Vjerovatno ste čuli za kaligrafiju, a čak i da vam je sam termin “kaligrafija” nepoznat, sasvim sigurno ste imali prilike da je vidite – mada se najzanimljivijom često smatraju kineska i japanska kaligrafija, postoje i zapadnoevropska i arapska, a primjerak kaligrafije koji ste sigurno mogli da vidite su kitnjasto ispisane diplome i pohvale koje se u školi dobijaju na kraju svake godine.
Kaligrafija bukvalno znači “lijepo pisanje” i predstavlja istovremeno tehniku, umjetnost i hobi. Postoji već tri hiljade godina, a u pojedinim kulturama smatrana je za izuzetno bitnu (recimo, u staroj kineskoj i japanskoj civilizaciji bila je jedan od najvažnijih kriterijuma prilikom biranja pripadnika carskog dvora, a doskora su korejske vlasti zahtijevale da članovi vlade budu odlični kaligrafi). Ukoliko se pitate zbog čega je bilo bitno da pripadnik carskog dvora umije lijepo da piše – zar ne bi neko mogao da bude jako pametan i koristan caru i bez toga? – razlog je u sljedećem: kaligrafija ima priličan uticaj na duh majstora kaligrafa. Istorijska je činjenica da su mnogi kaligrafi živjeli jako dugo i psihički bili veoma jaki.
U kaligrafiji je veoma važno da potezi budu planirani, pažljivi i besprijekorno precizni. Struktura riječi mora biti perfektna. Virtuoznost kaligrafa ogleda se u tome da ispod tačno utvrđene šeme pisanja pokaže svoju maštovitost. Pribor za kaligrafiju sastoji se od papira, mastila, posude za mastilo, četkica i stalka za četkice – i sve to izrađeno je specijalno za kaligrafiju. Papir za kaligrafiju je poseban, tanak papir pravljen isključivo za tu svrhu. Mastilo je crno i obično je čvrsto i u obliku štapića; pravi se od smole ili čađi i kaučuka, a štapići mastila mogu da budu dekorisani i veoma skupi.
