fbpx

Modni dizajner Milan Senić, sa 14 godina kreirao je svoju prvu kolekciju i napravio malu modnu reviju. U međuvremenu, okušao se kao student psihologije, bavio se novinarstvom, ali je na koncu ipak shvatio da je modni dizajn njegov žvotni poziv. Danas, sa velikom dozom ljubavi i entuzijazma obavlja svoj posao. Kao platformu za prezentaciju rada koristi modni film. Povremeno preuzima i ulogu kostimografa i stiliste, te na taj način svojim kreacijama vizuelno dočarava filmove, reklame i muzičke spotove.

Piše: Amra Bajrović, Naslovna fotografija: Igor Husbašić

Još kao dijete, Milan je uživao u procesu biranja odjeće. Jako mu je bilo bitno šta nosi, i na koji način će kombinovati garderobu. Isti obrazac je važio kada je riječ o kupovini i inkorporaciji novih komada. I u tom najranijem periodu, volio je da se osami, crta, i osmišljava modne kombinacije. Sve je to rezultiralo time, da je već sa 14 godina napravio prvu kolekciju.

„To je bila neka vrsta redizajna postojeće odjeće, gdje sam spajao različite komade u neke nove cjeline. Tu se realizovala čak jedna modna revija. Dakle, kao vrlo mlad mogao sam napraviti mini kolekciju i organizovati reviju. Napravio sam čitavu organizacijsku strukturu, i već tada doživio nešto što se zove amaterska revija. Danas mi je to jako smiješno, ali sa druge strane to je uvijek postojalo u meni”, priča Milan o svojim počecima.

Tada, u Bosni i Hercegovini nije postojao studij modnog dizajna. Sa druge strane, pohađenje navedenog u inostranstvu zahtijevalo je izdašna finansijska sredstva. Sve je to Milana navelo da se opredijeli za ‘plan B’ i upiše psihologiju na Filozofskom fakultetu  Univerziteta u Sarajevu.

„Psihologija je definitivno u tom momentu bila moja velika ljubav. To je nešto što me oduvijek zanimalo, baš kao i književnost, film, teatar, arhitektura. Nažalost, vremenom sam shvatio da se ne želim baviti psihologijom, da na taj način ne mogu u potpunosti izraziti sebe. Ne mogu sad da ocijenim da li je to bila dobra ili loša odluka. Ipak, sam studij psihologije dao mi je neku vrstu znanja, bazu za rad sa ljudima”, kaže Milan o ovom razdoblju, te naglašava koliko je danas lično povezan sa svojim klijentima.

Nakon psihologije, Milan je novinarstvo vidio kao način da izrazi sebe kroz jednu vrstu pisanja i  kreativnog izražavanja. Završio je školu novinarstva “Media Plan”. Uglavnom je obrađivao teme iz oblasti mode, kulture, umjetnosti i životnog stila. Vremenom, taj svijet ga je prestao zanimati. I u ovom slučaju, shvatio je da je prostor za izražavanje sebe nedostatan.

„Koliko god sam pokušavao tražiti neke druge puteve i profitabilnije profesije, uvijek sam se vraćao modnom dizajnu. Konstatno sam slušao priče kako je modni dizajn nepraktičan, da je jako teško sa tim zanimanjem živjeti u BiH. Ali, uvijek su se spontano pojavljivali ljudi koji su željeli da im napravim nešto posebno. Također, okolina me je uvijek percipirala kao kreativca, dizajnera, kao nekoga ko je uvijek stvarao nešto unikatno. Onda sam došao to jedne tačke gdje sam shvatio da je to moja posebnost, talenat, da sam u tome najbolji, i da je to dio neke moje životne misije”, govori Milan i naglašava da uprkos brojnim afinitetima, moramo doći do trenutka kada ćemo se usko specijalizirati za ono što želimo da radimo u životu.

Foto: Hamza Kulenović

Kada je riječ o modnom dizajnu, Milan veoma puno radi i istražuje. Inspiriše ga istočnjačka kultura, naročito kultura Japana. Na početku je istraživačkog ciklusa vezano za mitologiju. Svako putovanje njemu pruža posebnu dozu inspiracije. Svoj dizajn karakteriše kao spoj različitih uticaja. Njegov glavni pečat je klasična košulja, gdje kroz dekonstrukciju, kroz struktuiranje, traži nova rješenja za taj odjevni predmet. Tu je i mala crna haljina kao i klasično odijelo. Također, pokušava krajnje muške odjevne predmete pretvoriti u neku žensku priču, prilagoditi ih ženskom tijelu i oblinama.

„Shvatio sam da meni mnogo lakše ide stvaranje komplikovanih konstrukcija, nego neke jednostavnosti. Možda me neka prevelika jednostavnost u tehničkom smislu ne zanima, jer mi nije izazovna. Hoću nešto što će me kontinuirano profesionalno provocirati. Ono što mi je nekako najdraže postignuce, jeste prepoznatljivost, te stroge forme. Mislim da je veliki uspjeh da prosto imaš svoj vizuelni pečat, koji je prepoznatljiv i mislim da se do toga dolazi vremenom”, priča Milan o specifičnostima svog rada.

