Zvanično nezaposlen, Amel Kapo nezvanično je prezaposlen i samostalno obavlja posao za koji je potrebno više ljudi. Ovaj magistar sporta i tjelesnog odgoja i budući doktor nauka iz Sarajeva, besplatno trenira djecu i mlade sa invaliditetom, stvara od njih šampione i radi na njihovoj inkluziji, u pravom smislu te riječi.

Piše: Jelena Trifunović

Obavljajući stručnu praksu na bazenu primijetio je da na plivanje dolazi mnogo djece sa invaliditetom, ali da sa njima niko ozbiljnije ne radi. Radio je sa djecom tipičnog razvoja, ali i sa jednim dječakom koji je imao Daunov sindrom. Cilj mu je bio da dječak nauči da pliva, dok se nije obazirao na to kako da to postigne. Nakon što je dopustio da ga dječak „jaše“ bio je kritikovan od strane svoga nadređenog iako je time postigao svoj cilj da dječak je pliva kao i tipična djeca.

Tokom obrazovanja na fakultetu ni kroz jednu praksu nije imao priliku da stekne znanje za rad sa osobama sa invaliditetom. Uslijedilo je istraživanje i saznanje da u BiH do tog momenta niko ozbiljnije nije radio sa paraplivačima. Od tog trenutka počinje da se edukuje kao trener plivanja za osobe sa invaliditetom. Odlazi na kamp u Istambul, a zatim u Zagreb, Beograd i Njemačku.

„Edukujem se svakodnevno kroz takmičenja. Nije me sramota da priđem i pitam za savjet trenera koji ima osvajača medalje sa nekog velikog takmičenja, a ti ljudi su mnogo susretljivi i žele da podijele znanje“, kazao je za eTrafiku ovaj osnivač i trener kluba „Spid“.

Klub je zvanično počeo sa radom u februaru 2016. godine, a treninzi i takmičenja su besplatni za osobe sa invaliditetom. Kako nam priča, trudi se da kroz različita sponzorstva obezbijedi novac za njihovu opremu, članarine, pa čak i putne troškove.

Sve bi bilo lakše da ovakvih klubova ima više, a ovako u klubu „Spid“ treniraju djeca iz Zenice, Kaknja, Kladnja, Živinica, Gornjeg Vakufa, Istočnog Sarajeva i drugih opština. Nije rijedak slučaj da roditelji ne mogu finansirati put na treninge, pa dolaze samo jednom sedmično.

Jedan od članova kluba je i Ismail Zulfić, dječak rođen bez obje ruke. Na treninge u Sarajevo dolazi iz jednog sela u okolini Zenice. Nakon velikih napora i ostvarenih rezultata, Ismail je dobio stipendiju pa je klub oslobođen njegovih troškova, a dječak redovno dolazi na treninge. Upravo je on dokaz da ništa nije nemoguće, jer iza sebe ima brojna priznanja i medalje.

„Jedan od razloga zbog kojih želim da im sve bude besplatno je taj što se njima sve naplaćuje, a ja smatram da je sport pravo svakog čovjeka i ako želimo da imamo zdravu naciju moramo ulagati u njega“, rekao nam je Amel.

On dodaje da svoje plivače prijavljuje na takmičenja pod vremenom plivanja, a ne pod oznakom invaliditeta.

„E to je inkluzija, u pravom smislu te riječi“, naglašava Amel.

Pored djece sa fizičkim i mentalnim poteškoćama, članovi kluba su i djeca redovnog razvoja, koja plaćaju treninge, čime se dijelom pokrivaju troškovi bazena i samih trenera. U početku je Amel bio jedini trener, a sada ih je ukupno šest.

Pored posla trenera, Amel u klubu piše projekte i prikuplja novac za različite troškove, koji konstantno rastu. Kako ističe, sredstva prikuplja kako zna i umije. Uglavnom je to putem projekata i apliciranja na javne pozive. Radom i rezultatima dokazali su da su vrijedni pažnje, što Grad Sarajevo pomalo prepoznaje. Na pitanje da li nekada posustane snagom ili klone duhom kaže da se to još nije desilo.

„Prvenstveno volim ovaj posao jer golim okom mogu vidjeti napredak. Kada vam dođe dijete koje prvi put pred vama uđe u vodu i nakon četiri mjeseca samostalno pliva u velikom bazenu, to te tjera dalje“, ističe on, dodajući da ne izostaje ni podrška njegove porodice.

Jedan od uspjeha koji ističe jeste rad sa dječakom koji ima autizam. Kako nam govori, tek iz osmog puta je uspio da ga nagovori da uđe u bazen.

„Prvi put je došao ispred dvorane, drugi put je ušao unutra, ali samo do kafića. Treći put je stigao do svlačionice… Napredovali smo korak po korak, a sada toliko voli vodu i plivanje da može satima biti u bazenu“, ponosno nam govori Amel.

Roditelji članova Plivačkog kluba „Spid“ , a i sami članovi imaju samo najljepše riječi o Amelu. Osjećaj zahvalnosti je veliki jer im je život promijenio na bolje. Jedan od primjera velikog poštovanja koje osjećaju prema njemu je dječak sa Daunovim sindromom. Prilikom završetka srednje škole on se potpisao kao Amel Kapo i na to ime se odaziva.

„Ovo što ja radim ne mogu nazvati projektom. Svaki projekat ima svoj početak i kraj, a ja ne želim da ovo ima kraj“, odlučan je on.

Jedan od njegovih ciljeva je uvođenja predmeta na fakultetu, gdje bi se izučavalo adaptivno fizičko vježbanje, po uzoru na Fakultet fizičkog vaspitanja u Nišu gdje postoji cijela katedra posvećena tome.

Pored toga što je svoj rad posvetio djeci sa invaliditetom, Amel posljednjih 10 godina igra sjedeću odbojku sa „zlatnim“ momcima koji su nekoliko puta bili evropski, svjetski i paraolimpijski prvaci. Sa njima je osvojio ukupno devet titula prvaka Bosne i Hercegovine, dok je dva puta osvojio drugo mjesto na prvenstvu države. Na posljednjem odigranom prvenstvu Evrope 2013. godine osvojio je zlatnu medalju, pored koje ima i ranije osvojenu bronzanu medalju iz 2012. godine. Kao član juniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine na Evropskom prvenstvu u sjedećoj odbojci održanom 2009. godine u Leverkuzenu osvojio  je srebrnu medalju.

Godine 2013. proglašen je Muškarcem godine od strane SNL Magazina, a Sportski Savez Bosne i Hercegovine nagradio ga je  Specijalnom nagradom za ostvareni rezultat u 2017. godini.

Napiši komentar