Ovaj profesor engleskog jezika i književnosti dokazuje kako zaista ništa u životu nije nemoguće. Kada se spoje upornost, ljubav prema određenoj profesiji i malo sreće, čuda su zaista moguća. Tako će Goran Popović od 15. septembra početi da živi svoje snove u Americi.

Piše: Ivana Stjepanović

“Ljubav prema glumi je tu već od samih početaka hodanja. Kući sam bio poznat kao čarobnjak, jer bih uvijek oblačio staru garderobu i uzimao metlu, te trčao kroz kuću i glumio da sam čarobnjak na zadatku koji će spasiti svijet”, otkriva Goran.

Od prvog razreda osnovne škole počeo je da nastupa i pred većom publikom, na glumačkim i pjevačkim priredbama. Kako u razgovoru za eTrafiku otkriva, majka mu je davala veliki podsticaj, praveći u kući najbolje lutkarske predstave sa likovima od čarapa, prenoseći mu tako i poneku životnu lekciju.

“Mjesto na kojem sam već shvatio da je gluma poziv kroz koji mogu izraziti sve svoje talente i osjećaje je bio Mostarski Teatar Mladih pod vodstvom Seada Đulića, i tu sam zapravo shvatio da sam do ušiju zaljubljen u ovu granu umjetnosti”, ističe Goran.

Klimavi počeci

I pored ogromnog talenta koji posjeduje, Goran nije uspio odmah da ostvari svoje glumačke snove. Ovaj mladi Mostarac je naišao na prvu prepreku kada mu nije pošlo za rukom da se upiše na Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu.

“ASUS je u početku bio glavni krivac za moju ogorčenost i tugu. Međutim, bio je i glavni odgovorni za moju motivaciju da upoznam režiju kao još jednu granu umjetnosti u kojoj uživam. Ta motivacija je dovela do moje prve režije adaptiranog broadwayskog mjuzikla ‘Chicago: Ubistvo je ali ne i zločin’. Što je nakon toga rezultiralo mnogo zehtjevnijim komadima, kao na primjer režijom mjuzikla ‘Kralj lavova'”, otkriva Goran.

Sudbinski preokret

U trenutku kada je mislio da će njegova ljubav prema glumi da ostane neispunjena želja, Goranu se svijet okrenuo naglavačke i to na neobičan način.

“Nisam se odlučio za Akademiju dramskih umjetnosti u New Yorku, ta akademija je odabrala mene. Naime, njihova sponzorirana stranica je počela da me proganja po društvenim mrežama, te sam nakon nekog vremena odlučio iz znatiželje da se prijavim, bez trunka očekivanja”, govori nam on.

On nam takođe otkriva da je sav proces prijavljivanja na ovu prestižnu akademiju na početku bio jednostavan i bezbolan.

“Prijava mi je bila odobrena nakon dva tjedna, međutim nisam ja tome pridavao važnosti, misleći kako ću prije samog momenta audicije zapravo morati odustati zbog poslovnih obaveza”, navodi.

Mogućnost audicije nije bila samo u Sjedinjenim američkim državama, već i u nekoliko zemalja Evrope. Kako navodi, dok je čitao listu ponuđenih gradova za audicije, srce mu je stalo na Štokholmu i znao je da mu je suđeno da ode tamo i pokaže svoj talenat i umijeće.

“Otišao sam tamo, bio nezadovoljan izvedbom, međutim presretan što se nalazim tu gdje jesam i nekako sam znao da sam na pravom mjestu u pravo vrijeme”, ističe Goran.

On se nakon audicije zaputio kući a nakon dvije sedmice je dobio zvanično pismo sa Akademije dramskih umjetnosti u Njujorku, u kojem se navodilo da je primljen i da započinje njegov proces upisa.

Želje i ambicije

Goran nam govori kako 15. septembra prelijeće okrean i počinje život na drugom, njemu nepoznatom kontinentu. Iako još uvijek nije siguran da li se tamo vidi za cijeli život, pokušava da ostane otvorenog uma, te da mu školovanje i vrijeme provedeno gore pokažu pravi put.

“Želje i ambicije za budućnost još uvijek ne bih izbacivao u javnost, volim ih držati za sebe. Još su ‘djeca’ a vani je mnogo opasno”, šali se Goran.

Poruka mladim ljudima i umjetnicima

Za kraj, Goran je imao nešto za poručiti svim mladim ljudima koji tragaju i pronalaze svoj put u ovome svijetu.

“Budite svoji, budite ono što želite, kada je cijeli svijet protiv vas – tada ste na pravom putu. Budite zahvalni na svemu što imate trenutno, jer vas samo jedna želja dijeli od ostvarenja vaših snova. I volite se, ludo i jako se volite”, poručuje Goran.

Napiši komentar