabrane sadržaje i ako oni zaista jesu edukativni, ne mogu učiti samo preko Interneta i ostalih medija, niti mogu sve svoje slobodno vrijeme provesti ‘oči u oči sa ekranom’. Roditelji se zavaravaju tim da ako nisu raspoloženi za razgovor sa djetetom ili igru sa njim, daju djetetu telefon, tablet ili kompjuter i pomisle kako su mu učinili uslugu (jer dijete to voli), a oni pri tome odmaraju isto tako uz televizor, telefon i slično. Iz dana u dan vrijeme koje dijete provodi u sobi uz telefon se produžava i djetetov sveukupni razvoj biva u deficitu“, pojašnjava Simićeva za naš portal.

Događa se i da su upravo „ekrani“ ti koji mogu da smire najmlađe, a roditelji ponekad pokleknu baš tu, jer ne žele da gledaju bacanje, vrištanje i slično.

„Neadekvatna ponašanja djece, i to ona koja ne štete drugima u okruženju, sankcionišu se ignorisanjem, koliko god to nama roditeljima bilo teško da učinimo. Plač ili vika, histerično ponašanje djeteta ako se ne udovolji njegovim zahtjevima, nisu ništa drugo nego dozvola roditelja za takvo ponašanje. Ako ste kao roditelj skočili svaki put na plač djeteta, jer želi igračku ili nešto slično i udovoljili mu pružajući to što želi svakako ste djetetu pokazali da plačom može postići sve što želi. To je njegov sistem za ostvarivanje svojih ciljeva. Vi ste mu to dozvolili“, govori Simićeva.

Korisni savjeti

  • Ne dozvolite računare u sobi
  • Umjesto slagalica i bojanki na Internetu, kupite im prave
  • Uvedite nove aktivnosti, crtani se ne mora gledati svaki dan
  • Nadgledajte šta vaše dijete radi
  • Uključite se i vi u igru
  • Nagradite dijete osmijehom kada uspije, a ne materijalnim stvarima
  • Pažljivo birajte crtane filmove, izbjegavajte one sa nasilnim sadržajem
  • Napravite dnevni raspored aktivnosti

„Bavljenje Internetom i sličnim stvarima u nekontrolisanoj mjeri svakako udaljava članove porodice jedne od drugih, a djeci donose razvojno funkcionalne probleme“, zaključila je  Simićeva.

Zapamtite, vaši mališani uče od vas!

[post_ender]

Napiši komentar