„Sve srećne porodice nalik su jedna na drugu, svaka nesrećna porodica nesrećna je na svoj način…”
„…znao je da se za njega sve djevojke svijeta dijele na dvije vrste: jedna vrsta – to su sve djevojke na svijetu, osim nje, i te djevojke imaju sve ljudske slabosti i vrlo su obične djevojke; druga vrsta – to je ona jedina, bez ikakvih slabosti i ponad svega ljudskoga…”
„…,obje su ljubavi kamen kušnje za ljude. Jedni samo znaju za jednu, drugi za drugu. A oni što znaju samo za neplatonsku ljubav, utaman govore o drami.U takvoj ljubavi ne može biti nikakve drame. ”Sluga pokoran i hvala na užitku, moje poštovanje”, to ti je sva drama. A za platonsku ljubav ne može biti drame jer je u takvoj ljubavi sve jasno i čisto…”
„…Oni osjećaju da je ovo nešto drugo, da ovo nije igrarija, da mi je ova žena draža od života. I upravo im je to neshvatljivo i ljuti ih. Ma kakva bila i ma kakva će biti naša sudbina, mi smo je stvorili i na nju se nećemo potužiti…”
„…Ni pojma oni nemaju o tome šta je sreća, oni ne znaju da bez ove ljubavi za nas nema ni sreće, ni nesreće – nema života…”
„…Ne, ne, ali tu su pogledi, tu je držanje. Sto godina da živim, zaboraviti neću…”
„…On ju je gledao kao što čovjek gleda uveo cvjetić što ga je on otkinuo i u kojem s mukom prepoznaje ljepotu s koje ga je otkinuo i pogubio. Pa ipak, bez obzira na to, osjećao je da je onda, kada mu je ljubav bila jača, mogao, da je to baš zaželio, istrgnuti tu ljubav iz srca, no sada kad mu se, kao i toga trenutka, činilo da ne osjeća ljubavi za nju, znao je da ne može raskinuti svoju vezu s njom…”„”…Pocrvenila je, problijedela, opet pocrvenila i obamrla, a usne su joj lako podrhtavale dok ga je očekivala…”
„…Dugo on nije mogao ništa reći, ne toliko zato što se bojao riječima pokvariti uzvišenost svoga osećaja, koliko zato što bi, svaki put kad je htio štogod reći, osjetio da će mu mjesto riječi navrijeti suze sreće…”
„..Shvatio je da mu ona nije samo bliska nego da on sada ne zna gdje završava ona a gdje započinje on…”
„… Dirati u ova osjećanja njoj je bilo bolno; ali ona je ipak znala da je to bio najbolji dio njene duše i da se taj dio njezine duše brzo utapao u životu kojim je ona sada živjela…”
„… A osjećala je da je uporedo s ljubavlju koja ih je vezala, njima ovladao nekakav zao borbeni duh koji ona nije mogla izagnati ni iz njega, a još manje iz svoga srca…”
