fbpx

„Glumačko iskustvo se mjeri pređenim kilometrima na sceni“, često čujemo dok razgovaramo sa nekim  iz spomenute profesije. Ali koliko zapravo ima kilometara do scene? 

Piše: Bojana Radić

Ova priča je samo mali podsjetnik na veliki trud i rad jednog glumca, bio on amater ili profesionalac. Na ovom zadatku pratili smo amatersku grupu Daske iz Laktaša, koja je spremala predstavu „Čekaonica za bolje sutra“.

Podrži eTrafiku
Radost svakog glumca – novi tekst u rukama, novi izazov.
Nakon dobijanja teksta slijede čitaće probe.
Razgovor o tematici i radnjama u djelu veoma su važni kako bi svaki glumac na ispravan i blizak način doživio kako svoj, tako i ostale likove koji se provlače kroz predstavu.
Nakon detaljne analize slijedi tzv. ulazak u prostor, prvo fizičko oživljavanje lika. Ovaj proces traje najduže, jer svaka slika mora precizno da se postavi, a glumci da nauče ko i u kojem momentu ulazi ili izlazi sa scene i koja je njegova radnja dok je na sceni pred publikom.
Postavljanje unaprijed osmišljene scenografije koja mora da dočara prostor u kome se odvija radnja predstave.
Proba pratećih zvučnih i svjetlosnih efekata. Mora da postoji jasno definisan „okidač“ (bila to određena replika iz teksta ili pokret nekog ko je na sceni) između glumaca i tehničke podrške za početak svakog zvučnog/svjetlosnog signala tokom predstave.
Pripreme u smislu scenskog izgleda – šminka, frizura, kostim.
Još jednom pred početak predstave, ponavljanje bitnih slika i ključnih momenata.
Efikasno protiv treme: (za svaki slučaj) ponovi tekst!
Neposredno pred otvaranje zavjese i izlazak glumaca na scenu, pristiže i omiljeni dio predstave svakog glumca – publika.
A onda – gotov proizvod. U sat/sat i po (ili više), koliko traje predstava, stane sav dotadašnji trud i rad.
I na kraju – aplauz, najveća nagrada za čitav tim na daskama koje život znače.

Napiši komentar