fbpx

Od hercegovačkog krša do posavskih ravnica Sanja Čorhasanović je oduvijek bila drugačija od drugih. Za sebe kaže kako je prije svega majka i supruga, ali i domaćica sa neobičnim hobijima. Naime, Sanja je slikarica, tattoo majstorica i aktivistica za zaštitu okoliša. Ova skromna i samozatajna umjetnica živi život po svojim pravilima, voli tetovaže, književnost i motore, a svoje znanje o likovnim umjetnostima i ekologiji nerijetko prenosi i na mlađe generacije.

Tekst i fotografije: Samra Šakanović Prgić

Sanja Čorhasanović je četrdesetčetverogodišnja žena, supruga i majka troje djece koja živi u Orašju — malenom gradu na obali rijeke Save. Iako se njezin život sastoji od svakodnevnih rutinskih poslova i obaveza, ono po čemu se Sanja najčešće izdvaja u jednoličnoj masi jesu njezine tetovaže, stil odijevanja, te način na koji razmišlja o životu. Oni koji je poznaju o njoj kažu kako je Sanja eksplozija boja u svakodnevnom sivilu.

Foto baza

„Još od malih nogu razlikovala sam se od druge djece. Ja sam crna ovca na bijelom platnu, ona koja se ne uklapa u nametnute kalupe, ali moja iskrenost i otvorenost pomogli su mi steći mnoga prijateljstva. Ja sam netko tko ne pravi razlike među ljudima i nikada mi nije bilo teško prihvatiti nekoga tko je drugačiji od mene u bilo kojem smislu. Na kraju svi smo mi samo ljudi“, istakla je Sanja.

Foto: Samra Šakanović Prgić

Njezin dom, baš kao i ona sama, odiše posebnom kreativnošću. Slike koje krase zidove Sanjinog dnevnog boravka predstavljaju različite faze njezinog života, a teme koje je najviše inspiriraju za slikanje jesu žene i majčinstvo. Osim njezinih slika u domu obitelji Čorhasanović možemo vidjeti i slike Sanjine najstarije kćerke. Upravo iz ljubavi prema slikanju proizašla je i Sanjina ljubav prema tetovažama. Prije šest godina osnovala je Udrugu Tattoo Ink, a svoje umjetničke radove u vidu sliku i tetovaža svakodnevno dijeli na svojim društvenim mrežama.

„Radim ono što volim, a ljudi koji me okružuju su moja inspiracija. Onda kada su dani tmurni ja nađem vlastiti razlog za sreću i radost. Pored djece i supruga, najviše me usrećuje to što imam priliku stvarati. Iako još uvijek imam mnogo nedovršenih radova usrećuje me pomisao kako ću jednoga dana imati vlastitu izložbu”, kaže Sanja.

Foto: Samra Šakanović Prgić

Njezini radovi, kako sama kaže, najčešće ovise o željama klijenata.

„Ljudi rijetko tetoviraju nešto što za njih nema sentimentalnu vrijednost. Najčešće su to posebni datumi, imena ili portreti. Volim tetovirati, jer na taj način usrećujem druge. Za mene su tetovaže jedan vid umjetnosti koji, nažalost, nije dovoljno cijenjen u Bosni i Hercegovini, naročito onda kada si žena koja tetovira”, ističe Sanja, te dodaje kako ljudi koje poznaje imaju različite stavove o tetovažama, ali da ona nema problem s time, jer svatko ima pravo na svoje mišljenje.

Eko aktivizam

Kao eko aktivistica, Sanja uz pomoć supruga već duži niz godina razvrstava otpad, te vodi računa o tome kada i koliko upotrebljava plastiku i plastične vrećice. Iako svoja uvjerenja ne voli nametati drugima, Sanja svoje dvije kćerke i sina uči o važnosti sprečavanja nastanka otpada. Ona, kako sama kaže, smatra da je planeta Zemlja dom svih ljudi baš kao i kuće u kojima živimo, te stoga ne razumije zbog čega pojedini ljudi zagađujemo okolinu, a s druge strane vode računa o tome da su njihovi domovi uvijek čisti i uredni.

Foto: Samra Šakanović Prgić

Sanjin eko moto je racionalna kupovina, a ono čemu teži je potpuno izbacivanje plastičnih vrećica iz svakodnevne upotrebe. S obzirom na njezinu ljubav prema stvaralaštvu i recikliranju mnoge stvari koje su prestale služiti svrsi kroz Sanjinu kreativnost vrlo brzo dobivaju novi smisao. Njezina trenutna želja je naučiti krojiti, kako bi mogla reciklirati i iskoristiti stare odjevne predmete.

„Zbog svojih potomaka moramo voditi računa o planeti na kojoj živimo, jer druge opcije nemamo, a reciklaža je ključ svega”, kaže Sanja.

Foto: Samra Šakanović Prgić

Rad s djecom i mladima

Svoje znanje o likovnoj umjetnosti, tehnikama slikanja, te različitim vrstama kistova, boja i papira Sanja rado prenosi na najmlađe generacije kroz likovne i kreativne, te međureligijske radionice za djecu i mlade. U sklopu projekta „Mladi su naša budućnost”, Sanja je kao voditeljica radionice s grupom djevojčica i djevojaka uzrasta od devet do petnaest godina svojoj lokalnoj zajednici predstavila njihovo viđenje međureligijskog dijaloga u Bosni i Hercegovini.

„Žalosno je to što se ljudi u Bosni i Hercegovini u 21. stoljeću i dalje dijele prema boji kože i nacionalnosti. Djeca ne razumiju te stvari, a i blaženi su oni koji o tome ne razmišljaju”, kaže ona.

Rad Sanjine kćerke, Foto: Samra Šakanović Prgić

Dodaje, kako trenutno radi na velikom, jednogodišnjem projektu za mlade kreativce iz više mjesnih zajednica. Na njihovim radionicama koje će biti organizirane na proljeće iduće godine polaznici će učiti o oslikavanju tijela kanom. Njezina želja je da kroz jednostavne likovne i umjetničke radionice okupi djecu različitih vjeroispovijesti kako bi zajedno radili na istom cilju, a to je poboljšanje životnih uvjeta u njihovim lokalnim zajednicama.

Sanja je svoje prve radove s kanom pokazala u Udruzi Posavski cvijet u sklopu projekta o osnaživanju žena, a ona to upravo i jeste — snažna žena koja se bori za svoja uvjerenja. Bilo da radi na ekološkim projektima ili likovnim radionicama, Sanja je jedna od onih žena koje se ističu u masi, a za to je nekada potrebno mnogo hrabrosti. Jedno je sigurno, ona nije crna ovca, kako to sama kaže, već nepresušan izvor ideja praćen najupečatljivijim nijansama koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD.

Napiši komentar