Da se ambicija i požrtvovan rad uvijek isplate, dokazuje Nikolina Makivić, djevojka koja je od svoje šeste godine kada je naučila da čita i piše, većinu vremena ulagala u sebe i u svoje usavršavanje.

Piše: Ivana Stjepanović

Nikolina je, po svemu sudeći, bila prosječna djevojka iz Banjaluke. Imala je srećno i ispunjeno djetinjstvo, pažnju i podršku kao i prave i iskrene prijatelje. Za Banjaluku navodi da je grad kojem se uvijek vraća, jer je to mjesto na kojem je rasla i odrastala, te grad za kojeg je vežu mnoge lijepe uspomene.

Šta ćeš da budeš kada porasteš?

Iako je izgledala kao prosječna djevojka, u njoj su oduvijek čučale ambicije koje su je odvajale od njenih vršnjaka. Iako navodi da nije oduvijek znala čime želi da se bavi, znala je da želi da pronađe ono što istinski voli i da bude uspješna u tome.

“Svi smo mi bar jednom u životu bili upitani ovo pitanje. Ja nisam imala spreman odgovor. Od školskih predmeta voljela sam hemiju, matematiku i fiziku. Poslije završene Gimnazije, svaka od ovih nauka mogla se izučavati posebno. Kako je hemija bila osnovna nauka koja me je zanimala, ali sam paraleno htjela da proširim svoja znanja i u oblastima matematike i fizike, odlučila sam se za inženjerske sudije prehrambene tehnologije na Tehnološkom fakultetu u Banjaluci”, navodi Nikolina.

Najbolja studentkinja na Tehnološkom fakultetu

Tokom osnovnih studija mnogo vremena provodila je u čitaonici, sa prijateljima koji su studirali medicinu.

“Oni su mi svojim primjerom i istrajnosti, te svojom podrškom davali snagu da i ja idem naprijed. U tom periodu, primarni cilj mi je bio sticanje znanja, a prosjek ocjena 10.00 bio je posljedica”, ističe ona.

Iz razgovora sa njom takođe saznajemo da joj je neostvarena želja da završi i studije matematike. Čak je vanredno upisala studije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, ali zbog neusklađenosti obaveza na oba fakulteta završila je samo jedan semestar.

Šta poslije studija?

Da najbolje studente Univerziteta u Banjaluci ovdje ne čeka nikakva budućnost, na svojoj koži je osjetila i Nikolina.

“Po završetku studija od strane Univerziteta u Banjaluci dodijeljena mi je zlatna značka sa likom Nikole Tesle, ali ne i posao na fakultetu. Godinu dana sam bezuspješno pokušavala da se zaposlim u struci, a kada mi to nije pošlo za rukom odlučila sam da odem”, govori nam ona.

Odlazak u Rusiju

Tako je Republika Srpska ostala bez vrhunskog stručnjaka i jednog od najboljih studenata na Univerzitetu. Ona je samo još jedan dokaz da mlade nade željno čeka svijet, ali da budućnost teško mogu graditi u sopstvenoj državi.

“Kao stipendista vlade Ruske federacije, godinu dana sam provela u Rusiji”, ističe.

Ona je za veoma kratko vrijeme usavršila ruski jezik, od početnog do B2 nivoa i stekla međunarodno priznat certifikat TRKI-2. Nikolina takođe osim ovog certifikata posjeduje i Cambridge Advanced English certifikat koji joj je omogućio da predaje engleski jezik grupi visokopozicioniranih službenika “Sinara group” korporacije.

Francuska i studije u Parizu

“Po povratku iz Rusije, dobila sam stipendiju vlade Francuske i upisala Sorbonne Paris Cite master program iz oblasti fizičke hemije za nanonauku, gdje sam primljena direktno na drugu godinu master studija”, priča Nikolina za eTrafiku.

Takođe otkriva da su master studije bile period u kojem je mnogo napredovala, kako bi se što bolje prilagodila novom sistemu obrazovanja te novoj oblasti studija.

Prepreke

Tokom master studija bila je stipendista fonda Dr Milan Jelić, ali da joj je bila uskraćena mogućnost apliciranja za stipendiju tokom doktorskih studija.

“Paradoks je da student koji je po kriterijuma prestižnog svjetskog univerziteta jako uspješan, po kriterijumima konkursa neuspješan. Suština problema je da se dva neuporediva sistema studija, kod nas i u inostranstvu, boduju na isti način što je potpuno pogrešno. Pravilo da se od naših studenata zahtjeva prosjek ocjena od 9.00 čak i kada taj prosjek nije ostavren na datom programu, smatram nelegitimnim. Student bi trebao da se boduje tako što se njegova ocjena uporedi sa najvećom ostvarenom ocjenom na datom programu i onda bi poređenje imalo smisla”, navodi.

Međutim, uz sve prepreke koje su joj se našle na putu, Nikolinin rad je ipak prepoznat. Kompanija Prointer je prepoznala njen potencijal  i obezbijedila stipendiju za prvu godinu doktorskih studija.

“U skladu sa svojim finansijskim mogućnostima pomogli su mi i Krajina Klas i Grad Banja Luka, kojima sam takođe veoma zahvalna. Ipak, preostaje pitanje stipendiranja preostale dvije godine”, ističe.

Cilj Nikolininog doktorata je izrada prototipa nove vrste baterije za skladištenje obnovljivih izvora energije. Činjenica da još niko u svijetu nije uspio da napravi takvu bateriju govori mnogo o njenoj ambiciji. Ona takođe navodi da je veoma teško prihvatiti činjenicu da vas u tuđoj zemlji više cijene nego u sopstvenoj.

Za kraj, sa Nikolinom smo razgovarali o motivaciji i o stvarima koje je pokreću i daju joj nadu za bolje sutra, a ona nam je dala veoma konciznu definiciju njene motivacije.

“Ne planiram mnogo, vrijeme provodim radeći stvari koje volim i to me ispunjava. Snagu mi daje vjera u Boga i smatram da sve što sam postigla može da se kaže jednom rečenicom a to je: Veliki je Bog!”, ističe ova djevojka.

Napiši komentar