fbpx

Sa pomalo staromodnim mobilnim telefonom u ruci, kao jedinim alatom za „zarobljavanje momenta”, dvadesetčetverogodišnji Vojislav Ritan svjedoči da je fotografija, kako i sam kaže, veoma često olako shvaćena.

„Fotografija postoji da bi izazvala osjećaj. Da vas šokira ili očara. Tu je da izazove relevantna stanja, stanja koja bi umjetnost i trebalo da izazove. Fotografija je jedini ‘jezik’ koji je razumljiv u svim dijelovima svijeta, i kao takva povezuje sve nacije i kulture u jednu ljudsku porodicu”, mišljenja je Vojislav, apsolvent Akademije umjetnosti u Banjaluci.

Izložbe i priznanja koja ima iza sebe nesumnjivo su dokaz da je njegov „dijalekat” fotografskog jezika prepoznat kao umjetnički. Pored učešća na završnim izložbama Akademije i naročito zapažene izložbe akademaca „Zašto? Zato!” u Dječijem pozorištu RS, Vojislav je svoj rad predstavio u prijedorskoj Galeriji 96, na Svjetskom bijenalu studentske fotografije u Novom Sadu, te međunarodnoj Ljetnoj akademiji u Salcburgu.

Foto baza

Dobitnik nagrade Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske za najbolji studentski rad na završnoj izložbi Akademije umjetnosti 2015. godine, Ritan ostaje prizemljen, braneći se od titule fotografa.

„Iskustvo formira profesionalce u bilo kom poslu. Potreban je svakodnevni rad, usavršavanje, učenje, sposobnost prihvatanja kritika, ulaganje truda i davanje svog maksimuma poslu koji voliš. Tek tada bi se moglo pričati o profesionalizmu”, siguran je mladić koji je u svijet fotografije zakoračio sasvim spontano.

??????????????????????????????????

Na smjeru za slikarstvo, u klasi profesora Vese Sovilja, iz godine u godinu upoznavao je vidove i tehnike umjetničkog izraza. Otkrivanje umjetnosti fotografije je inicijalno bila potraga za motivima koji su ga fascnirali estetikom, ali i eksperimentisanje sa koloritom i kompozicijom.

„Tek kroz građenje svog ličnog stila, shvatio sam da mi fotografija pruža mogućnost da na jednostavniji i vjerodostojniji način, kroz više primjera, prikažem svoju ideju, da nešto obično posmatraču individualno približim i pružim mogućnost svakome da to doživi na svoj način“, priča Vojislav o svojim počecima.

?????????????????????????????????????

Uz uvijek prisutnu inspiraciju, on je običnim mobilnim telefonom započeo potragu za oblicima lijepog na sasvim neočekivanim mjestima, među „običnim stvarima“. Danas svaki pogled stvara novu ideja za fotografiju. Ipak, fokus njegove kamere ostaje usmjeren ka autoportretima i autoaktovima, te jednostavnosti mrtve prirode.

„Uzimanje sebe za subjekta omogućilo mi je da naučim kako da pozicioniram, ne samo subjekat, nego i kameru, te da na jedan čudan način naučim da vjerujem kameri. Pruža mi mogućnost da uvijek budem prisutan. I sa jedne i sa druge strane“, govori on, ne krijući da voli osamu i osjećaj zavisnosti od samog sebe.

?????????????????????????????????????

U tom smislu, navodi da fotografiju posmatra kao vid istraživanja sebe kroz određene situacije i stanja, kao bijeg iz svijeta i preoblikvanje stvarnosti umjetnošću.

Premda za sebe kaže da je asocijalna i ravnodušna osoba koja ne mari mnogo za društvena pravila, ponašanja i mišljenja, izuzetno cijeni konstruktivne kritike i savjete, ali i pohvale koje redovno stižu od pratilaca na društvenim mrežama.

?????????????????????????????????????

Smatrajući da digitalna kultura počinje da oblikuje način na koji mislimo, djelujemo i kreiramo, Vojislav je prihvatio da umjetnik mora da korača uz nove tehnologije, u duhu vremena interneta, te da ih posmatra kao nove mogućnosti.

„Moj lični izbor je Instagram jer mi, poput ličnog dnevnika, dozvoljava da u jednom virtuelnom svijetu, paralelnom realnom, budem povezan sa hiljadama ljudi, da moj rad i ideje budu dostupne javnosti, a da za povratnu informaciju dobijem ono što će me dalje kreirati“, objašnjava talentovani mladić.

Vojislav Ritan (2)

Ono što ga za sada oblikuje jeste želja da fokus svoje kamere usmjeri ka koncipiranju fotografija u serije, kako bi sebi otvorio vrata mnogih konkursa i određeni rad prezentovao u cjelosti njegove ideje. Premda se ne ograđuje od odstupanja od dobro znanog terena autoportreta i prirode, za sada je siguran u jedno – doći će u posjed fotoaparata.

Tekst nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL

 eTrafika.net – Jelena Bjelaković

Napiši komentar