Osobe sa invaliditetom imaju velikih problema sa kretanjem po Banjaluci, koje je itekako otežano prilikom sniježnih padavina. Iako je stanje mnogo bolje nego ranije kada se govori o arhitektonskim preprekama, rampe često nisu adekvatno napravljene, a potpun pristup imaju samo na četiti fakulteta banjalučkog Univerziteta. Naravno, tu je i problem pronalaska odgovarajućeg prevoza jer je prošle godine “ugašeno” jedino taksi vozilo prilagođeno njihovim potrebama. 

Iako se u posljednje vrijeme dosta pričalo, pisalo i  radilo na tome, svi naši sagovornici kažu da mora bolje. Problem se posebno osjetio u vrijeme padavina.

“Ulice su bile čiste, ali mjesta na kojima se treba penjati na trotoar, odnosno rampe su bile zatrpane snijegom”, govori nam  student prve godine Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Ognjen Ranisavić (23), korisnik invalidskih kolica.

“Gradske službe su čistile trotoar, ali se ne čisti logično. Na to treba skrenuti pažnju ljudima. Ne treba im to zamjeriti, ali koristim ovu priliku da im se skrene pažnja, treba se paziti na te stvari jer nam u potpunosti ograničava kretanje ili dovodi u situaciju da se rizikuje život vozeći se kolovozom. Trotoar nam jednostavno nije pristupačan”, zaključio je Ranisavić.

Sa njim se slaže i studentkinja master studija prihologije Jovana Džever (27), koja se kreće uz pomoć skutera. Ona navodi da se iste godine ponavljaju ovakve situacije.

“Zanimljivo je što očiste baš pored rampe, a na nju zgrnu snijeg tako da je nemoguće proći. Čak i kada snijeg okopni, ta gomila ostane na rampi. To se dešava svake godine, ne samo ove. Zdravima je svejedno kuda idu, ali da očiste i rampu bilo bi nam svima bolje. Te rampe ne koristimo samo mi, već i majke sa malom djecom, biciklisti, starije osobe…”, kaže ona i dodaje da nisu samo ulice problem.

“Problema je bilo i u Kampusu. Recimo, prošle godine sam imala taj problem da očiste put od kapije do Rektorata, kao i parking ispred Filozofskog fakulteta, ali međuprostor od Rektorata do parkinga nije očišćen. Doslovno imam put do pola, da stanem na sredini… Na fakultet sam dolazila na guranje, drugarice su me gurale taj dio jer sam morala na ispite. To je čisto iz neznanja, ne može neko znati šta nama smeta dok mu ne kažemo”, rekla je Dževerova.

Apsolvent Pravnog fakulteta i korisnik kolica Nenad Bosnić (25) kaže da se ovakve stvari ne mogu generalizovati.

“Ne mogu da kažem da sam u potpunosti nezadovoljan, jer već naredni dan nakon prestanka padavina glavni trotoari u gradu budu prohodni, i to se mora pohvaliti. Međutim, često ima nebrige u tim sitnim stvarima koje nekome predstavljaju veliki problem, recimo da se na kraju ivičnjaka očisti pola metra, a ostavi se prilaz pod snijegom, jednako kao što se dešava da kontejneri budu ostavljeni na prilazima. To je vjerovatno zavisi od pojedinaca koji čiste konkretno taj dio ulice i nije pošteno generalizovati, ali očigledno postoji potreba da se dodatno naglasi potreba za obraćanjem više pažnje na ove stvari.”

neocisceni_prilazi_bl_2

Portparol administrativne službe Grada Banjaluke Milenko Šajić rekao nam je da je moguće da prilikom mašinskog čišćenja snijega sa saobraćajnica dolazi do otežanog kretanja, ne samo osoba sa invaliditetom već i svih drugih lica.

“Zbog toga, jedan od zadataka zimske službe i jeste da po čišćenju saobraćajnica organizovano krene sa uklanjanjem snijega sa pješačkih staza, sa posebnim akcentom na pristupne rampe za osobe sa invaliditetom. Ukoliko neki od prilaza nije očišćen to može biti propust zimske službe”, dodao je.

Iz AD “Čistoća” ističu kako su svjesni propusta ali da zbog količine snijega nisu mogli reagovati tako brzo.

