fbpx

Nedaleko od Banjaluke, na porodičnom imanju Tamamovića raste pravi mali egzotični vrt jer se njegova vlasnica, Milka Tamamović, bavi uzgojem egzotičnih biljnih kultura. Ono što je u početku bila ljubav i hobi se pretvorilo u izvor prihoda za sve članove porodice jer su Tamamovići, nakon što je Milka ostala bez stalnog zaposlenja, svoju proizvodnju orijentisali na tržište i kupcima odlučili  ponuditi batat, kivano, papaju, pepino, bambus i mnoge druge vrste egzotičnog voća i povrća.

Piše: Nataša Tomić

Već 20 godina se članovi Organiko porodice interesuju za ekološku proizvodnju biljaka, a toliko dugo skupljaju i njeguju egzotične biljne vrste. Nakon što su uvidjeli da one savršeno uspijevaju na našim prostorima, poželjeli su da svoju kolekciju prošire i drugim biljkama,  pa su na putovanjima kupovali i donosili sjemena, neka su naručivali sa interneta, neka i mijenjali i tako došli do zavidne kolekcije. Neka od sjemena su došla iz Perua, Mikronezije, Kine, Afganistana, Ukrajine, Rusije, Meksika te mnogih drugih zemalja. Tako je nastao i “Organiko”.

Podrži eTrafiku

„Zadnjih  20 godina se  interesujem  za  ekološko  gajenje povrća i voća, sakupljanje  neobičnih i pomalo egzotičnih biljaka. Asortiman ponude  na  našim pijacama je skroman. Sve je oskudno: četiri do pet sorti paradajza, možda  toliko  paprika i pasulja, dvije  sorte  krompira – bijeli  i  crveni, hercegovački, glamočki i  ljevčanski, sjemena luka poznajemo tri ili četiri vrste, toliko i salata i  to sve proizvedeno od uvoznog  holandskog sjemena“, započinje priču Milka, te dodaje da su do sada oni u Organiku skupili i uzgojili veliki broj biljaka egzotičnog porijekla ali i starih i skoro zaboravljenih sorti koje su se nekada uzgajale i kod nas.

foto: Organiko

Ona za eTrafiku dodaje da je imala jaku  potrebu  za još  puno  vrsta različitih  jestivih  biljka i  tako  je  počela pomalo  gajiti, testirati  i skupljati biljke, sjemena i sadnice.

“Spoznala  sam  da  možemo  gajiti i u  našoj klimi  još  stotinjak povrtlarskih  i voćnih vrsta. Poslije  gubitka  zaposlenja  u Telekomu RS  nakon 25 godina rada ostala  sam  bez  stalnih i sigurnih  primanja. Najviše  me je  pogađalo to  što  nisam  imala  dovoljno  novca  da nastavim svoju  avanturu  sa  egzoticima. U jednom  momentu  sam  odlučila  da  prodam  svoj  višak  sjemena  da  bi mogla  kupiti  nekoliko  novih  sorti. Napravila  sam profil  na  OLX mreži  i prodaja  je  krenula. Nastavila  sam  sa nabavkom  i  ispitivanjem  mogućnosti  za  gajenje  novih  vrsta. Kasnije  sam odlučila  da prodajem i  sadni  materijal  jer  sam  ga  uveliko proizvodila  za  svoje  potrebe i  onih  koji  su  znali  šta  radim. Proizvodnja  sadnog  materijala  mi  je  dala  ideju  da  počnem  sa  gajenjem  nekih  od  egzotika za  komercijalne  potrebe. Da  bi  bolje  javnosti  predstavila  svoje  proizvode nastao je  Organiko“, prepričava naša sagovornica.

foto: Organiko

Dodaje da imaju mnogo  biljaka  voća  i  povrća, te da na  jednoj  parceli  zemlje  u  ličnom  vlasništvu imaju, na primjer, zasađeno nekoliko vrsta kivija.

