Bh. povorka ponosa je jedini protest u Bosni i Hercegovini gdje se zajednica, ali i građani bore za jednakost ali i jednaka prava svih LGBTIQ osoba. Takav protest ima važnu ulogu i neophodan je za razvoj bosanskohercegovačkog društva kao i poboljšanje života zajednice. Iako je zbog trenutne epidemiološke situacije ovogodišnja Povorka ponosa odgođena, borba za prava LGBTIQ zajednice se nastavlja kroz druge vidove aktivizma. Dio sadržaja će se u narednom periodu odvijati u online sferi, dok će organizatori realizovati i niz uličnih akcija.

Piše: Melani Isović, foto: Bh. povorka ponosa

Lejla Huremović, aktivistkinja i organizatorica organizacionog odbora Povorke ponosa, govori da je Povorka ponosa jedan od rijetkih, ako ne i jedini javni događaj koji rijetko ko može da ignoriše i gdje se napokon vidljivost postojanja LGBTIQ osoba i problema sa kojima se suočavaju izdigne na površinu.

„Važna je jer zauzimamo javne prostore, ulice, na kojima nerijetko bivamo pretučeni, diskriminisani ili ostajemo nevidljivi. To su ulice kojima svakodnevno koračamo i ako se odvažimo da budemo vidljivi doživljavamo različite uvrede i nasilje. Povorkom poručujemo da nećemo nikada odustati od naših života, da ćemo se uvijek glasno i ponosno boriti, jer ponosne/e jesmo jer uprkos svim preprekama živimo u ovom društvu“, navodi Huremovićeva.

To nije borba za ljudska prava samo LGBTIQ osoba, već svih marginalizovanih grupa i cilj im je isti svima.

„Povorka ponosa može predstavljati mnogo toga. Prije svega zajedničku borbu za bolje društvo, društvo koje će biti oslobođeno od predrasuda, društvo koje neće tolerisati nasilje nad manjinama, društvo koje se može ujediniti i boriti za bolje i sretnije sutra. Povorka ponosa, iako ima u fokusu prava LGBTIQ osoba, ne zaboravimo da je ona protest kojim se artikulišu i pitanja radnika/ca, osoba sa invaliditetom, drugih manjina i marginalizovanih grupa, što znači da smo svi i sve dio iste priče i iste borbe“, objašnjava Huremovićeva.

Ona navodi da je Povorka veliki korak za LGBTIQ zajednicu i veliki izlazak iz sfere nevidljivosti.

„Jedan od najtežih koraka u životu LGBTIQ osobe jeste coming out. Koliko god je važno da LGBTIQ osobe budu na povorkama ponosa, toliko je isto važno da LGBTIQ zajednica ima podršku šire zajednice, kako bi se na taj način pojedinci/ke unutar LGBTIQ zajednice vremenom jačale i oslobađale stega koje ih drže daleko od vidljivosti i življenja autentičnih života“, govori Huremovićeva.

Prilikom organizovanja Povorke suočavaju se sa različitim reakcijama. Pošto se radi tek o drugoj povorci u BiH, ona još uvijek nema izgrađenu zajednicu podrške.

„Postoje različita mišljenja, ali mi je nekako najvažnije ovdje da se referišem na činjenicu da se na povorku ponosa gleda odvojeno od svih drugih protesta, stavljajući je totalno u nepovoljan i neravnopravan položaj. Postoje mišljenja da upravo mi, Bh. povorka ponosa, treba da pokažemo odgovornost, definirajući odgovornost jedino kroz neodržavanje povorke. To je nešto što se preslikava i iz svakodnevnog života LGBTIQ osoba. Mi, LGBTIQ osobe, ako želimo da budemo prihvaćeni nije dovoljno da budemo dobri, već moramo da budemo duplo bolji od naših prijatelja/ica koji nisu LGBTIQ osobe. Mi moramo dvostruko ako ne i trostruko više da se dokazujemo da smo vrijedni/e, u tom smislu je isto i sad za povorku“, priča Huremovićeva.

