Devetogodišnja teniserka Tea Kovačević iz Gradiške svojim trudom, radom i uspjehom oduševljava javnost već neko vrijeme. Sklonost ka tenisu od ranog djetinjstva, borben duh i bezrezervna podrška njenog oca doveli su do toga da je Tea danas velika nada našeg tenisa. Na manifestaciji „Izbor najboljeg sportiste opštine Gradiška za 2018. godinu“ proglašena je za najperspektivniju sportiskinju.

Piše: Ana Maria Slijepčević

Ljubav prema tenisu se upravo rodila na teniskim terenima u sklopu porodične kuće, gdje Tea već sa godinu i po pokazuje prve naznake interesovanja prema ovom sportu. Nekoliko godina kasnije, Tein otac Marko Kovačević se odriče mnogih dotadašnjih obaveza i poslova da bi joj se posvetio kao lični trener.

„Sa Teom treniram dva puta dnevno još od njene četvrte godine. Individualni trening je važan na putu ka uspjehu. Ona je u jednom intervjuu izjavila da želi da postane prvakinja i mi kao njeni roditelji radimo sve što je u našoj moći da joj iskristališemo cilj i omogućimo da ga ostvari. Disciplinovana je i inteligentna. Takođe, odličan je đak, a školske obaveze su, naravno, na prvom mjestu“, ističe ponosni otac, ali i trener.

Tea je do sada osvojila oko 45 pehara i medalja. Između ostalog, 2018. godine bila je osvajačica prestižnog turnira za takmičare do deset godina –  U10 u Hrvatskoj, gdje je dominantnom igrom sa samo osam godina, dakle kao najmlađa učesnica, odnijela ubjedljivu pobjedu. Ove godine može se pohvaliti titulom vicešampionke u Sarajevu na turniru U12 za takmičare do 12 godina, te 1. mjestom na turniru TS BiH za juniore.

„Već sa šest i po godina je osvajala turnire u Hrvatskoj za uzrast od osam i devet godina. Zatim, sljedeće godine osvaja turnir U10 u Mostaru sa nepunih osam godina, a u 2018. godini čak četiri turnira, što je zaista impresivan rezultat. Između ostalog, u oktobru 2018. ona zvanično postaje prva djevojčica u istoriji hrvatskog teniskog saveza koja je osvojila prestižni turnir U10 igrajući protiv djevojčica starijih dvije godine od nje. Ali tu se ne zaustavlja i nastavlja da niže uspjehe. Tako i u ovoj 2019. godini, pored mnogih osvojenih turnira, izdvojio bih najreferentniji turnir TS BiH u organizaciji Borac Banja Luka – U12, gdje je sa nepunih devet godina zauzela 1. mjesto kao najmlađa učesnica u istoriji juniorskog teniskog saveza BiH. To joj je obezbijedilo najbolji plasman u BiH. Tea ove godine nije izgubila nijedan turnir uzrasta do deset godina, iza sebe ima osam osvojenih turnira u Hrvatskoj i šest u BiH. Pobijedila je u 82 odigrana meča u 2019. godini“, precizira Tein otac.

Roditelji su svjesni da će jednom morati pronaći nekoga ko će preuzeti Markovu ulogu trenera, te da će zbog učestalijih i dužih putovanja, i eventualnog preseljenja u veći grad koji nudi više mogućnosti u daljem bavljenju ovim sportom, morati iznaći nove načine finansiranja.

„Ja vjerujem da će ona ostati ovdje do svoje 12. ili 14. godine. Nadamo se da ćemo na drugom mjestu naći kompetentnog trenera. To bi već značilo i preseljenje u veći centar koji nudi mogućnost drugačijeg napredovanja i profesionalniji pristup. Zasad ja sam joj i trener i nutricionista, ali treba nam neko sa akademije ko će rado raditi sa Teom i nastaviti ono što sam ja započeo. Sad nam je trenutno najsporniji finansijski momenat. Mi smo se dosad takmičili i putovali u susjedne zemlje, što nije mali trošak, a neminovnost su i udaljenije države što će iziskivati dodatne finansijske napore. To nam je sad prioritet“, rekao nam je Marko.

