fbpx

Dvije tragedije, dva ubistva, ujedinila su dvojicu hrabrih očeva, dvije porodice i brojne aktiviste iz cijele BiH u traženju pravde, bez obzira na vjeru i naciju. Bh. vlastodršci koriste svaku priliku za raspirivanje mržnje i nacionalizma. To rade s ciljem odvraćanja pažnje javnosti sa stvarnih i krucijalnih problema. Svjesni su da su ujedinjeni i osviješteni građani velika prijetnja kriminalu u njihovim redovima. S pravom možemo reći da su neformalne grupe građana Pravda za Davida i Pravda za Dženana, kao i pravna borba njihovog advokata, Ifeta Ferageta, sociološki fenomen poslijeratne BiH. Pozitivnim primjerom zajedništva i upornosti pišu nove stranice historije BiH.

Piše: Dženita Strukan; Foto: Milica Vekić

Neprihvatljiva je činjenica da živimo u zemlji u kojoj se, kako to često kaže advokat Feraget, pokušava stvoriti diskurs neutralizacije odgovornosti svih onih čija je odgovornost evidentna. Ceh svoje apatije i niskog nivoa svijesti o vladavini prava, pravdi i slobodi, te životu dostojnom čovjeka, skupo plaćamo. Teško se oteti utisku da smo kulturološki postali narod rijalitija, korida, turbo-folka, partokratije i nepotizma. Zarekli smo se na kolektivnu šutnju i interesno nezamjeranje. Ali naša zemlja Bosna i Hercegovina, iako počinje tamo gdje prestaje svaka logika, ima svoje heroje. Svako vrijeme ih ima. To su čestiti ljudi koji su se odvažili tražiti, ni manje ni više, nego svoja elementarna, Ustavom i Evropskom konvencijom zagarantovana prava. Jedna od njih je i mlada Banjalučanka Sofija Grmuša, predsjednica UG Put pravde i aktivna članica Pravde za Davida od prvog dana.

„Davida sam poznavala, bili smo komšije i živjeli u istoj ulici. Bio je najbolji prijatelj moje mlađe sestre. Na zločinačkom presu kojeg je organizovao MUP, dva dana nakon pronalaska Davidovog beživotnog tijela, na najstrašniji način su kriminalizovali Davida. Znala sam da je sve što su rekli za njega bila laž. To je bio dovoljan motiv da stanem i ostanem uz njegove roditelje, sve do konačne pravde za Davida“, navodi Sofija.

Od početka protesta do danas, članovi Pravde za Davida su izloženi intenzivnim pritiscima i prijetnjama, policijskom nasilju, klevetama i provokacijama. Unatoč tome, u borbi za pravdu nisu posustali.

„Nakon svih maltretiranja, uvreda, prekršajnih i krivičnih prijava, samo je jedna stvar vrijedna svega toga. Da oni koji su oduzeli jedan mladi život krivično odgovaraju. Ali i svi učesnici u zataškavanju ubistva i progona Davidovih roditelja i članova Pravde za Davida“, ističe Grmuša.

Sofija je, kao jedna od najistaknutijih aktivistkinja, prvi put uhapšena 25. decembra 2018. godine, na dan kada je policijska brutalnost doživjela svoj vrhunac. Maskirani specijalci su pendrecima premlaćivali goloruke, mirne i dostojanstvene građane okupljene na trgu, pretežno starija lica, žene i djecu. Taj dan uhapšeni su i Davidovi roditelji, Davor Dragičević i Suzana Radanović.

„Za mene lično ti dani su najteži koje sam proživjela do sada u životu. Tih dana su obični građani proganjani od strane MUP-a RS, kao da su najveći kriminalci. Lovili su nas kao divlje zvijeri“, prisjeća se u nevjerici ona.

Od aprila 2019. do oktobra 2020. godine, komunalna policija je na desetine puta uništila Davidovo srce na ušću Crkvene u Vrbas. To je prostor obilježen cvijećem i svijećama, na mjestu gdje je pronađeno Davidovo izmučeno tijelo. Poslije svakog njihovog čina, pravdaši su sadili novo cvijeće, nazvano Prkos. Taj otpor zlu i zlikovcima, borba između ljubavi i mržnje, podsjeća na bitku između Davida i Golijata. Pravdaši svakodnevno s Davidovom bakom obilaze i održavaju ušće.

„To mjesto predstavlja jedno od najtužnijih u ovom gradu. Mora da ostane kao opomena i sjećanje za sve generacije koje dolaze. Želim istaknuti da naređenja koja su izdavana da se uništava cvijeće na ušću dolaze isključivo iz Policijske stnice Centar. Najviše njima smeta pomen na Davida. Jasno je i zašto“, napominje Sofija.