Branko Ćulibrk, aktivista i član organizacionog odbora Povorke ponosa, započinje razgovor tako što nam govori da je Povorka ponosa važna iz nekoliko razloga. Prvenstveno jer je to protest protiv nejednakosti, diskriminacije i svakodnevnog nasilja koje trpi jedna grupa ljudi samo zbog toga što nije u kalupu heteronormativnog društva. Povorka ponosa je bitna jer osvajanjem javnog prostora imaju mogućnost da govore o svojim svakodnevnim problemima sa kojima se susreću.

Branko Ćulibrk

„Povorka je važna jer je to prostor gdje govorimo o problemima i ranama bosanskohercegovačkog društva koje lezbejske, gejevi, biseksualne, trans, interpolne i kvir osobe, kao i ostali građani i građanke ovog društva svakodnevno trpe zbog loše ekonomske, socijalne i političke situacije u državi: korupcije, kriminala, nepravde. Važna je, jer osvajanjem javnog prostora solidarno i odgovorno govorimo o nepravdi i diskriminaciji drugih marginalizovanih grupa, Romima i Romkinjama, radnicima i radnicama, ljudi u pokretu, osoba sa invaliditetom i svih onih koji su stavljeni na marginu ovog društva“, govori Ćulibrk.

Povorka ponosa njeguje zajedničku borbu za jednakost svih marginalizovanih grupa u društvu.

„Povorka ponosa je otvorena platforma za zajedničku borbu protiv svakodnevne nepravde i nejednakosti koju kao građani i građanke svakodnevno trpimo i živimo. Samo solidarno i istrajno možemo mijenjati ovo društvo na bolje, a povorka ponosa, upravo promovišući te vrijednosti daje prostor svima da iskažu svoje nezadovoljsto i zajedno sa nama mijenjaju ovo društvo na bolje“, ističe Ćulibrk.

Iako je po procjeni skup visokog rizika, povorka ponosa je jedini skup kojem se nalažu dodatne mjere zaštite sigurnosti i obezbjeđenja.

„Otežavajuća okolnost organizacije Povorke ponosa je što se tretira kao skup visokog rizika i samim tim podliježe određenim zakonskim procedurama, koje mogu naložiti dodatne mjere osiguranja, koje podrazumijevaju i betonske i metalne ograde. Prošle godine je policija pokazala visok nivo odgovornosti u zaštiti prava LGBTI osoba i pokazala da ima sve resurse, da bez tih dodatnih mjera osiguranja obezbijedi skup, tako da vjerujemo da narednog puta dodatne mjere osiguranja neće biti potrebne da bi se šetnja održala, te da će policija uzeti u razmatranje trenutnu situaciju i procjenu kapaciteta da obezbijede skup bez dodatnih nalaganja od strane organizatora. Sa druge strane, ono što smo saznali kroz medije, Povorka ponosa je jedini skup kojem su naložena ove dodatne mjere obezbjeđenja, što nas ponovo stavlja u nepovoljan položaj, odnosno diskriminatorno ponašanje od strane institucija prema LGBTI zajednici, i mi želimo da se ova praksa promijeni. Vjerujemo da država treba da tretira sve javne skupove i sve građane i građanke jednako, te da Povorka ponosa ne smije biti izuzetak. Povorka ponosa je javni bunt i borba za ljudska prava, te je potrebno da i institucije uzmu to u obzir i razumiju kontekst naše borbe prilikom donošenja svojih odluka oko dodatnih mjera sigurnosti i omoguće jednak tretman LGBTI zajednici prilikom organizacije jednog ovakvog protesta“, objašnjava Ćulibrk.

Povorka ponosa je važan aspekt u bosanskohercegovačkom društvu. Ona govori o svim nedaćama sa kojim se susreće LGBTIQ zajednica i veoma je važno da bude kontinuirana.

