Nagradu na ovogodišnjem petom Memorijalnom foto-konkursu „Goran Terzić“ u kategoriji Društveno-angažovana fotografija odnio je Radoš Jovanović fotografijom „Podrška“. Fotografijom se bavi još od osnovne škole, kada je svoje prve kadrove hvatao malim crvenim analognim aparatom.

Piše: Amina Cerić; Foto: Privatna arhiva

Radoš Jovanović dolazi iz Sarajeva. Iako je studirao filozofiju, zaposlen je van svoje struke. Međutim, sve to uspješno balansira kroz objektiv svog najdražeg aparata i vjernog laptopa. Pomoću njih svoju viziju pretvara u stvarnost i predstvalja je svojoj publici. Kaže kako su mu prijatelji na samom početku govorili da uzaludno troši film. Međutim, on nije posustajao. Njegova upornost, marljivost i kreativnost doveli su ga do mnogih dostignuća  kojima sada, između ostalog, može dodati i ovu pobjedu.

Na samom početku razgovora sa nama je podijelio priču o svom prvom fotoaparatu.

„Sjećam se da je bio crven. Izgledao je skoro kao igračka, ali je bio prava stvar. Odmah nakon rata smo ga negdje ‘iskopali’, a mama je, ko zna kakvom magijom, pronašla i nekoliko filmova za njega. Naravno, štedilo se maksimalno, 36 snimaka ukupno nije šala! Međutim, ja ne bih bio ja da to nisam iskoristio, jednostavno me je zanimalo kako će fotke ispasti. Htio sam ih lijepiti kasnije u spomenar, tako da sam slikao šta sam stigao”, prisjeća se Jovanović.

Takođe, na Radoševoj web-stranici Trenutak.ba možete pronaći i njegove video uratke, među kojima se između ostalog nalaze i neki koje je snimao za poznate bh. brendove. Autor je bloga “Velika s mlijekom” na kojem obrađuje širok spektar tema. Od savjeta i mišljenja o savremenim pametnim uređajima pa sve do recenzija proizvoda namijenjenih za održavanje brade i kose. Čitajući njegov blog nemoguće je ne primijetiti njegovu svestranost. Ono što sam za sebe kaže jeste da je “profesionalni amater u svijetu amaterskih profesionalaca”.

“Speed”

MFK „Goran Terzić“ specifičan je po tome što je nastao u znak sjećanja na prijatelja i kolegu. Šta Vas je navelo da se prijavite?

Iskreno, dobio sam poziv i preporuku od prijatelja koji su također učestvovali i njihova podrška je zapravo ta koja me natjerala da se uključim. Hvala im na tome!

Osvojili ste nagradu u kategoriji Društveno-angažovana fotografija. Da li su to i inače fotografije kakve najviše volite da snimate?

Zapravo, jako rijetko fotkam u “toj kategoriji”, tako da mi je jako drago i zanimljivo da je baš ta fotka, od svih koje sam priložio, pobjednička.

Pobjednička fotografija “Podrška” u kategoriji društveno-angažovana fotografija

Šta za Vas znači ova nagrada?

Ponosan sam, sretan i polaskan. Ima toliko sjajnih radova i ove godine je baš puno učesnika. Zaista je čast biti izabran među najboljima. Jako sam zahvalan žiriju i kompletnoj ekipi MFK “Goran Terzić” i eTrafike.

Da li smatrate da je u današnje vrijeme teže opstati kao fotograf?

Naravno. Trenutno je jako teško opstati čime god da se baviš, ali kreativni rad je uvijek bio posebna vrsta “borbe”. Ja imam stalni posao preko već deset godina koji apsolutno nema veze sa kreativnošću, ali daje osjećaj sigurnosti, odnosno nudi konkretnu finansijsku sigurnost. Međutim, imam veliku sreću da mogu uspješno balansirati taj posao i svoju privatnu “freelance” borbu, za koju se nadam da će jednog dana preuzeti glavnu ulogu u mom opstanku.

Da li postoji neki cilj koji ste zadali sebi kao fotografu?

Samo to da ne zamrzim fotografiju. Da ne dopustim da ta ljubav zbog posla postane samo još jedna stvar koja se “mora odraditi”.

Na svom Instagram profilu pored fotografija ostavljate i svoje citate. Da li time želite pokazati da gajite ljubav i prema pisanju?

Uvijek sam volio pisati. Od poezije do proze i to trenutno najviše pokazujem kroz svoje društvene mreže, kroz konceptualne objave, pa i kroz neke moje, kako ih ja volim nazvati – e trenutne misli.

Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u svojoj dosadašnjoj karijeri?

Bilo je tu nekih poslova, pogotovo prošle godine, koji su zaista bili velik zalogaj, a rezultirali su sjajno i jako sam ponosan što sam uspio sâm to realizirati. Ipak, najveći uspjeh je priznanje kolega i stalna podrška moje male “fan” baze sa društvenih mreža. Lijepo je kada ljudi razumiju tvoj način izražavanja i kada klijenti imaju puno povjerenje u tebe i tvoj rad.

“The team”

“This is us”

 

Napiši komentar