Ona kaže da se od 2018. godine, niko ne osjeća bezbjednim u gradu kojim ubice i saučenici slobodno hodaju, dok se zbog uzvika “pravda” vodi stotine sudskih procesa protiv aktivista Pravde za Davida.

Krajem 2019. godine su Sofija i njena saborkinja Aleksandra Ninić Vranješ podnijele tužbu protiv MUP-a RS, zbog diskriminacije kojoj su bile izložene. Banjalučki Osnovni sud je, u decembru prošle godine, presudio kontinuiranu diskriminaciju policije nad članovima Pravde za Davida. Ipak, Sofija kaže da njoj ta presuda ne znači nikakvu satisfakciju u odnosu na sve ono kroz šta su prošli i prolaze Davidovi roditelji i ljudi koji ih podržavaju u beskompromisnoj borbi.

„U posljednje tri i po godine mi, pravdaši, izgubili svoje privatne živote. Podredili smo ih borbi za istinu i pravdu. To sa ponosom govorim, jer za šta se vrijedi boriti ako ne za ljudski život? Jedno je sigurno, a to je da idemo do kraja“, dodaje Sofija.

UG Put pravde sprovodi niz aktivnosti usmjerenih ka domaćim i međunarodnim institucijama. Iza njih su dvije međunarodne konferencije i pet javnih debata. Ovim i sličnim projektima insistiraju na uspostavi vladavine prava. Od jula ove godine, u sklopu Antikorupcijske kampanje anketiraju javnost o radu tužilaštava u RS-u.

„Antikorupcijsku kampanju smo organizovali s ciljem podizanja svijesti javnosti o tužilaštvima. Imamo priliku da se uvjerimo koliko su građani neinformisani te koliko je tužilaštvo kao institucija zatvoreno i netransparentno. Naša Treća međunarodna konferencija održaće se 30. oktobra u Banja Luci. Javnost će tada imati priliku da čuje detaljnu analizu istraživanja. Moram da istaknem, da su građani uglavnom mišljenja da su po hijerarhiji političari ti koji postavljaju sudije i tužioce na njihove pozicije. To je za pravosuđe koje bi trebalo da je nepristrasno, poražavajuća činjenica“, ogorčeno priča ona.

Sofija objašnjava da etničke podjele koje političke partije i u RS i u FBiH uporno podgrijavaju, služe isključivo kao paravan. Izmišljeni sukobi se koriste za prikrivanje kriminala i enormnog bogaćenja nekolicine porodica. Nedvosmisleno je da su podjele na etničkom planu jedna od najvećih barijera u progresu i oporavku našeg društva koje je zapalo u duboku moralnu krizu.

„Vjerujemo u pobjedu pravde. Rješavanjem slučajeva Dragičević i Memić neće nam biti potrebna reforma pravosuđa. Ali, ukoliko pravosudne institucije ne budu radile svoj posao i ne uhvate se u koštac s kriminalom, uslijediće samo gore. BiH će za nekoliko godina postati zemlja staraca i kao takva će biti na teretu cijeloj Evropi“, smatra Sofija.

Pravdaši su doživjeli mnogo toga u prethodne tri i po godine. Teško je, kako kaže Sofija, izdvojiti bilo šta kao najbitnije. Najteži momenti za nju su bili Davidov nestanak, pronalazak njegovog beživotnog tijela, policijski progon, ekshumacija Davidovih posmrtnih ostataka i njihovo premještanje u Austriju.

„Snaga je nešto što se ne pronalazi. Nosimo je u sebi. Istina i pravda su vrijednosti koje nas vode. Mi ne želimo državu u kojoj ubice i zločinci hodaju slobodno. Svi moraju da shvate da je moć u narodu i da je ovo naša država. Pravda za Davida i Dženana znači pravda za sve nas“, poručuje neustrašiva pravdašica Sofija.

Pravda nema alternativu, a ljudska je i moralna dužnost služiti joj i zalagati se za nju. Bez istine je pravda neostvariva. Istina je dijete vremena. Često biva potiskivana, ali nikada pobijeđena i uništena. Stari Rimljani su često govorili: „Istina će vječno živjeti!“ Ostaće u Sarajevu, u Ilidžanskoj aleji Ranjeni kamen, da u tišini priča o snazi Murizovoj. Ostaće u Banja Luci dvije mirisne dunje, kao simbol ljubavi Davorove. Neki novi klinci će učiti o očinskoj ljubavi, hrabrosti, dobroti, poštenju i istrajnosti koje su se izborile protiv zla i nepravde trulog, nakaradnog i kriminalnog sistema.

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Slobodni mediji za slobodno društvo”, koji realizuju Udruženje BH novinari i Asocijacija elektronskih medija u BiH, pod pokroviteljstvom Evropske unije.  Sadržaj teksta isključiva je odgovornost UG “eTrafika.net” i ne odražava nužno mišljenje Evropske unije.

Napiši komentar