Foto: Hamza Kulenović

Milan nastoji koristiti prirodne materijale, koji se lako održavaju. Rijetko se dešava da su dva predmeta izrađena od istog materijala. Sve je u znaku raznolikosti, unikatnosti i neponovljivosti. Kroz svoj rad pokušava da preslika i koncept svog života. Čuva životnu okolinu, na način da se mali broj stvari farba, sa druge strane često koristi i restlove, pa od njih pravi neke smišljene kreacije. Svako putovanje mu pruža mogućnost nabavke materijala, koji predstavlju specifičnost konkretnog mjesta gdje boravi.

Foto: Hamza Kulenović

Forma koju koristi za prezentaciju rada je modni film. Film za njega prestavlja posebnu vrstu ljubavi. Uživa u procesu nastanka, rada na filmu. Karakteriše ga kao spoj različitih kreativnih fuzija.

„Kada se sastavi filmska umjetnost i moda dobijemo modni film. Jedna forma eksperimentalnog videa, koja je definitivno savršen medij koji pripada novoj eri. Meni kao autoru, predstavlja jednu vrstu slobode da se kreativno izrazim. Jednu vrstu kokreativnosti sa drugim autorima. Jer, da bi se jedan modni video napravio potreban je niz drugih saradnika kao što su: glumci, modeli, reditelj, šminkeri, frizeri. Više volim modni film nego modnu reviju, zato što film ostaje, što je trajni dokument i što je mozda priča jednog vremena u kojem je nastala ta kolekcija”, objašnjava Milan.

Iako je modni dizajn prioritet, Milan povremeno preuzima ulogu kostimografa i stiliste. To vidi kao kreatvni izazov, ali je sam proces mnogo drugačiji u odnosu na rad na kolekciji. Predstavlja kombinaciju dizajna, stilizacije, zahtijeva reditelja, poznavanje vremena i estetike, kao i zakona kamere, te vizuelnog izričanja koji treba kreirati. “Reket”, “Rise”, “Misao Umjetnika”, “Haze”, “Inverzum”, su neki od filmova u kojima kostimografiju potpisuje Milan Senić. Pored toga, u istoj ulozi učestvuje u spotovima i reklamnim kampanjama. Želja mu je da osmisli futuristički kostim za potrebe fima, jer smatra da bi to bio pravi kreativni izazov.

Milan uživa status nezavisnog modnog dizajnera na teriotoriji Bosne i Hercegovine. Ovaj status nije tako jednostavan, naročito ako uzmemo u obzir sredine gdje je modna scena mnogo organizovanija, profesionalnija. Ipak, smatra da ljudi malo precjenjuju pojam toga da je negdje drugo bolje.

„Sve je princip reciprociteta. Svakodnevno se trudim, pokušavam biti najbolji u onome što je do mene. Volio bih da su okolnosti bolje, da nema poteškoća koje su jednostavno dio priče. Loša organizacija države, loša ekonomska situacija, mentalitet kasabe. To je ono što mi smeta. Ali, trenutno sam u situaciji gdje osjećam da mi se svaki trud koji sam uložio u ovo vraća, i to višestruko. Opet, niko mi ne garantuje da bih u nekoj drugoj sredini, u nekom drugom modnom centru uopšte mogao doći do izražaja” dodaje Milan i naglašava da uvijek fokus mora biti na pozitivnim stvarima.

Foto: Hamza Kulenović

Milan trenutno radi na dva projekta. Sprema polako novu kolekciju. Radi se o priči nosive mode, koja se naslanja na sve prethodne kolekcije. Ona će se odnositi na aktuelnu sezonu jesen/zima 2021/2022. Sa druge strane, počeo je više da se interesuje i angažuje za visoku modu. Tako da studiozno radi na još jednoj kolekciji, a to je upravo priča visoke mode.

„Naročito se radujem ovom drugom projektu, razlog je što sam se po prvi put ozbiljnije pozabavio jednom takvom pričom. To je možda nesto što ljudi do sada nisu vidjeli kod mene. Mislim da će biti zanimljivo. Pratit će moju liniju stroge forme, ali će biti i neka nova kreativna rješenja, neki novi stilovi, novi uticaji, kao što je mitologija. Tome se istinski radujem”, ističe Milan.

Sa današnje tačke gledišta i iskustvom koje posjeduje, Milan mladim ljudima poručuje da nikako ne smiju biti zatvoreni za kritiku. Također, jako je teško prepoznati dobronamjernu profesionalnu kritiku. Uvijek će postojati ljudi koji kritikuju, samo da bi nekome slomili samopuzdanje. Ali, otvorenost ka procesu, ka konstruktivnoj kritici, smatra da je osnova profesionalnog rasta i razvoja.

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Slobodni mediji za slobodno društvo”, koji realizuju Udruženje BH novinari i Asocijacija elektronskih medija u BiH, pod pokroviteljstvom Evropske unije.  Sadržaj teksta je isključiva odgovornost UG “eTrafika.net” i ne odražava nužno mišljenje Evropske unije

Napiši komentar