Kada se rodite sa određenim talentom, nikada ne znate u kom pravcu vas njegov razvoj može odvesti. Trebinjca Darka Miletića vodio je od prvog nacrtanog robota u sestrinom spomenaru, do pirografije kojom se trenutno najviše bavi.
Bilo mu je godina šest kada je nacrtao robota kojim su se svi oduševili. Od tada je crtao svaki dan. Prošle godine napunio je dvadeset i šest.
Darko je mnogo puta bježao od svog talenta. Često se dešavalo da ne priznaje dar koji nosi u svojim rukama, kao da je to nešto svakidašnje. Nikad, na primjer, nije jako zaželio da upiše Likovnu akademiju. Poslije kursa crtanja, zanemario je sve izučene tehnike, i okrenuo se crtanju, ni manje, ni više, nego u Paintu.
– Oksvordov kurs crtanja sam upisao 2009. godine. Sve te tehnike koje smo prolazili su mi bile jako korisne, ali se nisam zadržao na tome. Ne znam ni sam zašto, nekako sam se rano zasitio papira i olovke. Zvučaće vam čudno i neobično, ali najviše i najduže sam radio u Paintu. Karikature, crteže poznatih ličnosti, poznatih događaja…Mnogo toga je urađeno – priča nam Darko.
Ali, talenat nije bježao od njega.
Velika količina crteža se izrodila u Paintu. Mnogo toga je ostalo u arhivi. Međutim, “ljeta Gospodnjeg 2012.”, kako to Darko voli da kaže, kreće bavljenje pirografijom, odnosno, umjećem iscrtavanja, ukrašavanja drveta.
– Sve je krenulo slučajno. Upoznao sam čovjeka koji se prigrafijom bavi sedam, osam godina. On mi je jednom pokazao kako se radi tom tehnikom, nakon toga kreće samostalno učenje, napredovanje, sticanje rutine.
Raditi tehnikom “pisanja ili crtanja vatrom” na drvetu njemu nije teško palo.
– Za one koji ne znaju, pirografija je tehnika kojom goriš drvo. Naime, prvobitno crtaš na šperploči olovkom. Potom lemilicom, kojom zapravo goriš drvo, prelaziš preko toga što si nacrtao olovkom. To se jako brzo savlada ako tvoja ruka zna uraditi ono što poželiš, objašnjava Darko i dodaje:
– Postojalo je dosta nesigurnosti u početku. Tada se, na primjer, nisam usuđivao da sjenčim lemilicom, djelovalo mi je jako komplikovano, ali vremenom sam se i tu ispraksao.
Tematike koje se mogu naći na drvenim podlogoma su razne: sveci, manastiri, heroji, fubaleri, pisci, istorijski događaji (boj na Kosovu, na primjer), istorijske ličnosti (čiča Dražu je radio više puta po narudžbi).
Darko Miletić je imao i skromnog iskustva u crtanju grafita i zidnom slikarstvu.
Buduće želje!
Ne može za sebe reći da se nije pronašao u tehnikama slikanja bojama, već, kako kaže, nikad nije natjerao sebe da se bavi time.
– Iskreno, žao mi je što se nikad nisam posvetio slikanju na platnu. Ali, ako bog da, volio bih se isprobati u tome u jednom periodu svog života. A možda čak i slikanja bojama na kamenu. Ali, otom potom.
I vječito pitanje i dilema, kako zaraditi za život od umjetnosti, proganja i ovaj talenat. Do sada je zarađivao samo od prodaje djela poznanicima.
U kojim će sve vodama Darko zaplivati i gdje sve talenat čovjeka može odvesti, nikad se ne zna. Ali zna se to da: Talenat ne popušta lako!
eTrafika.net – Vedrana Džudža
