Pokvarenost, izopačenost, potkupljivanje, podmićivanje, kvarenje, raspadanje, krivotvorenje. Sve su to pojmovi jako bliski pojmu korupcija. Manje ili više, svi ti pojmovi su prisutni u svijesti građana BiH. A pojam korupcija u visokom obrazovanju? Svijest građana o postojanju korupcije u visokom obrazovanju postoji isto toliko koliko postoji svijest da se prilikom pozdravljanja kaže „Dobar dan“. Ustvari, još bliže je terminu „Loš dan“, jer kakva nam je država, dobrih dana je sve manje i manje, a ovih loših više i više.

Svijest građana, studenata, profesora o korupciji na univerzitetima itekako je prisutna. Razlika je u tome što jedni pričaju o tome, drugi ne. Profesori zataškavaju, studenti i kad pričaju – pričaju između sebe, što je ravno ćutanju. A ako neko ćuti znači da se slaže. Ironično.

Nije lako studentu javno optužiti profesora da je korumpiran. Deblji kraj bi tu u većini slučajeva izvukao student, upravo zbog toga što iza korumpiranog profesora često stoji „važna osoba“ sa jakim vezama. Uloga korupcije na univerzitetima danas važi za nepisano pravilo školovanja, a profesori su to odnedavno prihvatili. Naravno, ne javno i ne podržavajući to, ali nisu poduzeli ništa naročito ni da se tome suprostave. S druge strane, studentu samo ostaje ili da to prihvati ili da se usprotivi i u nedostatku dokaza i podrške napusti fakultet. Ili obnovi godinu. Nebitno sa koje se strane gleda i kako se okrene – donji je. Dobiti bitku sa profesorom neće sigurno. Da preformulišem onu čuvenu „Kadija te tuži, kadija ti sudi“ u „Kadiju tužiš, kadija si sudi.“ Toliko o odnosu student – profesor u međusobnoj raspravi.

Ipak, ne raspolaže svaki student sredstvima koja služe za korupciju. Ispiti se nekada polažu plavom kovertom, nekada seksualnim uslugama, a nekada i prijetnjom „velikog tate“ sa važnom pozicijom u državi. A šta je sa onim studentom koji nema ništa od navedenog? Ako znanje kojim raspolaže nije dovoljno da položi ispit, šta mu ostaje? Ništa! Jedino moguće rješenje je da promijeni fakultet i moli „onog gore“ da ga ne zadesi ista sudbina koju je imao na prethodnom fakultetu.

Međutim, postoji velika razlika među državnim i privatnim fakultetima i isto tako razlika u nivou korupcije na njima. Ne kaže se džabe da student na državnom fakultetu odbrojava ispite do završetka studija, a student na privatnom – rate. Ali, kako na jednim, tako i na drugim, često se nađe profesor koji se nalazi u određenoj “šemi” sa fakultetom. Ključ te “šeme” je naravno – novac! Kod nekih profesora ispit nije moguće položiti ako student nije an njega izašao bar pet do deset puta. A polaganje ispita poslije trećeg puta se plaća. Još ako tome dodamo i prenizak procenat prolaznosti studenata na odrđenom predmetu, profit fakulteta – profesora je još veći.

Šema profesor – fakultet je sljedeća: Profesor ne pušta studente da se prebace sa samofinansiranja na budžet ili sa vanrednog studiranja na redovno. Uglavnom je samo taj jedan predmet prepreka. Nekolicinu će morati pustiti da ne bi izazvao revolt svih ostalih zbog apsolutno nikakve prolaznosti na svom ispitu. I da ne bi dobio otkaz zbog nekorektnog odnosa prema studentu. Ali veliku većinu će oboriti. Što student više puta izlazi na ispit, više plaća. Što profesor više obara studente na ispitu, fakultet dobija više novca.

I tako se to godinama i godinama vrti u krug, a vrtiće se još dugo. Još se zna desiti da polovina studenata koji su položili taj ispit nisu ocjenu dobili na legalan način. Pa koje su to pare!

„ E jesi l’ čuo da je samo ona od nas pedeset juče na ispitu položila?“

„Ma ne čudi me, vidio sam je juče na kafi sa profesorom.“

Da, sigurno je bila samo kafa. Rijetko koji student nije vodio sličan razgovor sa kolegom, a svaki četvrti je i sam bio dio takve spletke. Pitanje je samo da li se ispit položio novčanicama ili tijelom. Znanjem nije sigurno. Ustvari, može i znanjem, samo što bi u tom slučaju to znanje ustvari bilo poznavanje neke osobe od uticaja. A dešava se isto i da student ima ocjenu u indeksu, a niko ga nije vidio da se pojavio na ispitu. Kako je ocjena stigla u indeks, to samo znaju on i profesor.

I tako će ubrzo sadašnju korumpiranu generaciju na vlasti zamijeniti još gora generacija sa visokim ocjenama u indeksima i, ustvari nema tu „i“, to je sve što će imati. Prazne glave, puni džepovi, „jaka leđa“. Ako se nastavi ovim tempom, takvi će nam još više krojiti politiku, školovati djecu, imati apsolutan uticaj na naše živote. To je to. Fakultetski obrazovan narod bez veze ostaje bezveze, a stepen korupcije i dalje raste.

(eTrafika.net – Aleksej Đurđević)

Napiši komentar