fbpx

Borba protiv rasizma, ksenofobije, diskriminacije te širenje mira i tolerancije ciljevi su „Žive biblioteke“, događaja koji širom BiH organizuje Helsinški parlament građana Banjaluka.

Piše: Ana Pandžić

Radi se o inovativnoj metodologiji za promovisanje ljudskih prava i ravnopravnosti. Knjige su zapravo ljudi koji su na bilo koji  način marginalizovani. Čitaoci se prije čitanja kod volontera informisu o knjigama  i dobiju svoju člansku kartu na kojoj je bilo upisano vrijeme predviđeno za čitanje, odnosno razgovor. Prednost „Žive biblioteke“ je što čitaoci kroz razgovor sa svojim knjigama mogu bolje da upoznaju i razumiju njihove priče. Tema je dovoljno a svaki čitalac lako pronalazi svoju omiljenu knjigu.

Podrži eTrafiku

Kroz razgovor sa posjetiocima posljednjeg izdanja u Banjaluci zaključili smo da je „Živa biblioteka“ događaj koji je jako pozitivno uticao na sve čitaoce i da bi ovakvih događaja trebalo biti više.

„Živa biblioteka je jako zanimljiv događaj i mislim da je bilo korisno čuti priče ovih ljudi. Svako od nas ima neku svoju priču ili nekoga ko je prošao kroz nešto slično. Lijepo je čuti i vidjeti primjere tih ljudi kako su izašli na kraj sa tim situacijama a i dalje su ostali pozitivni i spremni podijeliti to sa nama“, rekla je jedna od čitateljki za eTrafiku.

Naslovi knjiga koje su čitaoci imali priliku da čitaju.
Knjiga „Život u sijenci“ – osoba koja je izgubila vid posle trudnoće a nakon toga postala  žrtva porodičnog nasilja. Sada je samostalna osoba i zaposlena je kao fizioterapeutkinja.
Više od 20 godina „U potrazi za najmilijima“ – osoba kojoj je rat oduzeo 32 člana porodice a čija tijela još nisu pronađena.
O posebnoj povezanosti brata i sestre govori „Priča jedne sestre“. Njen brat je otišao u rat i poginuo. Bio je aktivista i glumac banjalučkog DIS pozorišta, tokom rata je pokrenuo predstavu „Mali Princ“ i na taj način pokušao da mladima pruži svojevrsno utočište. I danas u DIS pozoristu postoji nagrada koja nosi njegovo ime.
„Život u logoru“ – osoba preživjela sve strahote logora. Sa čitaocima je podijelio svoje iskustvo, kako je izašao iz logora i šta je sve preživio.
„U potrazi za sobom“  – osoba ne zna da odgovori na pitanje odakle je. Sa šest godina je izbjegla iz Tuzle i od tada se osjeća da ne pripada nigdje zbog čega je često bila diskriminisana. Živjela je u Gornjem Milanovcu, Bijeljini, Novom Sadu a sada živi u Beču.
„Dijete bez zemlje“  – osoba okružena vojnicima. Tokom djetinjstva živjela je pored vojne baze.
„Dijete nastradalo u ratu“  – mislio je da je igračka. Našao je minu kao dijete i počeo se igrati sa njom tako je ostao bez šake. To ga ne sputava u životu, jako je vesela osoba i bavi se sportom.

Posjetioci događaja istakli su da je velika prednost „Žive biblioteke“ što osobe u ulozi knjiga mogu prekinuti tokom razgovora i postavljati im pitanja. Kažu da ukoliko ostane vremena razgovaraju i o drugim temama.

Napiši komentar