“Zatim imamo šišandru, goji, kaki  jabuke, nachi  kruške, kineski  dren, kinesku  urmu  ili  iglicu, pau-pau, crnu kajsiju, neobične  šljive i dosta  veoma  starih i skoro  zaboravljenih  voćnih  vrsta poput  brekinje, mukinje, oskoruše, ribizle, borovnice i stare  sorte  kruške, jabuke, trešnje, šljive, breskve  i šipka  bez  trna, šparoge, rabarbare, marakuje, feijoa, smokve“, dodaju Tamamovići.

Prema njihovim tvrdnjama, prije 20 godina je bio pravi izazov doći do sjetvenog i sadnog materijala za vrste koje su željeli uzgajati. Danas je internet olakšao proces kupovine sjemena i sadnica pa je sve što im je potrebno na samo nekoliko klikova mišem udaljeno od njih. Ipak, ono što je pravi izazov u cijelom procesu jeste uzgoj biljaka koje u većini slučajeva ne pripadaju našem klimatskom području pa je oko nekih potrebno mnogo truda, rada i testiranja.

„Tek  po dobijanju  sadnog  materijala  nastaje  prava  avantura  oko  razvijanja  biljke. Nekad  sjeme  ne bude ispravno, nekad  dobijemo  krivu  sortu, nekad  jednostavno  ne  uspijemo. Skoro  nikad  ne  odustajemo  i  po sedam ili osam godina  pokušavamo  neku  vrstu  da  gajimo  da  bi naučili  sve o biljci, o gajenju,  o korisnosti. Moramo  ustanoviti  da  li  određena  biljka ima  zaista  sve  potrebne kavalitete, koliko  teško  ju  je  odgojiti  i  ima li  prehrambene, ekonomske  ili  neke  druge upotrebne vrijednosti biljke ili  ploda“, naglašavaju iz Organika.

foto: Organiko

Kupcima je, dodaju, potreban određeni period da se priviknu na nove proizvode i ukuse, ali jednom kada to učine sve je lakše. Organiko porodica ne sumnja da će njihovi proizvodi jednog dana postati sirovina za prerađivačku industriju i da će se udomaćiti u ishrani našeg stanovništva.

„Svaka  novina ima  period  privikavanja, nekad  kraći, nekad duži. Banana je na  ove  prostore stigla  kad  smo  bili  djeca, danas  je  nezmjenjiva. Zamislite  život  bez  banane. Ista  ova  priča je  i  sa našim  biljkama, uskoro  će  one  biti  veoma  cijenjena i potrebna  hrana ali  i  proizvodna  sirovina za neke  nove  prerađivačke  kapacitete i  neki  novi  izvozni  artikli  sa  ovih  prostora. Puno  tog  se  izdešava  samo  u  jednom  ljudskom  vijeku. Treba  razmišljati  o  generacijama koje su  sad  u  vrtićima  i  školama, o  njihovom  zdravlju  o njihovim  navikama, od  tog  kako  njih naučimo  i  vaspitamo  zavisiće  budućnost  pojedinaca, građana, naroda pa  i  same  države“, govore naši sagovornici i osvrću se na sve lošiji imidž koji poljoprivreda kao privredna grana ima na ovim prostorima.

foto: Organiko

Tvrde da za perspektivnu i prosperitetnu poljoprivrednu proizvodnju moramo imati cilj, motivaciju i neumorno raditi kako bi ostvarili svoje ciljeve.

