fbpx

Djeca migranti i izbjeglice, koja putuju balkanskom rutom, izložena su sistematskom nasilju, a počinioci su najčešće policija i krijumčari, pokazuje istraživanje sprovedeno među djecom u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Većina djece koja su učestvovala u istraživanju rekla su da je, uz ostale vidove nasilja, vrlo prisutno seksualno nasilje, i da su ona sama bila izložena, svjedočila ili čula od druge djece za brojne slučajeve.

Izvor: Saopštenje

Nalazi istraživanja govore o propustima u zaštiti djece izbjeglica i migranata koja pristižu u Europu, jer djeca o nasilju govore kao o sastavnom i neizbježnom dijelu svog migrantskog iskustva. Zbog nasilja kojem je izložen zabrinjavajući broj djece, jedno od troje intervjuisanih, steklo je uvjerenje da niko ne može da im pomogne, dok neki od njih vjeruju da ne mogu pomoći ni sami sebi.

Foto baza

Odrasli u njihovom neposrednom okruženju koji imaju moć, bilo da pomognu (kao što su policijski službenici) bilo da organizuju njihovo putovanje (kao što su krijumčari), zapravo su, prema svjedočenjima djece, najčešći počinioci nasilja.

Devetnaestogodišnja Sarina* je također bila svjedok nasilja.

“Dok smo putovali čamcem, u mraku, policija nije smjela da nas čuje i vidi, jedno od djece počelo je da plače u majčinom naručju. Krijumčar je uzeo dijete iz majčinih ruku i bacio ga u vodu kako bi ga ušutkao i zaštitio sebe. Majka se svađala sa njim, pokušala da vrišti, ali onda je i nju krijumčar gurnuo, i niko ne zna gdje su sad. Ovo je istinita priča o kojoj niko ne zna ništa”, rekla je.

Djeca su svjedočila o radnoj eksploataciji koja se dešava tokom putovanja, uključujući i o ponudama i prinudama krijumčara da se uključe u seksualnu eksploataciju ili kriminalne aktivnosti. Ovo se često dešava u Bosni i Hercegovini i Srbiji gdje djeca ostanu “zaglavljena”, u nemogućnosti da nastave put kako zbog strogo čuvanih granica, tako i zbog toga što su potrošili novac, i zbog toga postaju posebno ranjiva. Izvještaj otkriva da su djeca migranti u velikom riziku od seksualnog nasilja, a posebno su ranjivi dječaci koji putuju sami.

Profesionalci koji su učestvovali u istraživanju, kao i djeca, govorili su o primjerima samopovređivanja, pokušajima samoubistva i zloupotrebi alkohola i narkotika kao strategijama koje djeca primjenjuju da bi se suočila sa stresom, teškoćama i strašnim iskustvima kojima su izložena.

Kvalitativno istraživanje “Gdje god da idemo, čine nam zlo” jedno je od rijetkih dubinskih istraživanja o nasilju nad djecom izbjeglicama i migrantima u Evropi. Istraživanje je pokrenuo Centar za migracije i raseljenost na Balkanu, koji radi u okviru organizacije Save the Children za sjeverozapadni Balkan, kako bi se stekao bolji uvid u različite oblike nasilja kojem su djeca izložena i faktore koji doprinose tom nasilju.

“Ovo naučno istraživanje potvrdilo je iskustvo ljudi koji godinama rade sa djecom izbjeglicama i migrantima, i pokazalo da je nasilje toliko prisutno u životima djece da je postalo strukturalni, neizbježni dio njihovog migrantskog iskustva”, istaknula je profesorica Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Dženana Husremović, jedna od članica istraživačkog tima.

Ona je dodala da “djeca koja migriraju izložena su nasilju u svakom trenutku svog putovanja, i zapravo su stalno u riziku. Ona moraju da imaju zaštitu, a umjesto toga, djeca nam kažu da ih na granicama presreću, tuku i vraćaju nazad, gurajući ih time još dublje u ruke krijumčara koji na najgore načine iskorištavaju njihovu ranjivu poziciju.”

Aleksandra Babić Golubović, direktorica za razvoj i kvalitet programa Save the Children za sjeverozapadni Balkan je poručila da da moramo da sarađujemo – u Bosni i Hercegovini, u regionu, sa zemljama zapadne Europe, Europskom unijom, ali i zemljama porijekla, kako bi se pronašla rješenja za djecu u skladu sa njihovim najboljim interesom

“Ni jedno nasilje nad djecom ne smije biti normalizovano. Izvještaj nam pokazuje da djeca normalizuju nasilje kako bi se sa njime suočila, kako bi uspjela da podnesu ta teška iskustva. Zato svi mi imamo odgovornost da reagujemo, zaštitimo djecu i pokažemo im da nasilje nije i ne treba da bude prihvaćeno i normalno. To znači da nasilje na granicama mora prestati, i da djeca moraju imati svu podršku na koju imaju prava u svakom trenutku svog putovanja”, objasnila je Babić Golubović.

Djeca izbjeglice i migranti koja su učestvovala u istraživanju izrazila su svoju želju da budu pitana i da se njihov glas čuje. Kažu da se često osjećaju kao da nisu dobrodošla, ali da se mnogo toga promijeni kada dobiju iskrenu “podršku od srca”. Intervjuisana djeca su takođe izrazila želju da političari obezbijede mir kako ne bi morala da napuštaju zemlje porijekla, i da spriječe nasilje na granicama.

Napiši komentar