„Velika količina snijega je napadala u roku od 24 časa i prioritet nam je bio da očistimo ulice i trotare i učinimo grad prohodnim, dok su rampe očišćene sutradan“, rekao nam je direktor preduzeća Jasminko Bogdanić u telefonskom razgovoru i obećao odgovoriti na ostatak pitanja putem maila. Nažalost, odgovore nismo dobili.

neocisceni_prilazi_bl_3

Rampa ispred Kampusa, fotografija nastala 30. januara ove godine

neocisceni_prilazi_bl_5

Rampa na semaforu kod tržnog centra Zenit, Aleja Svetog Save, fotografija nastala 30. januara ove godine

Sa druge strane, trotoar i snijeg nisu najveći problemi. U Banjaluci samo četiri fakulteta imaju lift, što znači da je osobama sa invaliditetom ograničen broj fakulteta koje mogu upisati, zbog nemogućnosti pristupa istim, kao i samog boravka tamo.

Koordinator sistema kvaliteta Univerziteta Ozren Trišić istakao je, da se u saradnji sa Centrom za podršku studentima sa invaliditetom, uradilo mnogo te da se radi i dalje na tome da se omogući kretanje licima sa invaliditetom, kako na fakultetima, tako i na području Kampusa.

“Centar je dosta pomogao kako bi se ta problematika izdigla na viši nivo. Postoji jedno vozilo koje je na raspolaganju svim licima kojima je potrebno, da ih odveze kući, prebaci do kampusa i slično. Može bolje, ali ja sam generalno zadovoljan postignutim u posljednje dvije godine, posebno uzimajući u obzir nas i univerzitete u BiH”, rekao je Trišić.

Na našu konstataciju da i dalje samo četiri fakulteta imaju liftove rekao je da je u planu da se to promijeni i da osobe sa invaliditetom dobiju neometan pristup svim fakultetima, kao i da je o tome bilo riječi i da su formulisani zahtjevi.

“Da bi se situacija poboljšala, potrebno je veće uključivanje i angažovanje tih lica”, naveo je.

Stručni saradnik za pitanja studenta sa invaliditetom Saša Grbić rekao nam je kako u suštini sva lica imaju pristup fakultetima, čak i onima bez lifta, jer postoje ustaljene prakse koje funkcionišu, kao što su silasci profesora na prizemlja fakulteta gdje mogu održati predavanja.

“Mi se trudimo da što više lica dovedemo u Centar, kako bi ih saslušali i zajedno koordinisali zahtjeve i težili ka trajnom rješenju. Pristup je na zadovoljavajućem nivou, osoblje Univerziteta ima sluha za nas, iako ne možemo reći da je idealno”, govori Grbić, i kao poseban problem u gradu ističe nedostatak zvučnih semafora.

S obzirom na to da se često ističe kako je Grad mnogo toga uradio da bi olakšao svakodnevne potrebe licima sa invaliditetom, upitali smo Milenka Šajića koje su konkretno mjere preduzete. On je istakao kako se Grad potrudio da izađe u susret svim zahtjevima i potrebama osoba sa invaliditetom, kao što su uklanjanje arhitektonskih barijera, otvaranje vrtića za djecu sa posebnim potrebama, adaptacija osnovnih i srednjih škola za redovno pohađanje škole, otvaranje biblioteke za slijepe, adaptacija na Univerzitetu i uvođenje socijalnih usluga.

“Kako je licima sa invaliditetom u gradu Banja Luka konstantno potrebno, kao i svim ostalim građanima Grada, da obavljaju sve uobičajne lične i društvene aktivnosti (između ostalog odlazak kod doktora ili zubara, na posao, u školu, u kupovinu, na sastanke, seminare ili konferencije i druge slične aktivnosti), Grad sufinansira aktivnosti prevoza za lica sa invaliditetom. Ugovor koji Grad ima potpisan sa prevoznicima je definisao da slijepa lica sa pratiocima imaju besplatan prevoz, a invalidi 1 i 2 kategorije popust.”

Šajić je takođe istakao da se prilikom sanacije i izgradnje ambulanti porodične medicine vodilo računa o pristupačnosti za ova lica.

“Ambulanta za specijalističke konsultacije iz ginekologije opremljena je sa ginekološkom stolicom sa hidraulikom, čime je olakšan pregled žena sa invaliditetom”, navodi on.

Ipak, osobe koje koriste kolica nam kažu da i prilikom pravljenja rampi ima mnogo nelogičnosti pa ne mora značiti da je pojedini prilaz u potpunosti funkcionalan.

