Kafana je institucija od opšteg značaja. Kafana je kulturno-istorijska baština. Kafana je tamo gdje je sve po našem. Kafana je oaza u kojoj se nagovara, pregovara i ugovara. Kafana je društvena tvorevina koja ne poznaje rod, pol, dob te raznorazne politički korektne identitete.
Svi navedeni stavovi pripadaju jednoj običnoj Jeleni i iskreno vjerujem da je nemali broj istomišljenika. Ovom prilikom vas srdačno pozdravljam. Kao neko ko odista prepoznaje veličinu u kafanskom životu (ne govorim o alkoholizmu i devijacijama pijanog uma), nameračih se da otvorim literarnu kafanu i naručim piće za sve goste ove male, ali politički sasvim korektne institucije.
Evo, za stolom u ćošku sjede foteljaši. Svinjskih glava i prljavih obraza negoduju dok im naručujem duplo prazno obećanje sa slamkom lažnog spasa. Puni sebe, a prazni poštenja iskreno vjeruju da posjeduju novac kojim kafana jedne obične Jelene naplaćuje njihovo piće. Kako oni svima, tako Jelena njima.
Pored njih je četa licemjera, pripadnika raznoraznih nacionalnih, religijskih i kulturoloških skupina, za koje naručujem kratku sa pljuvačkom i vodu sa lažnim osmijehom uz komentar konobara: „Kuća nije u mogućnosti da usluži svakom vašem obrazu piće. Odlučite se za jedan.“
Preko puta licemjera, veseli se sanjarska družina, kojoj za sto stižu limun i so. Braćo, od snova se ne živi. Život je kiseo i žut, crn i bijel, ovakav i onakav, sje*ano loš i zaje*ano dobar, ali nikad savršen san.
Uz sanjare, u kafani mi sjede i kojekakvi kur*ari. Muškog i ženskog roda i pola – jer sam politički korektna. Njima nudim flašu dostojanstva i gajbu samokontrole sa kliparama vrhunskog svjetskog piva koje ovog ljeta za zaklapanje nogu i obuzdavanje testosterona nudi specijalnu nagradu samopoštovanja i vrednovanja tijela kao hrama.
Kur*arima se pridružuju njetpismeni ljudovi koji znaju da su njetpismeni i njetpismeni koji misle da su jetpismeni. Ovi drugi su mi super. Prvima stiže tura gramatike i pravopisa, drugima tura čistog sarkazma s ledom. Ovi drugi su mi i dalje super.
Kraj njetpismenih za sto sjedaju diskriminisani. Ne pronađoše zajednički jezik. Diskriminisanim kuća nudi piće po želji uz opominjuće muzičke numere „Ima i do tvog stava“ i „Poštuj i ti druge da bi tebe poštovali“.
Diskriminisani pronađoše zajednički jezik sa umjetnicima i umetnicima, koji sjedoše za njihov sto. Umjetnicima dajem i tekućinu koja ne postoji, sve dok nastave da čine ovaj svijet smislenijim i savršenijim mjestom, a umetnicima čist apsint. Ionako su ušli u umjetničke vode samo da bi rokali. Nije jedna obična Jelena cicija.
U sredini kafane sjede neki posebni ljudi. U narodu ih zovu omladinom. U narodu ih zovu onima na kojim svijet ostaje. U narodu ih zovu budućnošću. Nama nudim po produženu sa snagom da preguramo sve, po troduplu žestoku pamet i po gajbu preduzmiljivosti i efektnosti. Nama nudim sve.
Samo me malo je*e što nije moje da nudim nego da uzimam.
No u literarnoj kafani se sve može, isto kao i u literarnom životu.
Sebi točim „pređi sa riječi na djela“.
A šta biste vi da popijete?
eTrafika.net – Jelena Bjelaković
