Gejše se u japanskoj tradiciji pominju već na početku sedmog vijeka, ali  tokom 18. vijeka ova profesija doživljava novu ekspanziju. I danas gejše postoje, ali su se u mnogim stvarima prilagodile savremenom svijetu.

Zna se da su još na početku sedmog vijeka u Japanu postojale žene koje su bile domaćice na poslovnim i zabavnim okupljanjima, sipale sake gostima i uz adekvatnu naknadu, nudile svoje društvo i u intimnijim okolnostima. Bilo gdje drugo u svijetu ovakav poziv sa pravom bi mogao da se nazove prostitucijom, ali institucija gejši ima tako duboke korijene u japanskoj tradiciji da njihova kultura ne dozvoljava banalizaciju ove profesije.

Djevojke koje su posluživale goste na okupljanjima visoke klase nazivale su se „saburuko“, ili poslužiteljke, a pružanje seksualnih usluga mušterijama na početku je bilo više izuzetak nego pravilo. U 18. vijeku, radni zadaci gejše bili su vezani za zadovoljavanje svih potreba mušterija i tradicija je postala nešto što bi se modernim terminima moglo nazvati elitna prostitucija. Gejše su kao i ostale zanatlije bile organizovane u manje zajednice koje su imale svoju klijentelu, posebne usluge za koje su se specijalizovale i naravno, posebne ponude za najbolje mušterije.

Dok jedni nipodaštavaju ovu profesiju, drugi je izjednačavaju sa drevnom umjetnošću Japana. Bilo ko da je u pravu, gejše postoje vijekovima i svoju zajednicu i praksu prilagođavaju modernim uslovima, trudeći se da, ipak, očuvaju tradiciju, koja im bez obzira na posao kojim se bave, čuva ugled. Javnost širom svijeta saznala je o ovoj drevnoj japanskoj praksi nešto više tek sa pojavom prvih fotografija gejši, pedesetih godina prošlog vijeka. Na fotografijama koje su se tada pojavile prikazana je uloga gejši u modernom društvu, ali je i otkriveno mnogo o njihovom mističnom načinu života.

Gejše su prikazane kako uče da pravilno poslužuju goste, kako se kikoću na prijemima, kako usavršavaju muzičke vještine ili klijentima pružaju intimnije usluge, poput masaža. Uglavnom su uvijek u tradicionalnoj odjeći i sa šminkom karakterističnom za ovu branšu, ali dvadeseti vijek je i u njihovu praksu donio promjene, pa ima i eksplicitnijih fotografija. U šesnaestom vijeku nikle su prve intimne odaje za zadovoljstva u kojima su gejše živjele i radile, a koje su bile poznate pod imenom jukaku. Prostitucija je van ovih kuća bila nezakonita i strogo kažnjavana, ali sve što se dešavlo u jukaku odajama bilo je legitimno.

Među gejšama su postojale prave klasne razlike, pa su manje atraktivne djevojke bile gotovo samo sluškinje u njihovim zajednicama, gok su privlačnije djevojke sa određenim setom vještina poput talenta za pjesmu i igru, živjele u raskoši koju su obezbjeđivali njihovi obožavatelji i posebni prijatelji. Pripadnice najviše klase gejši nazivale su se oiran i bile su kombinacija glumica i prostitutki, pošto su u krevet išle samo sa odabranim, najimućnijim klijentima, a imale su i svoje nastupe koji su se uglavnom sastojali od posebnog erotskog plesa koji su ove profesionalke izvodile besprijekorno.

Kako su djevojčice ”pekle” zanat

Ovako visok kvalitet izvođenja postepeno je počeo da nastupe gejši svrstava u kategoriju umjetničkih pa su oni vremenom prihvaćeni kao dio japanske tradicionalne umjetnosti koja se naziva kabuku. Iako su talentovanije kurtizane goste uglavnom zabavljale plesom, pjesmom i svirkom, bilo je među njima i intelektualki koje su se specijalizovale za pisanje i recitovanje poezije. Zvanično ime ove umjetnice- prostitutke dobile su tek u osamnaestom vijeku, kada su i mnogi muškarci ušli u ovu profesiju. Do početka 19. vijeka zanimanje gejše bilo je legitimna ženska profesija, koju društvo nije osuđivalo. Zajednice gejši su rasle i postajale sve bogatije, a ovo je bio način da mnogočlane porodice olakšaju život i sebi i svojim mladim kćerkama.

I danas u Japanu postoje gejše. Njihove zajednice su mnogo manje i skromnije, žene koje se ovim bave više nisu raskošne i talentovane ljepotice, ali ipak poštuju tradiciju i mogu se vidjeti kako na japanskim ulicama šetaju sa neobičnom frizurom i u starinskim nošnjama. Većina ovih modernih zajednica gejši iz prakse je izbacila prostituciju, pa sad djeluju kao čuvari tradicije koja je vrlo značajna za cjelokupnu Japansku kulturu.

Izvor: zenablic.rs

Napiši komentar