Kada se neko po ambiciji izdvaja iz male sredine, naročito kada je riječ o djetetu, reakcije ljudi su različite. Marko nam je objasnio da se svi uglavnom oduševljavaju i podržavaju ih, neki se čude, ali i da ima skeptičnih ljudi čiji komentari su samo podstrek više i motivacija za trud. A što se tiče poraza koji su zanemarljivi u Teinom slučaju, rekao je da je to prilika da se nešto novo nauči.

„Strah od poraza i neuspjeha je uvijek prisutan, ali ne treba da mu se predamo. On je prepreka ako postoji talenat, a svaki poraz je prilika da se nešto novo nauči. Svjesni smo rizika od neuspjeha, ali mi kao roditelji radimo sve u okviru naših mogućnosti da joj pomognemo da iskoristi svoj potencijal. Što se tiče reakcije okoline, ljudi uglavnom pružaju podršku, negativni komentari su rjeđi i oni nas samo podstiču da se trudimo i pokažemo više“, dodao je Marko.

Po Markovim riječima Tein najjači adut je servis što je, s obzirom da ona ima tek devet godina, pokazatelj o kakvom je potencijalu riječ.

„Njeno glavno obilježje u tenisu je servis. On je ujedno i najteži. Zahtjevan je, pogotovo djeci, ali ona je to odlično savladala“, objasnio nam je Tein otac.

Pored sportskih odlika, Tea je kulturna i skromna djevojčica. Na takav odgoj, zbog kojeg se izdvaja od vršnjaka po zrelosti, uticala je samodisciplina stečena kroz sport.

„Ona kada napusti prag kuće i krene prema terenu, ja od tog trenutka postajem njen trener. U početku nam je bilo teško navići se. Njena dnevna rutina je drugačija u odnosu na djecu koja se ne bave sportom na profesionalnoj razini, što je uticalo na to da je ozbiljna i odgovorna. Često mi kažu da odskače po zrelosti od vršnjaka i to mi laska kao ocu. Trudim se biti pravedan trener i kao takvog me svi već u teniskom svijetu i prepoznaju. Ne dozvoljavam joj da laže. Nikada. Ona to zato i neće uraditi. Susretao sam se sa primjerima trenera koji pristupaju isuviše subjektivno i negiraju ili umanjuju greške djece u igri, što se kosi sa mojim pristupom sportu“, izričit je.

Tea je takođe svjesna koliko je bitna zdrava ishrana za sportistu i tog režima se pridržava.

„Moram jesti zdravo, ali naravno najviše volim jesti slatkiše jer nam oni daju energiju“, uz osmjeh dodaje Tea.

Međutim, njen otac otkriva da je stanje uma ipak najvažnije.

“Fizičke predispozicije su bitne, ali stanje uma je najvažnije, prije svega – samopouzdanje. To je osobina koju bih volio da Tea stekne, ali to će doći sa vremenom“, govori on.

I pored brojnih uspjeha, Tea, kao i mnogi drugi, osjeća tremu i strah pred sam meč. Kaže da joj je otac i u tim situacijama najveća moralna podrška.

„Ponekad osjećam strah, vidim nepoznate djevojčice koje se čine bolje od mene, pa mi trener kaže da sam najbolja, da ne treba da se brinem. Skoro sam igrala u Sarajevu protiv dvanaestogodišnje djevojčice. Tata mi je obećao brdo slatkiša ako se budem puno smijala bez obzira na rezultat, i jesam! Svaki put kad izgubim poen ja pogledam u tatu i nasmijem se. Publika se smijala sa mnom, bilo im je simpatično. Tata mi time pomaže da se smirim i opustim. A pred sam meč navikla sam u autu da sjednem, zatvorim oči i smirim se. Drugari me često pitaju zašto imam stalno treninge, a ja im kažem da je to zato što želim da budem najbolja“, za kraj sa ponosom ističe ova talentovana djevojčica čiji je najveći uzor Novak Đoković.

Ovaj tekst je kreiran u sklopu projekta “Snaga pozitivne priče”, koji realizuje eTrafika.net a podržavaju USAID i IOM. Autor ovog teksta je odgovoran za njegov sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ne odražavaju stavove USAID i IOM.

Napiši komentar