Besplatan prevod medicinske dokumentacije za liječenje u inostranstvu fokus je rada udruženja građana iz Novog Sada, koje pod nazivom „Prevodilačko srce“ djeluje od februara 2014. godine. U pitanju je grupa prevodilaca koji svoje usluge potpuno besplatno nude ljudima iz cijelog regiona.

Piše: Fedor Marjanović Foto: Prevodilačko srce

Sve je počelo od Facebook grupe koja aktivno djeluje već šest godina, a u posljednje tri godine „Prevodilačko srce“ djeluje i kao formalno neprofitno udruženje. Koordinatorke grupe su Olgica Andrić, Dragana Marković, Aleksandra Milovanović i Ivana Radojičić. Sve je poteklo od ideje Olgice Andrić, profesorice italijanskog jezika i književnosti i stalne sudske prevoditeljice za italijanski i portugalski jezik.

„Pošto su moji radni jezici italijanski i portugalski, ideju o besplatnim prevodima sam iznela bliskim kolegama, pitala sam ih šta misle i da li bi se pridružili. Dobila sam pozitivne odgovore i tako smo krenuli i tako radimo punih šest godina“, kaže Olgica.

Među administratorima grupe je i Dragana Marković, kojoj se dopala ideja spajanja profesije sa humanošću.

Foto konkurs Goran Terzić

„Podržala sam ideju ‘Srca’ i priključila se među prvima zato što me je oduševilo kako je na jednostavan način naša profesija spojena sa jednim humanim ciljem, konkretnom pomoći, u ovom slučaju ljudima kojima su prevodi medicinske dokumentacije prva prepreka na putu ka izlečenju“, objasnila je Dragana.

Jedan od ciljeva „Prevodilačkog srca“ je da okupi ljude iz bivše Jugoslavije oko jedne humane ideje. Zbog toga članovi grupe dolaze sa područja čitavog regiona, kao i korisnici njihovih usluga.

„Spojili smo u ovoj humanoj misiji ljude sa svih prostora koje su političari i ratovi zatrovali mržnjom i uništili. Ono što ostavlja utisak je snaga i jedinstvo prevodilaca koji te slučajeve rešavaju, njihova ljudskost i spremnost da odvoje deo svog vremena i besplatno urade teške stručne prevode, jer su na prvom mestu ljudi, bez obzira na profesiju, rasu, veru, socijalni status i privatne probleme“, sa ponosom ističe Olgica.

Osim humanosti svog djelovanja, članovi grupe na sebe preuzimaju veliku odgovornost. Često je potrebno da dokumentacija bude prevedena u najkraćem mogućem roku, a sama materija, s obzirom na to da su u pitanju medicinski dokumenti, zahtijeva najveću pažnju. U tom pogledu, Facebook grupa je korisna kao i mjesto na kojem se prevodioci mogu međusobno konsultovati, iznijeti svoje nedoumice i zajednički naći rješenje određenog problema.

„Veliki deo prevoda je izuzetno hitan i mnogo nam je važnije da se brzo organizujemo, podelimo dokumentaciju i uradimo prevod u datom trenutku u najbržem mogućem roku. To je ono što ostavlja utisak, jedinstvo kolega prevodilaca koji uskaču i pomažu jedni drugima bez i malo sujete i već godinama ne odustaju odustaju od ove humane misije“, kaže Dragana.

U rad grupe su uključeni i ljekari, a među njima je doktorica iz Tuzle Mia Kačar.

„Ko je bio u prilici da čita medicinsku dokumentaciju kao što su MRI ili CT nalazi, ali i bilo koji drugi, vidjeće da nije jednostavno shvatljivo ni na maternjem jeziku, ukoliko se ne bavite medicinom. Kada je potrebno prevesti takve dokumente sa stranog jezika ili našeg to je onda i komplikovanije. Cilj je prevesti nalaz u duhu tog jezika, sa izrazima koji se koriste u datom govornom području, da bi bilo jasno onome koji dobije preveden nalaz u ruke. Bitno je istraživati tu terminologiju, koristiti razne izvore informacija, i prije svega shvatiti kontekst što sve skupa iziskuje dosta vremena i koncentracije“, opisuje Mia poteškoće prevođenja medicinske dokumentacije.

Za rad grupe je saznala od svoje profesorice tokom stažiranja, a pošto posjeduje C-2 certifikat poznavanja njemačkog jezika, odlučila je da im se priključi. Za godinu dana je prevela oko 50 medicinskih dokumenata, iz skoro svih oblasti medicine, najčešće onkologije, pedijatrije, neurologije i radiologije. Razlozi zbog kojih pacijenti odlučuju da potraže pomoć u inostranstvu su različiti.

„Razlozi odlaska pacijenata u inostranstvo variraju, svačija priča je individualna, ali često su to dostignute granice našeg zdravstvenog sistema i njegova nemogućnost da pruži odgovarajuće liječenje. Nerijetko se radi o teškim i nesvakidašnjim oboljenjima, koja iziskuju pomoć stručnjaka iz velikih evropskih medicinskih centara. Sa druge strane, to su i pacijenti koji su doživjeli razočarenja i odlaze u inostranstvo, u nadi da će im tamo biti ukazana pomoć“, objašnjava Mia.

Članovi grupe ne iznose privatne podatke korisnika usluga, ali gotovo redovno ostaju u kontaktu sa njima.

„Pacijenti nam, nakon što prime prevode, napišu poruku. Svaka se razlikuje po broju slova i redova, ali sve imaju nešto zajedničko, a to je neizmjerna zahvalnost. Mnogo ih je predivnih, toplih i lijepih bilo. Znale su me katkad i rasplakati, jer osjetite koliko je taj vaš zapravo sitni mali učinak nešto dobro proizveo, nekome pomogao“, objašnjava Mia.

Dragana ističe da ljudima znači ova vrsta podrške i to ne samo zbog novca i uštede značajnih suma.

„Znaju kome mogu da se obrate, znaju da će dobiti pravu informaciju i objašnjenje i stručno urađen prevod“, kaže Dragana.

Otkako su postali i formalno udruženje, članovi „Prevodilačkog srca“ su mimo svojih osnovnih zadataka, organizovali i niz humanitarnih akcija. Akcijom #100lessons su časovima stranih jezika prikupili novac za liječenje Marije Milošević, prevoditeljici engleskog jezika, koja je nakon saobraćajne nesreće ostala nepokretna. Sredstva prikupljena od 100 strana prevoda donirali su za pokrivanje troškova personalnih asistenata osoba sa invaliditetom. Zajedno sa grupom Live from Greece su napravili paketiće za djecu sa endokrinologije, neonatologije i onkologije u Novom Sadu. Osim toga, pojedinačni članovi su samostalno pokrenuli sopstvene humanitarne akcije, poput Katarine Mirković, koja već dvije godine novčano pomaže mladiću iz Rume koji ima višestruke dijagnoze (astma, epilepsija, teški razvojni poremećaji).

Olgica se nada da će udruženje pored svog humanog djelovanja uspjeti i da podigne svijest društva i institucija o značaju prevodilačkog rada.

„Verujem da smo podigli svest o značaju prevodioca u institucijama i svim sferama života, približili smo ‘običnim ljudima’ to što radimo i donekle razbili predrasudu da svako ko zna neki strani jezik može da bude prevodilac. Nadam se da će se pravi rezultati našeg sveobuhvatnog rada videti u budućnosti. I da će to sve prepoznati i institucije“, zaključuje naša sagovornica.

Napiši komentar