„Jeste  slika  o  toj  grani privrede  prilično  nejasna, pomalo  zbrkana. Prije  svega  nema definisanih  ciljeva. Država pojma  nema kuda  želi  da  ide, nema  jasnih  ciljeva a da  ne govorimo da uopšte nema  ni  viziju o  tom  kako  bi   mogli  uraditi  neke  velike  pomake u  boljem  pravcu na korist  proizvođaču, izvoznicima i građanima. Sve  je  prilično  konfuzno,  svi  žele  da  izvoze i ostvare  veliku dobit. Priča  i  želje  su  jedno, put  kojim  treba krenuti  da  se  tom cilju  približi je  potpuno  u  magli, niko  se ozbiljno  stručno  i  posvećeno  tim pitanjem  ne  bavi. Imamo  mi  puno  institucija  i  uposlenih  u  njima, imamo i  novac,  ali  ne i jasnu  viziju  budućnosti  naše  privrede. Ljudi samo  otaljavaju  svoj  posao, čekaju  kraj  radnog  dana, čekaju  platu i  ne  trude se da nešto  značajno  urade jer ko to  vidi  i  ko  procjenjuje učinkovitost. Niko naravno, pišu se  izvještaji  potpuno izolovani  od  realnosti . Daleko  smo  od  neke prosperitetne poljoprivrede na koju  bi  se  mogle  oslanjati  druge  privredne grane industrija, prerada, transport, trgovina, turizam, zdravstvo“, ističu oni.

foto: Organiko

Jedno od rješenja i načina da se pokrene poljoprivreda, naglašavaju naši sagovornici, jesu “Gradske bašte” koje su se formirale na području Banjaluke. Podsjećamo, ovaj koncept podrazumijeva bavljenje baštovanstvom  u urbanim sredinama jer se slobodne površine pretvaraju u bašte a zainteresovani građani dobijaju priliku da na parceli proizvode hranu za vlastite potrebe. Kako tvrde ovi proizvođači organskog i egzotičnog voća i povrća, ovo je pomak sa dna i može dovesti do buđenja svijesti kako stanovništva tako i vlasti jer je svima potrebna zdrava i ekološki savjesno proizvedena hrana.

„Ako  se  građanstvu  objasni  potreba da se okrenu  prirodi, da nauče  sami  da  proizvode  hranu, da  rade, da  stvaraju, da  svoje vrijeme korisno  troše, kad  dobiju  prve  plodove uvidjeće  da  ova  priča ima  smisla. Baštovanstvo je ljekovito  kako  za  pojedinca  tako  i  za cijelo  društvo. Kad  plodovi  budu  vidljivi, grad  će  da  živne, oko 100 porodica će u grad donijeti novu vrijednost, zdravu čistu  hranu, naučiće  puno  o prirodi  i sebi, družiće se i razmjenjivati iskustva. Za  prvom baštinskom  zajednicom  će   početi  nicati  nove i dalje će se  omasovljavati. Ljudi će prepoznati  vrijednost  i  ulogu  ispravnoga  načina  života  i  uvidjeće ulogu  hrane”, ističu oni.

foto: Organiko

Iz Organika naglašavaju da su svjesni kako će buđenje  biti  sporo  ali dodaju da je ono  neminovno.

“Djeca  će  biti  uvedena  u  tajne  baštovanstva, čuvanja  prirode, reciklaže i  radost kontakta  prirode i  čovjeka će biti nezaustavljiva. Zdrava hrana će biti svakom značajna i poželjna, porast tražnje siguran i  uzlazan. Institucije  će  shvatiti  da  se  nešto  dešava (na  kraju i  oni su  ljudi  i oni  žele  biti  zdravi i  jesti  zdravo). Sjetiće  se  neko proizvođača seljaka, sjetiće  se  i  puste  zemlje neobrađene, sjetiće  se  i  onih  koji odlaze. Seljak-hranitelj će  postati tražen i  prepoznat  kao  stvaralac  i  tako  vrednovan. Tad  će  već masovno  gradska  populacija  da  traži  komad  zemlje  ili se  dalekim rođacima vraćati  u  selo  i raditi  onaj  posao koji  su  im  pradjedovi  radili. To  više  neće biti  sramota i  nešto nisko, to  će  biti  posao vrlo  dostojanstven  baš  onako  kao  oduvijek  i  jeste  bio. Gradske  bašte  će ovu  maštariju  pretvoriti  u  realnost. Neko  mora točak  pokrenuti u  drugom  pravcu. To će  biti veoma  težak  posao ali  siguran i uspješan“, zaključuju priču naši sagovornici.

eTrafika.net

 

Napiši komentar