fbpx

Brz život i veliki broj obaveza su svakodnevica skoro svakog odraslog čovjeka, koji radi više ono što mora, a manje ono što želi. Da bi sebi i svojoj djeci danas pružili više stvari koje ih ispunjavaju i koje će pamtiti kroz život, Zoran Dragičević iz Banjaluke, donio je odluku da zajedno sa svojim dugogodišnjim prijateljima i kumovima, otputuje na more sa djecom, te im prirede nezaboravne trenutke. Ono što je zanimljivo u ovoj priči da na to putovanje nisu išle supruge, već samo očevi i djeca.

Piše: Danica Nenadić

Ono što je prethodilo ovakvoj ideji, jeste gubitak dragog prijatelja. Tada su shvatili koliko je život kratak, te da treba što više uživati i više vremena provoditi sa dragim osobama.

„Naša prijateljstva traju od srednje škole i htjeli smo u tom sastavu biti što duže, kako mi, tako i naša djeca. Željeli smo njima da budemo uzor, da ono što mi njegujemo može da traje cijeli život“, objasnio nam je Zoran.

Na prvo putovanje, prije pet godina, krenula su samo tri oca i troje djece. Već tada su izazivali interesovanja prolaznika, konobara, granične policije, sa pitanjima gdje su mame. Ideja se pokazala toliko primamljiva i za ostatak društva, te su se iz godine u godinu pridruživali i ostali prijatelji i kumovi sa djecom, pa je ove godine na odmor otišlo deset očeva i 16 djece. Mame su u početku bile malo rezervisane idejom očeva da sami putuju sa djecom. Međutim, vremenom su popustile i već sad rado prihvataju takvu odluku, koja je postala tradicija druženja samo očeva i djece.

Nije samo more opcija, već se putuje širom Republike Srpske. Djeca kroz razne sadržaje, koji su prilagođeni njima, upoznaju i druga mjesta i nose sa sobom samo lijepe uspomene. Svoje doživljaje danima prepričavaju u školi ili vrtiću.

Ono što je najvažnije, osmijeh i sreća djece zapravo govore kako im je bilo, jer im je jedino pravilo — da nema pravila. Na plažu nose samo kupaći i šorc, ništa im drugo ne treba, svi su namazani da ne izgore, a igra traje od kako ustanu. Očevi se dobro poznaju i svi međusobno pomažu jedni drugima bez obzira koje je dijete u pitanju. 

„Za ovu godinu smještaj je bio hotelski, da ne bi gubili vrijeme na spremanje obroka i da što više imamo slobodnog vremena sa djecom. Na početku je osoblju hotela bilo iznenađenje naša ideja, a onda su se potpuno oduševili. Gdje god bismo došli, djeca su imala gratis palačinke ili sladoled jer su htjeli da podrže ovaj naš vid druženja i zabave. Svi nam se dive, jer misle da je teško držati sve na okupu i uskladiti dnevni plan, ali mi uspjevamo“, sa ponosom je istakao Zoran.

Na zajedničkim slikama se nađe i po koje dijete više, jer njihova avantura je primamljiva svima. Kolona koju naprave dolaskom na plažu, svaki put izazove začuđene poglede svih prisutnih. Ljudi se često pitaju otkud ih toliko i gdje su im mame, međutim, ubrzo shvate da hrabre tate drže sve pod kontrolom.

„Redovno se šalju slike suprugama, rezime cijelog dana i utisci, kako bi sa druge strane majke mogle mirno zaspati, jer nije uobičajeno da na takvom putovanje ne budu prisutne i one. Djeci ništa ne fali, sve je podređeno njima, ali se jedino zažele majki pa se čuju telefonom“, rekao nam je Dragičević.

Iako je na prvi pomen, kada je sve to počelo, bilo nemoguće zamisliti takvu avanturu, danas je to mamama prihvatljivo i poželjno, jer se djeca kući vrate prezadovoljna i srećna, a kada se spremaju za povratak kućama, uvijek im fali dan više.

„Planirali smo zimovanje na Zlatibor, ali će nas biti u manjem broju, jer nam je tu malo veća obaveza. Tate su poznate da se i ne snalaze baš u oblačenju, a pogotovu u kombinovanju odjeće, tako da će nas biti tri do četiri familije. Za naredno ljetovanje bi trebalo da idemo ako ne u istom, onda u većem broju, jer nam se svake godine uključuju novi poznanici i prijatelji. Moraćemo tražiti i autobus“, sa osmjehom nam je ispričao Zoran.

Najvažnije im je da su djeca srećna, a oni zadovoljni što je sve dobro prošlo i svaki put jedva čekaju da ponove njihove avanture, jer smatraju da im daju dobar primjer sa ovakvim načinom provođenja vremena. Organizacije im ne manjka, ali sa osmjehom i uz volju sve mogu postići. 

„Kako smo postali svjesni da vrijeme brzo leti, a ono što nam ostaje su uspomene, želimo da naše djece imaju više onih lijepih. Svakako da su ovo jedne od onih koje nikada neće biti zaboravljene, a još bolje ako će se prenositi iz generacije u generaciju, što bi nas sigurno učinilo mnogo sretnima“, složilo se društvo ponosnih očeva. 

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Slobodni mediji za slobodno društvo”, koji realizuju Udruženje BH novinari i Asocijacija elektronskih medija u BiH, pod pokroviteljstvom Evropske unije. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost UG “eTrafika.net” i ne odražava nužno mišljenje Europske unije.

Napiši komentar