fbpx

Radnici u BH primorani su raditi za dnevnicu koja je kao satnica u Evropi, dok neki u 15 dana imaju svega jedan slobodan dan.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plata po zaposlenome u Bosni i Hercegovini za januar 2015. iznosila je 828 KM, što pokazuje nominalni pad za 1,9 posto u odnosu na decembar 2014. godine. Podaci su to Agencije za statistiku BiH, a prema istom izvoru, prosječna mjesečna isplatena neto plata za januar 2015. u odnosu na isti mjesec prošle godine nominalno je niža za 1,2 odsto.

U ovome mjesecu najviše su zarađivali zaposleni u oblasti proizvodnje i snabdijevanja električnom energijom, plinom, parom i u sektoru klimatizacije – 1.338 KM, u oblasti finansijskih i djelatnosti osiguranja u prosjeku 1.327 KM.

Foto baza

S druge strane, radnici u djelatnosti pružanja usluga smještaja te pripreme i usluživanja hrane, odnosno u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, jedva su dostigli prosjek od 522 KM, a mizerna primanja imaju i građevinari, koji su u prvom mjesecu ove godine “na ruke” u prosjeku primili 525 KM, piše “Dnevni avaz”.

Uzme li se u obzir prosječna plata od 828 maraka i podijeli sa 176 radnih sati, dođe se dopodatka da je radnik u BiH prosječno plaćen 4,70 KM po satu. S obzirom na to da se radi o prosjeku, neki su plaćeni i mnogo manje pa, prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, najniže satnice iznose samo 2,15 KM.

“Kada napravite poređenje satnice za koju su se izborili sindikati u Njemačkoj i koja je nešto viša od osam evra i satnice kod nas, onda dođete do frapantnog podataka – da je sat rada u Njemačkoj vrijedan onoliko kolika je dnevnica u BiH! I uprkos tome, imamo priču da su naše firme s tako jeftinom radnom snagom nekonkurentne na tržištu”, konstatuje Selvedin Šatorovoić, potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.

Govoreći dalje o nagomilanim problemima radnika u BiH i njihovom teškom položaju, on kaže da je sve više prisutna siva ekonomija, sve je više neprijavljenih radnika, a u mnogim slučajevima rade prekovremeno i za to nisu plateni, nemaju pravo na odmor…

“Imamo brojne pritužbe i primjedbe radnika, pogotovo u manjim preduzećima, jer je česta situaciju da ljudi sedmično rade puno više od 40 sati propisanih zakonom. Nerijetko imaju radno vrijeme i do 16 sati dnevno. Međutim, kada to prijave nadležnim inspekcijama za rad, ti radnici uglavnom dobivaju otkaze. Iako apelujemo da se takve pojave prijave, razumijemo i bojazan radnika koji izbjegavaju to jer čuvaju i ono malo jadne egzistencije. Za prekovremeni rad nemaju nikakvu naknadu. Takođe, postoji masa malih preduzeća, poput samostalnih trgovačkih radnji, gdje radnici u 15 dana imaju svega jedan slobodan dan”, kaže Šatorović, te dodaje kako mnogi radnici za 12, 14 ili 16 sati rada dnevno dobivaju izuzetno male plate koje su ispod najmanje na koju su prijavljeni.

Prema njegovim riječima, kršenje prava radnika umnogome pospješuju stimulativne kazne za poslodavce, pa Sindikat zagovara oštrije sankcije u izmjenama radnog zakonodavstva.

“Prvo da se obračunamo sa sivom ekonomijom, nekorektnim poslodavcima, pa tek onda možemo pričati o izmjenama Zakona o radu i liberalizaciji tržišta rada”, kaže Šatorović.
U strukturi osoba koje traže zaposlenje, zaključno sa 28.2.2015. godine, NKV radnika je 148.834 ili 27,06%, PKV 10.075 ili 1,83%, KV 190.346 ili 34,60%, VKV 3.193 ili 0,58%, NSS 1.557 ili 0,28%, SSS 147.454 ili 26,81%, VŠS 7.499 ili 1,36% i VSS 41.137 ili 7,48%. Najveći broj nezaposlenih čine osobe s trećim stepenom obrazovanja, KV radnici 34,60%, te NKV radnici 27,06%.

 

 

avaz.ba

Napiši komentar