Kada je prije dvije godine pokrenula plantažu organskog šipka, Dragana Duvnjak Krndija (27) bila je sigurna u svoj uspjeh. Iako je bilo onih koji su smatrali da srlja u nepoznato i ‘grize preveliki zalogaj’, dokazala im je da uz upornost i naporan rad nijedan cilj nije nemoguć. Po struci diplomirani agronom, Dragana je u Osojcima kod Dervente, ostvarila svoj san.
Piše i foto: Snježana Aničić Petković
Dok nam pokazuje šipak, s ponosom priča da je srećna jer je postigla ono o čemu je maštala još kao dijete. I dok većina njenih vršnjaka ne želi život i rad na selu, Dragana je upravo to oduvijek htjela.
Zasadila je 2.000 sadnica na površini jednog hektara. Procjena je bila da će dobiti dvije tone šipka, međutim, izazovna godina i suša su uticale na prinose. Ubrala je za 30 odsto manje, ali je zadovoljna jer će proizvesti oko 8.000 vrećica čaja od po 100 grama pod imenom brenda “B3”.
Šipak nakon branja ide u sušaru gdje se na temperaturi od 65 do 70 stepeni suši 24 sata a od 200 kg sirove mase dobije 70-ak kg suve. Osim šipka, na imanju je i organski voćnjak koji sadrži tri autohtone sorte jabuka, a u planu je da od plodova proizvodi organsku rakiju.
Naziv brenda ima simbolično značenje. B označava da je iz Bosne, bio porijekla i sa Balkana. S druge strane, 3 se odnosi na vazduh, vodu i zemljište koji su potrebni kako bi se nešto i ostvarilo u poljoprivredi. Cilj je bio da naziv zagolica maštu onih koji će piti i kupiti čaj.
Planova ne nedostaje
Ova mlada poljoprivrednica i dalje je ambiciozna i ne krije da ima dosta planova za koje je potrebno i dosta novca.
„U planu je navodnjavanje i proširivanje voćnjaka u kojem neće biti ništa osim jabuka koje su bile aktuelne prije 50-60 godina. Imamo još dvije-tri godine da osmislimo šta ćemo sa jabukama. Najvjerovatnije ćemo proizvoditi rakiju, jer organska nije toliko zastupljena. Za sada od šipka proizvodimo samo čaj, a određenu količinu ćemo proizvoditi u prahu, za sada imamo testne količine koje će kasnije biti upakovane kao i čaj. U planu nam je bila i proizvodnja ulja, ali trenutno ne možemo nabaviti adekvatnu mašinu pa će to sačekati“, iskrena je.
Prah se koristi kao suplement i dodatak ishrani. Planirala je da ga izvozi, ali nije očekivala da će biti toliko teško jer naš zakon to ne prepoznaje kao čaj već kao suplement, a nadležno ministarstvo traži dosta potvrda s obzirom na to da je riječ o jednoj vrsti lijeka.
„Naša administracija je prilično spora. Nadam se da ćemo uspjeti sve da izguramo do kraja i da će Nijemci dobiti ono što žele jer i nama nije u cilju da nas dugo čekaju“, govori.
Osim stranog tržišta, čaj će se naći i u prodavnicama zdrave hrane u Banjaluci, Sarajevu i Mostaru. Objašnjava da joj veliki trgovački lanci nisu cilj jer kapacitet nije dovoljan, a i profil kupaca zdrave hrane je drugačiji.
„Cijena će biti pristupačna svima. U planu je i vlastiti veb šop kada budemo imali veće količine. Tu je svakako i lična kupovina, a upravo će nam povratna informacija naših kupaca dati realnu sliku kakav je naš proizvod. Za čaj je trenutno potrebno izdvojiti sedam KM čime dobijate 30 porcija čaja, a može se kuvati nekoliko puta, čak je i bolji kada se kuva drugi put zbog kvaliteta, boje i okusa“, savjetuje Dragana.
Više mogućnosti za podsticaje
Nedavno je potpisala ugovor sa Ministarstvom poljoprivrede kao vid podrške njihovom samozapošljavanju i ostanku na selu.
„Ministarstvo je dalo rok od 90 dana da se potroše sva sredstva, a doprinose uplaćuješ sam sebi što je na mjesečnom nivou oko 300 KM i tu je problem jer taj trošak nije prepoznat od strane Ministarstva. Tim novcem pokrivate doprinose i ulažete u svoj biznis. Uslovi su da 36 mjeseci ne smiješ nigdje raditi, nema odmora, plate i bolovanja i sredstva su bespovratna“, naglašava.
Kako kaže, trenutno ima više mogućnosti za podsticaje. Kao jedan od problema, kada su podsticaji u pitanju, vidi to što se ne pravi razlika između organske i konvencionalne proizvodnje.
Dragana se susrela i sa problemom nabavke organske ambalaže za čaj. Cijene su rasle, a ambalažu je bilo nemoguće nabaviti u BiH zbog čega je morala da uvozi iz Hrvatske i Njemačke. Tu je i problem deficita sa radnom snagom zbog čega je morala da se oslanja na pomoć supruga, porodice, prijatelja i komšija.
„Uskoro će biti ozbiljan problem gdje pronaći radnu snagu ne samo kada je branje šipka u pitanju. Dnevnice su skočile za 40 odsto što je razumljivo s obzirom na rast cijena. Branje ide ručno i potrebno je dosta vremena da se sve obere, ali je prednost što za branje imamo dva mjeseca. Svakako da se trudimo da imamo i svu potrebnu mehanizaciju kako bi nam rad bio lakše. Trenutno nedostaje mašina koja bi olakšala ručno okopavanje koje oduzima najviše vremena, riječ je o mašini koja ima senzor da prepozna biljku zatim je zaobiđe i uklanja samo korov“, govori.
