Ljubav prema poljoprivredi od malih nogu je prisutna u životu Dragane Duvnjak (25) što će prerasti u njen životni poziv. Oduvijek su je zanimali poljoprivredni poslovi, a najviše je naučila od roditelja i rodbine. Nakon srednjeg obrazovanja, upisala je Poljoprivredni fakultet u Banjoj Luci, smjer Agrarna ekonomija i ruralni razvoj. Danas, dvije godine nakon diplomiranja, zaposlena je u struci, a u međuvremenu je pokrenula i plantažu organskog šipka na svom imanju u Osojcima nadomak Dervente.

Piše: Snježana Aničić                                                                     

Bila je odlučna da pokrene svoj posao, iako na početku nije naišla na podršku okoline. Odlučila je da ušteđeni novac iskoristi za poljoprivredu. Sve je sama finansirala, bez subvencija i podsticaja, a uložila je oko 20.000 KM.

„Savjetovali su mi da tražim finansijsku pomoć. Cilj mi je bio da pokažem onima koji se dvoume da li da pokrenu posao, da je zapravo vizija najbitnija. Prvo stvorite viziju, onda tražite kapital. Ne znaju svi da novac iskoriste na pravi način“, ističe ona.

Dosta vremena je provela razmišljajući šta bi mogla da pokrene iz područja organske proizvodnje. Na kraju, odlučila je da to bude šipak. Kako kaže, upravo ta biljka se pokazala kao najbolja za naše prostore. Zasadila je oko 2.000 sadnica na površini jednog hektara.

„Imala sam dosta posla. Prvo je urađena analiza zemljišta da se utvrdi kakav je kvalitet. Morali smo ga okrčiti, jer je bilo šiblje. Prije organskog šipka, zasađena je heljda kako bi se dobila pogodna struktura za zemljište“, prisjeća se Dragana.

Nakon ideje i odluke da zasadi organski šipak, imala je problem nabavke sadnica nedostupnih u BiH. Upravo je to bila prva prepreka sa kojom se suočila odmah na početku.

„U BiH ne postoji nijedan ovlašteni rasadnik koji prodaje sadni materijal, tačnije sadnice šipka i to je bio problem. Morala sam ih uvoziti iz Srbije za šta je trebalo dosta papirologije“, objašnjava ona.

Najzahvalnija je porodici, prijateljima, komšijama i firmi u kojoj je zaposlena, jer su joj pomogli kada je bilo najpotrebnije.

Za prvo plodonošenje, mora se čekati tri do četiri godine, zbog čega naglašava da je potrebno biti strpljiv. Iako nije riječ o zahtjevnoj biljci, Dragana kaže da svakako ima posla koji je potrebno obaviti na vrijeme, a da će pravi rezultati biti vidljivi tek kada rodi plod.

Plan je da se fokusira na proizvodnju organskog čaja, a za to joj je potrebna sušara. Takođe, proizvodiće i ulje koje je odlično za jačanje imuniteta, smirivanje, nesanicu. Mesnati dio šipka se koristi za džemove i marmelade, dok većina sjemenke baca, što nije dobro, kako kaže naša sagovornica. Upravo sjemenke se koriste za ulje koje pomaže organizmu, ali i donosi zaradu.

„Šipak je takva biljka da mu ne treba previše pažnje, ali ja uvijek ističem da je pažnja potrebna svakoj biljci. Mora se okopavati, plijeviti, redovno obilaziti, pratiti napredak… Otporan je na mnoge bolesti, što je dobro. Ponekad se javljaju pepelnica i pjegavost lista, ali se mogu suzbiti ukoliko se pravovremeno reaguje. Na prvom mi je mjestu da biljka ima sve što joj je potrebno“, govori mlada poljoprivrednica.

Osim plantaže organskog šipka, u planu joj je da zasadi i „eksperimentalni“ voćnjak za autohtone vrste voća kao što su šljive i jabuke.

Organska proizvodnja ima budućnost

Dragana vjeruje da organska proizvodnja ima budućnost u BiH. Objašnjava da većina ljudi organsko povezuje sa nešpricanjem, a ne znaju za ostale brojne sitnice. Prva asocijacija im je da je to „nešto zapakovano u zeleno“, ne čitaju deklaracije ili im je žao da izdvoje više novca za takve proizvode.

„Bila mi je iznenađujuća činjenica da u RS i BiH postoji jako mali broj plantaža šipka. Na bh. prostoru ima manje od 100 organskih proizvođača. Mnogima nije poznato da u BiH niko nije sertifikovan kao animalni organski proizvođač, iako ih je nekoliko u aplikaciji i to govori koliko ima mjesta za napredak“, dodaje za eTrafiku.

„Prošlo je vrijeme kada je poljoprivreda bila samo njiva“

Ono što je naučila na fakultetu nastoji da primijeni u praksi. Smatra da ima još mnogo toga što ne zna i da je stalno potrebno da se osoba usavršava. Literatura o organskoj proizvodnji je slabo dostupna na našem jeziku, zbog čega čita na engleskom.

„Prošlo je vrijeme kada je poljoprivreda bila samo njiva, potrebna je i digitalizacija. Fakultet može donekle pomoći, ali je potrebno izdvojiti vrijeme i za samoedukaciju. Praksa od 10 dana je ništa, nemamo mogućnosti kao studenti iz zapadnih zemalja“, objašnjava ona i dodaje da joj je posebno drago kada joj se neko obrati za savjet.

Šipak je za sada osnovni zasad na plantaži, ali je u planu da se zasadi i bijela djetelina koja će doprinositi kvalitetu zemljišta. Nažalost, ni nju nije moguće nabaviti u BiH, pa je u pregovorima da se uveze iz Švajcarske.

Trenutno je kišno vrijeme što utiče i na količinu korova. Dragana govori da kiša pogoduje šipku, ali ne u velikoj količini, jer to za sobom povlači i mogućnost za neke bolesti.

Predrasude da ženama nije mjesto u poljoprivredi

Kao većina žena, i Dragana se susretala sa brojnim predrasudama. Priznaje da je bilo komentara da ženama nije mjesto na njivi, već u kući za šporetom.

„Meni nije nepoznato da operem suđe ili ispeglam odjeću, ali mi nije problem ni da sjednem na traktor i odem na njivu. Mnogo puta su me čudno gledali kada dođem na benzinsku pumpu, vidiš u očima da ljudi ne vjeruju da jedna djevojka vozi traktor i obavlja ‘muške’ poslove. Trudim se da me negativni komentari ne dotiču, već da me još više motivišu u radu“, rekla je mlada poljoprivrednica i dodala da je svjesna da će na našim prostorima uvijek biti predrasuda kada su u pitanju „muško-ženski“ poslovi.

Koliko je odlučna u svojoj namjeri da uspije kao poljoprivrednica govori i to da ni majka nije mogla da je odgovori od ideje da se bavi ovim poslom.

„Majka mi je na početku rekla: ‘Dragana, budi u nekoj fotelji, šta će ti motika, ko se od nje obogatio’“, prisjeća se naša sagovornica s osmijehom na licu i dodaje da je ništa neće spriječiti da pokaže da i žena može biti jednako uspješna kao i muškarac u ovom poslu.

Na kraju dodaje da se ovim poslom bavi iz ljubavi, iako je svjesna da se od nje ne živi. Kako kaže, ni nekoliko mjeseci provedenih u Australiji nije pomoglo da se odrekne svoga kraja, porijekla i ljubavi prema poljoprivredi.

Napiši komentar