Gdje pojesti najbolji burek u Sarajevu pitanje je bez konkretnog odgovora. Više od 500 godina burek kao delicija uživa poseban status kod pravih sarajevskih gurmana. 

Ko peče najbolji burek na Baščaršiji, Bosna ili Asdž, je li bolji kod Dervoza ili kod Nagiba, mogu li MM ili Fiorino kao predstavnici novog vala buregdžinica maknuti staru školu sa trona, vječna je tema rasprava uz domaću kafu i rahat lokum.

Svaki taksista u Sarajevu ima vlastitu viziju najboljeg bureka, jedan će znatiželjnog novinara odvesti u Efes na Grbavici zaklinjući se djecom da je najbolji burek baš tamo i nigdje drugo, drugi će biti spreman uložiti golfa u okladu da nigdje nećemo pojesti bolji nego kod Žige na Marijin Dvoru.

Uostalom, jedna od najžučnijih i najdugotrajnijih rasprava na forumu poznatog sarajevskog portala vodi se upravo oko ključnog pitanja, gdje se u Sarajevu može pojesti najbolji burek?

Neautohtono jelo

Burek nije autohton za BiH kuhinju, poznato je da je došao skupa sa Osmanlijama u 14. vijeku. Međutim, ne dogodi se često situacija kakvu imamo ovdje, da neautohtono jelo kroz nekoliko vijekova postane ne samo autentično nego i praktički jedan od “trademarka” lokalne kuhinje i mamac za veliki broj gastro turista.

Nije mu mogao odoljeti ni Richard Johnson, poznati “foodie” novinar britanskog Guardiana. Burek ga je toliko oduševio da ga je 2012. godine svrstao na peto mjesto liste najbolje ulične hrane na svijetu.

Jedna je krucijalna razlika između bosanskog i svih ostalih bureka, u BiH je burek samo i isključivo sa mesom dok se na primjer u samoj zemlji porijekla – Turskoj i ostalim zemljama uključujući i zemlje regije, burekom nazivaju svi proizvodi na bazi jufke punjene nadjevom.

Distinkcije radi, u BiH je nastala i često korištena izreka “Sve su pite pitice, samo je burek pitac”.

Nakon brojnih rasprava konačno se može reći kako su se burne rasprave između zagovornika bosanske nomenklature (burek je sa mesom, sirnica sa sirom, krompiruša sa krompirom, zeljanica sa zeljem itd.) smirile i potpisano je uslovno rečeno “primirje” sa zagovornicima teze kako su sve pite bureci (burek od mesa, burek od sira, burek od zelja, burek od višanja itd.)

Ubica McDonaldsa

Od četiri restorana brze hrane međunacionalne korporacije McDonalds u BiH su jedva preživjela dva, u Mostaru i Sarajevu, dok su se Tuzlanski i Banjalučki zauvijek zatvorili.

Konkurencija lokalnih jela, u obliku ćevapa i bureka jednostavno je bila presnažna čak i za diva prehrambene industrije.

Dominaciji bureka kao uličnoj hrani broj jedan na Balkanu na kraj ne može stati ni najpopularniji street food Europe, kebab kao ni meksički adut u obliku tortilje.

Opet, to ne treba previše ni čuditi budući da je burek u kolektivnoj svijesti balkanskih naroda puno duže od ostalih internacionalnih namirnica, a narodi Balkana nisu pretjerano vični promjenama.

U kolektivnu svijest najprije su ga 1984. uveli popularni nadrealisti.

Osamdesete su prema našem sagovornku, jednom od vlasnika popularne buregdžinice Bosna, Mithatu Fidaniju bile godine apsolutnog blagostanja Jugoslavenske srednje klase koja je zahvaljujući solidnom standardu počela sticati naviku ručanja u restoranima. Top lista nadrealista jedna je od najljepših uspomena generacijama koje su svoj vrhunac doživjele mitskih osamdesetih godina prošlog vijeka.

Poslije rata burek je na scenu vratila bh. estradna zvijezda Dino Merlin. Merlinov album iz 2004. godine bio je izravni hommage bureku i svemu što on predstavlja, bosansku tvrdoglavost, dobroćudnost, gostoljubivost i jednostavnost.

Jasmin Ibrić i Nikola Bačić, Foto: Jasmin Ibrić

Napiši komentar