fbpx

Kafana je institucija od opšteg značaja. Kafana je kulturno-istorijska baština. Kafana je tamo gdje je sve po našem. Kafana je oaza u kojoj se nagovara, pregovara i ugovara. Kafana je društvena tvorevina koja ne poznaje rod, pol, dob te raznorazne politički korektne identitete. 

Svi navedeni stavovi pripadaju jednoj običnoj Jeleni i iskreno vjerujem da je nemali broj istomišljenika. Ovom prilikom vas srdačno pozdravljam. Kao neko ko odista prepoznaje veličinu u kafanskom životu (ne govorim o alkoholizmu i devijacijama pijanog uma), nameračih se da otvorim literarnu kafanu i naručim piće za sve goste ove male, ali politički sasvim korektne institucije.

Evo, za stolom u ćošku sjede foteljaši. Svinjskih glava i prljavih obraza negoduju dok im naručujem duplo prazno obećanje sa slamkom lažnog spasa. Puni sebe, a prazni poštenja iskreno vjeruju da posjeduju novac kojim kafana jedne obične Jelene naplaćuje njihovo piće. Kako oni svima, tako Jelena njima.

Foto baza

Pored njih je četa licemjera, pripadnika raznoraznih nacionalnih, religijskih i kulturoloških skupina, za koje naručujem kratku sa pljuvačkom i vodu sa lažnim osmijehom uz komentar konobara: „Kuća nije u mogućnosti da usluži svakom vašem obrazu piće. Odlučite se za jedan.“

Preko puta licemjera, veseli se sanjarska družina, kojoj za sto stižu limun i so. Braćo, od snova se ne živi. Život je kiseo i žut, crn i bijel, ovakav i onakav, sje*ano loš i zaje*ano dobar, ali nikad savršen san.

Uz sanjare, u kafani mi sjede i kojekakvi kur*ari. Muškog i ženskog roda i pola – jer sam politički korektna. Njima nudim flašu dostojanstva i gajbu samokontrole sa kliparama vrhunskog svjetskog piva koje ovog ljeta za zaklapanje nogu i obuzdavanje testosterona nudi specijalnu nagradu samopoštovanja i vrednovanja tijela kao hrama.

Kur*arima se pridružuju njetpismeni ljudovi koji znaju da su njetpismeni i njetpismeni koji misle da su jetpismeni. Ovi drugi su mi super. Prvima stiže tura gramatike i pravopisa, drugima tura čistog sarkazma s ledom. Ovi drugi su mi i dalje super.

Kraj njetpismenih za sto sjedaju diskriminisani. Ne pronađoše zajednički jezik. Diskriminisanim kuća nudi piće po želji uz opominjuće muzičke numere „Ima i do tvog stava“ i „Poštuj i ti druge da bi tebe poštovali“.

Diskriminisani pronađoše zajednički jezik sa umjetnicima i umetnicima, koji sjedoše za njihov sto. Umjetnicima dajem i tekućinu koja ne postoji, sve dok nastave da čine ovaj svijet smislenijim i savršenijim mjestom, a umetnicima čist apsint. Ionako su ušli u umjetničke vode samo da bi rokali. Nije jedna obična Jelena cicija.

U sredini kafane sjede neki posebni ljudi. U narodu ih zovu omladinom. U narodu ih zovu onima na kojim svijet ostaje. U narodu ih zovu budućnošću. Nama nudim po produženu sa snagom da preguramo sve, po troduplu žestoku pamet i po gajbu preduzmiljivosti i efektnosti. Nama nudim sve.

Samo me malo je*e što nije moje da nudim nego da uzimam.

No u literarnoj kafani se sve može, isto kao i u literarnom životu.

Sebi točim „pređi sa riječi na djela“.

A šta biste vi da popijete?

 eTrafika.net – Jelena Bjelaković

Napiši komentar