“Žele nam dobro ali iz neznanja ne znaju kako da to urade. Ili je nagib veliki ili je rampa uska ili nema dovoljno prostora da se manevriše kolicima… Kod izgradnje samih rampi neminovno je da se moraju konsultovati sami korisnici, jer mi najbolje znamo šta nam treba. Ima jedna zgrada u Boriku gdje je samo na stepenice postavljena limena ploča i to je kao prilaz za kolica. Tu se niko ne može popeti”, govori nam student Ognjen Ranisavić, i dodaje da za pravljenje rampi nisu potrebna velika ulaganja, a dugovječne su.

Do prošle godine bilo je aktivno vozilo “Patrol taksija”, posebno prilagođeno prevozu osoba sa invaliditetom. Naši sagovornici kažu da im je ono uveliko olakšavalo kretanje, ali je zbog neodrživosti ta usluga morala biti ugašena. Direktor “Patrol taksi” službe Boris Tomić ističe kako se taj problem može riješiti jedino onda kada Grad u svom budžetu bude imao projektovanu stavku za ove potrebe.

“Bilo ko da se odluči za pružanje ovakve usluge mora biti spreman da u vozilo, ljudstvo i opremu uloži od 50.000 KM do 70.000 KM, ali sa druge strane jedna stvar mora da bude jasna, da se na tim ljudima ne može graditi profit! Bez zajedničke podrške Grada i privrednih subjekata takav projekat je neodrživ”, rekao je Tomić.

Studenti sa kojima smo razgovarali posebno su istakli kako jedan od većih problema imaju na ulazu u Narodnu i univerzitetsku biblioteku, koja nema rampu. Direktorica biblioteke Ljilja Petrović Zečić istakla je kako lica sa invaliditetom mogu pristupiti prvom spratu biblioteke tako što pozovu broj koji je naznačen na ulazu i onda im zaposleni, uz pomoć mobilnog penjača namijenjenog direktno za tu svrhu, pomažu da se popnu.

“Mi smo razmišljali o izgradnji lifta, ali arhitektura zgrade je takva da bi to bio izuzetno komplikovan i skup poduhvat, pa smo se odlučili za mobilni penjač”, rekla nam je ona.

Na naše pitanje da li je generalno zadovoljna rješenjem pristupa ustanovi, odgovorila je kako bi najbolje bilo napraviti rampu.

“Problem sa mobilnim penjačam je takav da je ljudima često neprijatno da okrenu taj broj i zatraže pomoć pri ulasku u ustanovu, zato bi rampa bila najbolje rješenje. Međutim, i tu postoji arhitektonski problem jer je zgrada direktno vezana sa Privrednom komorom.“

Iz humanitarne organizacije „Partner“ koja se bavi pružanjem pomoći osobama sa invaliditetom ističu kako su u suštini zadovoljni saradnjom sa institucijama i situacijom u gradu.

„Kada su u pitanju arhitektonske barijere u Banjaluci, mozemo reći da smo veoma zadovoljni, u gotovo sve institucije u gradu možemo ući”, rekao je Željko Mastikosa, koordinator personalne asisitencje u “Partneru”.

“Kod rekonstrukcije ulica i saobraćajnica se takođe vodi računa da budu prilagođene za korisnike kolica”, dodao je.

Ova organizacija duži niz godina pruža usluge personalne asistencije za osobe sa teškim oblicima invaliditeta, a od prošle godine i usluge kućne njege za stara lica.

„Kako je personalna asistencija Zakonom o socijalnoj zaštiti definisana kao proširena usluga (nije pravo) koja zavisi od budžeta grada, nekako se svake godine suočavamo sa problemima oko opstanka usluge. Još jednom želimo da istaknemo da je personalna asistencija pružanje pomoći osobi sa invaliditetom, koja ne može samostalno da obavi ni minimum osnovnih životnih potreba i aktivnosti. Ta pomoć se odnosi na pomoć prilikom obavljanja lične higijene, odlaska u toalet, oblačenja, hranjenja, pratnje doktoru, na fakultet, posao… Ono na čemu treba ubuduće više raditi je postavljanje zvučne signalizacije koja omogućuje sigurno kretanje slijepim osobama”, zaključio je Mastikosa.

(eTrafika.net – Lazar Grdinić i Boris Bajić, Foto: Luka Đuričić)

Napiši komentar