„Povorka ponosa je najveći aktivistički događaj koji javno govori o problemima LGBTI zajednice. Ona problematizuje pitanja nasilja, diskriminacije, nepravde, ugnjetavanja lezbejski, gejeva, biseksualnih, trans i kvir osoba u bh. društvu. Ona daje glas svima onima koji nisu dovoljno hrabri i hrabre da izađu sa nama u javni prostor i glasno progovore o svim životnim izazovima koje im homofobično bh. društvo svakodnevno stavlja na teret“, navodi Ćulibrk.

Specifičnost ovog protesta je u tome što akteri traže slobodu i jednakost svih nejednakih grupa u društvu.

„Povorka ponosa ima ogroman značaj u osnaživanju LGBTI zajednice, i daje im podstrek da se i oni bore sa svoj položaj u društvu i obezbijede sigurniju i pravedniju budućnost ne samo za LGBTI osobe, nego i za sve one koji su nejednako tretirani i stavljeni na marginu ovog društva“, govori Ćulibrk.

Reakcije na povorku su podijeljene, ali sve veći broj građana shvata vrijednost borbe koju povorka njeguje.

„Iako se često pravdamo kako živimo u tradicionalnom i konzervativnom društvu, u ovom vrlo izazovnom periodu, reakcije su podijeljene. Mislim da bh. društvo sve više razumije potrebu da se javno djeluje i da shvataju koliko LGBTI zajednica nije tamo neka izolovana grupa koja protestuje i bori se za svoja prava, nego vide širu vrijednost i značaj naše borbe za promjene u društvu“, navodi Ćulibrk.

Darko Pandurević, pravnik za ljudska prava u Sarajevskom otvorenom centru, na početku razgovora govori nam da je povorka ponosa javno okupljanje koje je zagarantovano pravo svih građana, i kao takvo predstavlja jedan od stubova demokratskih društava. Bosanskohercegovačko društvo ide ka tome da shvati suštinu povorke ponosa.

„Mislim da je jedan od glavnih izazova za organizatora Povorke razbijanje stigme i predrasuda koji se neosnovano vežu za Povorku ponosa, te konstantno komuniciranje prema javnosti i prenošenje suštine Povorke. Tako da, na tom polju kao društvo sigurno postoji još prostora za napredak. Ipak, sam osvrt na prošlogodišnju prvu Bh. povorku ponosa ide u prilog da su i organizatori uradili odličan posao na ovom polju kao i da je dobar dio društva shvatio poruku i suštinu, te pozitivno reagovao“ ističe Pandurević.

Ako se druga Bh. povorka ponosa zabrani ili se zloupotrijebe zdravstvene mjere sa kovidom to bi bilo velika stigma za društvo.

„Ukoliko javni organi zbog nekog drugog neosnovanog razloga zabrane okupljanje ili na neki način ‘zloupotrebe’ situaciju sa Covid19 pandemijom, to bi onda za nas, kao društvo, sigurno bio veliki gubitak. Prije svega korak nazad, poslije izuzetnog iskoraka koji je napravljen sa prošlogodišnjom prvom Bh. povorkom ponosa. Umjesto da pozitivan momentum, koji je tada napravljen, se nastavi i da poslije ‘razbijenog leda’ LGBTI osobe kroz Povorku iskoriste priliku da javno ukažu na svoje probleme i pokrenu dijalog u društvu o tim pitanjima, mi bismo se vratili u prošlost i ponovo bavili pitanjima oko kojih je svaka polemika suvišna“, navodi Pandurević.

Prošle godine MUP kantona Sarajevo je tražio od organizatora povorke ponosa da obezbijede dodatnu zaštitu (betonske ograde, blokove i zaštitare).

