Dvanaestočlana porodica Savanović, koju čine otac Željko, majka Suzana, sedam kćeri i tri sina, žive u izuzetno lošim uslovima u kući Poljoprivredne škole u Potkozarju pored Banjaluke. Nedavno su dobili donaciju za izgradnju vlastite kuće, ali prvo moraju kupiti zemljište za koje im nedostaje još 8.000 KM.

Piše: Vanja Stokić, foto: Nikola Zgonjanin

Najstarija kćerka će uskoro napuniti 16 godina, dok su najmlađi blizanci od dvije godine. Na prvi mah se teško raspoznaju dječaci od djevojčica, jer su svi kratko ošišani. Objašnjenje je vrlo praktično i logično – zbog nestašice vode, koja potraje i do šest mjeseci, lakše je voditi računa o higijeni ako je kosa kratka.

A djeca k’o djeca, na početku stidljiva, a zatim društvena i željna igre. Odmah su se počeli zanimati za naš diktafon i foto-aparat, a onda tražiti da nam sjede u krilu. Već nakon pola sata su nas vodili u obilazak imanja i pokazivali koliko daleko mogu baciti jabuke. Upoznavali nas sa psom i mačkama, tražili koze po dvorištu, pričali kako su imali i dva zeca…

Uz njihovu razigranost, lakše nam je pala i teška priča o uslovima u kojima žive, kao i bolesti koja je snašla njihove roditelje. Prilikom Suzaninog posljednjeg poroda došlo je do komplikacija, pa je izgubila matericu i jedan bubreg. Dva mjeseca je provela u bolnici. Željko je srčani bolesnik, imao je infarkt 12. decembra 2007. godine. Srećom, sva djeca su zdrava.

“Sve smo pretrpjeli i prešli. Ja sam srčani bolesnik, otišla mi je desna komora 55 odsto. Zamor osjećam i dok pričam, ali raditi se mora. Bitno da su djeca živa i zdrava. Dok je mojih leđa i ruku, oni neće biti gladni”, govori nam Željko, koji je u Banjaluku izbjegao iz Sanskog mosta, a već 21 godinu radi kao mesar.

U porodici je zaposlen samo on, a priča nam kako iz kuće izlazi ujutro oko 5, dok se vraća nekih 12 sati kasnije. Zimi je drugačiji raspored, zbog sezone svinjokolja.

“Tada dolazim kući oko 23-24h. Nakon redovnog posla samo uzmem alat i produžim dalje…”, objašnjava.

Prije šest mjeseci dobili su donaciju organizacije “Srbi za Srbe”, pomoću koje planiraju sagraditi svoju kuću. Ipak, za to im je prvenstveno potrebna zemlja, za koju trenutno nemaju novca.

“Donacija je dovoljna da se sagradi kuća, novac je obezbijedio jedan vrhunski sportista. Dobili smo oko 25.000 evra. Oni imaju i svoje radnike koji će napraviti tu kuću, ali je bitno da sada imam plac koji je na moje ime, kako bi mogli početi sa izgradnjom. Našao sam zemlju u Barlovcima, potrebno mi je 10.000 KM za nju. Imao sam obećanja od ljudi da će mi pomoći, ali trenutno od toga nema ništa. Kada bih riješio plac, skinuo bih pola tereta sa glave. Trenutno imam 2.000 KM, koje mi je uplatio jedan zemljak za te namjene”, navodi Željko, dodajući da mu je taj isti čovjek pomagao nekoliko puta, kako bi mogao kupiti pečenicu i svinju za zimu.

Žive od njegove plate i 140 KM dječijeg dodatka, a samo na autobuski prevoz za njega i najstariju kćerku trenutno troše oko 150 KM mjesečno. Ta suma će se od jeseni povećati na 200 KM, kada još jedna kćerka krene u srednju školu u Banjaluci.

Udruženje “4+” djeci obezbjeđuje knjige za školu i paketiće za Novu godinu, a obilaze ih i Crveni krst i Kolo srpskih sestara. Organizacija “Budimo ljudi” mnogo im je pomogla prilikom renoviranja kuće u kojoj žive. Trenutno imaju oko 2.000 KM dugova za struju.

“Sve do 2016. godine, dok supruga nije ostala u bolnici, plaćao sam sve redovno, da se ne zatrpam. Kada je ona oboljela, morali smo dati svu ušteđevinu za liječenje. Od tada su se dugovi samo nakupljali. Dobijao sam obećanja da će to biti riješeno, ali nije. Sada su nam napravili program otplate struje, na 60 mjeseci”, govori nam on.

Ističe da nikada nije molio za pomoć, jer mu to nije svojstveno. Pomažu mu većinom ljudi koji ga poznaju. Kako kaže, oni koji su mu lako obećavali pomoć, lako su i odustajali, pa se uvjerio u izreku da trebaš ponijeti malu torbu tamo gdje ti mnogo obećavaju.

Iako u kući Poljoprivredne škole može ostati koliko želi, svjestan je da mora stvoriti svoj dom, kako bi obezbijedio budućnost svoje djece. Kako kaže, do sada se nekoliko puta pojavljivao u medijima, ali konkretnije pomoći nije bilo. Ljudi većinom donose garderobu i obuću, koja im je takođe potrebna, ali im je trenutno novac daleko važniji.

Ukoliko želite pomoći ovoj porodici da konačno započne novi život, to možete uraditi uplatom na broj računa 5551-0000-2646-0889, otvorenog u Novoj banci. Željka možete kontaktirati na broj telefona 065/524-946.

Napiši komentar