„Od svih bića, čovjek je najvrijedniji prezira. On je jedino biće koje nanosi bol iz zabave, iako poznaje bol“, citat iz filma.
Sva bića koja naseljavaju našu planetu nazivamo Zemljanima. Svako to biće entitet je za sebe, ima određene karakteristeke vrste kojoj pripada, ali je i dio jednog šireg lanca i sistema koji zovemo planeta Zemlja. Savršena ili manje savršena, ta bića su različita i upravo to čini planetu Zemlju nevjerovatno zanimljivim mjestom za život. Sa druge strane, upravo ta njihova različitost, između ostalog, daje određenim vrstama moć koju oni smatraju i pravom da nad drugima budu dominantni, nasilni i zli. Ta vrsta su ljudi, koji već stotinama godina čine mnoge zločine nad životinjama, kroz razne „legalne“ procese i tretmane. Njihov odnos prema životinjama najčešće je uslovljen ličnim interesom koji neoprovdano smatraju višim od interesa životinja, i upravo to je tema dokumentarnog filma „Earthlings“ iz 2005 godine.
Piše: Vedran Grahovac
Naraciju Hoakina Finiksa (Joaquin Phoenix) zajedno sa šokantnim snimcima svega onoga što životinje prolaze u klaonicama i raznim farmama, reditelj koristi kao model da prezentuje bolnu, šokantnu i surovu istinu. Gledajući ovaj film, već na samom početku shvatamo u kojem pravcu će on ići i da je u pitanju jedno, prvenstveno, neprijatno i uznemirujuće iskustvo. Iako film gledamo kao neutralni posmatrači, mnogi od nas ipak će imati utisak da su učesnici samog filma. Taj utisak posljedica je činjenice da su mnogi od nas zapravo dio tog strašnog lanca u kome životinje, nakon torture i smrti završe u stomacima mnogih od nas, ili kao dio naše garderobe. U tom smislu, ovo je priča o odnosu potčinjenosti, a koja je posljedica ljudske sebičnosti i egoizma.
Kroz priču o životinjama „Earthlings“ govori o ljudima koji svoju moć pretvaraju u pravo, a koje zapravo nemaju. To pravo i moć koriste u raznim društvenim sferama čineći životinjama pakao od života. Zapravo, igrajući se Boga, životinjama uskraćuju život ili bar ono što život treba da bude. Polazeći od ozbiljnih prehrabrenih industrija, farmi, zooloških vrtova ili pak ljudi koji su vlasnici kućnih ljubimaca, reditelj progovora o temi koja je donekle tabu i koja se konstatno ignoriše. Kako od institucija tako i običnih ljudi koji svojim pristajanjem i nečinjenjem postaju saučesnici. Svjesno ili ne, oni su dio jednog mračnog i brutalnog svijeta u kome su smrt i tortura dio svakodnevice. Zapravo, taj svijet se defakto ne razlikuje od logora koje smo kao ljudska civilizacija mnogo puta prošli.
Na početku filma Finiks kao narator, kroz vrlo moćan tekst uvodi nas u jedan izrazito poseban svijet. To je svijet životinja i onoga što one jesu. Zapravo, u pitanju su čitavi “narodi” koji su na zemlji bili puno prije nas. Iako nisu kao mi, i te kako su svjesni svijeta u kojem žive i konstatno mu se prilagođavaju. Nerijetko, u svojoj nesavršenosti znaju da budu mnogo savršenije od nas. Osjećaju i pate. One imaju čula koja mi nikada nećemo upoznati niti dokučiti. Uprkos tome, dajemo sebi za pravo da vladamo njima i upravljamo njihovom životima. Kroz njihovu, ali i našu sliku „Earthlings“ je vjeran prikaz društva i svijeta u kojem živimo, a koji pod hitno moramo da mijenjamo. Počevši prvo od sebe, pa tek onda od drugih.
Gledajući ovaj film, neki će vjerovatno postaviti pitanje da li se ova priča mogla ispričati na manje brutalan i bolan način? Odnosno, bez toliko surovih i mučnih snimaka koji čine ovaj film, i poslije kojih nam je već na samom početku muka. Vjerovatno da je mogao, ali ovu odluku reditelja treba i razumijeti. Naime, tjeskobu i nemir kroz koji će gledaoci proći, a koja traje nešto više od sat i po, životinje prolaze konstantno, cijeli svoj život. Gledajući sa te strane, ovakav pristup temi sasvim je razumljiv pa čak i opravdan.
Mučan, brutalan i težak za gledanje, „Earthlings“ je prijeko potreban film. Sačinjen od raznih snimaka, djeluje na gledaoce otrežnjujuće i uznemirujuće. Na jedan surov način podsjeća nas na stvari koje mnogi od nas znaju, ali o njima ne razmišljaju često. Možda „Erathlings“ neće donijeti epohalne promjene, ali će nas zasigurno bar malo podstaknuti na razmišljanje i propitivanje. Hrabar i društveno angažovan, ovo je film o životinjama čiji su životi svedeni na patnju i bol. Zapravo, ovo je svjedočanstvo svakodnevnih užasa, a koje mnogi od nas prećutkuju. Film koji otrežnjuje i ne zaboravlja se lako.
Godina: 2005.
Država: Amerika.
Režija: Shaun Monson.
Scenario: Shaun Monson.
Uloge – narator: Joaquin Phoenix.
Žanr: Dokumentarni.
Trajanje: 95 minuta.