„To je kontinuirani problem koji postoji i prije organizovanja povorki ponosa. Suština leži u činjenici da su zakonski propisi nedorečeni u ovom pitanju, da je prepušteno organima MUP-a da donose arbitrarne odluke i nameću neke prakse koje u zakonima ne stoje, a koje su u potpunosti kontra međunarodnih standarda i dobrih praksi kada je pravo na slobodu okupljanja u pitanju“, objašnjava Pandurević.

Darko zaključuje da državu ne koštaju LGBTIQ zajednica, već oni koju su spremni za mržnju i nasilje.

„Neutemeljenu izjavu da LGBTI osobe zapravo koštaju državu zbog sigurnosnih izazova je zapravo potrebno preformulisati i reći: Oni koji su spremni na mržnju i nasilje su ti koji koštaju državu! Zbog njih je potrebna zaštita, ne zbog LGBTI osoba. U svakom slučaju ovakva praksa je veoma problematična i mogla bi da ima pravne posljedice po javne organe“, naglašava Pandurević.

U MUP-u kantona Sarajevo nam govore da se vode članom 22. Zakona o javnom okupljanju, ali je zanimljivo da povorku gledaju kao komercijalni događaj a ne kao protest.

„Članom 22. Zakona o javnom okupljanju propisana je procjena i nalaganje dodatnih mjera osiguranja, po kojim je Uprava policije MUP-a KS i postupila, odnosno iste primjenila u vezi predmetnog skupa. Bh. povorku ponosa tretiramo kao i svaki drugi vid okupljanja koji imaju određeni stepen rizika (npr. javni doček Nove godine na otvorenom, određeni sportski ili drugi događaji visokog rizika i sl.)“, objašnjavaju nam iz Odjeljenja za odnose sa javnošću, MUP-a kantona Sarajevo.

Pozvali smo i Instituciju za ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, koji su naglasili da je pravo na slobodu okupljanja garant humanosti svakog društva, jer promoviše pluralizam i jača integritet civilnog društva.

„Ostvarivanje ovog prava nameće pozitivne obaveze državi da štiti i pomaže njegovo ostvarivanje. Povorka ponosa jedan je od vidova javnog okupljanja. Konkretno, po svojoj prirodi i vrsti, riječ je o javnom okupljanju u pokretu. Zakon kaže da se on odvija samo neprekinutim kretanjem, osim na mjestu polaska i završetka“, kažu nam iz Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine.

Složena politička i pravna struktura Bosne i Hercegovine, dodatno opterećuje različito regulisanje i veliki broj zakona o javnom okupljanju. Nadležni organi imaju pravo da zabrane skup ukoliko organizatori ne ispune sve naložene mjere.

„Svaka zabrana javnog okupljanja, a koja nije u skladu sa odredbama zakona o javnom okupljanu, zavisno od mjesta gdje organizator namjerava skup održati, za sobom može povući kršenje više osnovnih ljudskih prava garantovanih Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda“, naglašavaju iz Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine.

Oni ističu da organizatori ne mogu da budu odgovorni za sve što se dešava na skupu.

„Eventualno nalaganje dodatnih mjera organizatoru koji se tiče organizacije skupa ima svoje uporište u zakonu, ali Venecijanska komisija je u jednom svom ranijem mišljenju istakla da se organizator ne može smatrati odgovornim za sve što se dogodi tokom javnog okupljanja. U svakom slučaju, primarna odgovornost da se obezbijedi javni red treba biti na organima za sprovođenje zakona, a ne na organizatoru javnog okupljanja i svako ograničenje u vezi sa slobodom okupljanja, uključujući i ono nametnuto zbog zaštite javnog zdravlja, mora biti srazmjerno cilju zbog kojeg se ograničenje uspostavlja i nadležni organ uvijek treba nastojati da koristi blažu mjeru ograničenja, ako se istom može postići cilj“, za kraj nam govore iz ove institucije.

Tekst nastao u saradnji sa udruženjem Oštra Nula, uz podršku National Endowment for Democracy.

Napiši komentar