fbpx

Miloš Petković svoj talenat ne krije, ali prepušta drugima da ga hvale ili kude. Student je Pravnog fakulteta, a pored toga uspješno se bavi glumom već nekoliko godina.  Za najboljeg mladog glumca festivala “Fedra” proglašen je 2013. godine.

Teško je u životu odlučiti se šta izabrati, između dvije stvari koje volite. Koju god da izaberete, uvijek postoji crv sumnje da ste pogriješili i da ste trebali izabrati ono drugo.

milos petkovic1„Pozorište i glumu sam uvijek volio i poštovao, ali i pravne nauke su mi takođe bile privlačne, tako da sam po završetku Gimnazije morao da odlučim kojim putem ću da krenem. Nije da nisam razmišljao o  studiranju oba fakulteta istovremeno, ali to jednostavno nije bilo moguće. Nažalost, vodeći se onom pomisli šta je iole sigurnije za budućnost, otišao sam na Pravni fakultet“, objašnjava ovaj mladi umjetnik.

Foto baza

Njegov talenat je očigledan, ali kako kaže, ne voli puno da se hvali, jer je tu publika koja će da komentariše njegove uspjehe i uspjehe njegovih kolega na sceni. Baveći se glumom, kao i bilo kojim drugim zanimanjem, najvažnije je ostati sa obe noge čvrsto na zemlji. Publika je tu da ocijeni i sagleda sve dobre i loše strane.

„Ne znam da li bi bilo suviše subjektivno kada bih govorio o svom talentu, pa bih prepustio drugima da o njemu govore. Pored toga, uvijek sam bio mišljenja da je talenat samo korijen drveta jednog uspjeha. Sve što nastaje nakon korijena, svakako je rad, volja, disciplina i prihvatanje autoriteta, kao i odsustvo egoizma i  djetinjaste umišljenosti.“

Svakom novom ulogom sve je bolje pripremljen i svaki put sve više doživljava pozorišnu scenu kao svoju veliku ljubav. Naravno, sve je počelo malim, ali stabilnim koracima, kao što obično u životu biva. Svoj talenat je otkrio još u sedmom razredu osnovne škole, kada je izabran za ulogu naratora u predstavi „Bašta sljezove boje“. Tada je shvatio čim želi da se bavi u životu.

„Još od osnovne škole glumio sam pomalo po priredbama, a od srednje škole sam bio u  glumačkoj sekciji sa kojima smo imali nekoliko sitnih predstava među kojima je bila ‘Jedinica sa suncobranom’, sa kojom smo uspjeli doći i do scene Narodnog pozorišta. Između drugog i trećeg razreda upisao sam se u studio Jazavac i tamo počinje moje druženje i učenje.“

milos petkovic3

Studira na Pravnom fakultetu i mnogo vremena provodi nad knjigom, ali to svakako nije razlog da se odrekne onoga u čemu uživa. Jako je teško uklopiti studiranje i posao bilo koje vrste, ali kada je tu želja i volja, a onda i upornost – sve se može.

„Neki kažu da mogućnost ispunjenja ostalih obaveza, pored fakultetskih, zavisi ili od težine fakulteta koji studiramo ili od organizacije vremena. Kako god bilo, jednako su mi vrijedne i fakultetske i pozorišne obaveze da bih mogao da napustim jedno od njih.“

Mala je mogućnost neke poveznice između ova dva zanimanja, da bi jedno učinilo da se bolje shvati drugo ili obrnuto. Ali kažu da radeći ono što volimo – u stvari punimo baterije za dalje obaveze.

„Razlika je velika u načinu ponašanja, elastičnosti i slobodi razmišljanja, otvorenosti prema sebi i prema drugima, ali opet tih nekoliko sati dnevno u pozorištu je jedan odličan način za izbacivanje negativne energije i pomoć pri skretanju misli sa udžbenika, definicija i predavanja.“

Kada posjetimo pozorište i odgledamo neku predstavu, fokusiramo se na radnju, ali se nikada ne zapitamo koliko su se ustvari ti glumci spremali da nam prenesu neko djelo i ožive tekstove sa požutjelih stranica. Miloš kaže da im je potrebno oko tri mjeseca da spreme jednu predstavu, zavisno od složenosti teksta, tempa rada, broja uloga i svega ostalog.

„Sa ekipom glumačkog studija Jazavac dosad smo pripremili dvije predstave koje su veoma dobro prošle među našom publikom, a trenutno pripremamo i treću koja bi trebala biti spremna do sredine maja.“

Jedna od najdražih mu je predstava „Andrija“, koja je doživjela veliki uspjeh i publika ju je ocijenila samo pozitivnim komentarima. Do sada su je igrali više od 14 puta, a na festivalu „Fedra“  predstava je osvojila četiri nagrade. Jedna od njih pripala je i njemu – Nagrada za najboljeg mladog glumca Festivala.

„To je jedna tinejdžerska drama urađena tako da se svi mogu bar dijelom pronaći u njoj,  s kojom smo imali više uspjeha i odlično iskustvo.“

milos petkovic4

Poslije svakog odigranog djela, tu je mnogo komentara – publike, kolega, pozorišnih stručnjaka… Miloš svaki komentar prihvata i shvata kao podsticaj za još bolji rad.

„Komentare uvijek prihvatam i poštujem bez obzira na to da li su to riječi hvale ili kritike. Svako ko glumi može da pretpostavi, ali ne i zasigurno da zna kako izgleda biti na sceni, zato su tu drugi da mu svojim komentarima predstave sliku o sebi i ukažu na eventualne greške.“

Kultura je danas mnogo zapostavljena, sa njom i pozorište, kao dio nje. Mladi su okrenuti sadržajima lake zabave, opasnog života, kao i što većom željom za popularnošću – bilo na društvenim mrežama ili po noćnim klubovima. A oni stariji su krenuli putem posla, zarade i borbe za opstanak. Miloš ističe da je ponovno dizanje kulturne svijesti neophodno.

„Pozorište je danas u značajnoj količini zapostavljeno i mislim da je svako ko se iole interesuje za današnje prilike u društvu itekako svjestan činjenice da je kultura uopšteno počela doživljavati položaj pozadine. Konkretno što se tiče pozorišta, smatram da imamo prilično dobar kadar s kojim se može postići kvalitet, ali za to je neophodna veća publika. Smatram da bi se sam repertoar mogao učiniti malo privlačnijim i pristupačnijim za narod, ali svakako obraćajući pažnju na sam dignitet pozorišta kao hrama kulture. Takođe, nekim načinom promovisanja i kulturnim nametanjem, prvenstveno obraćajući pažnju na mlađe generacije“, zaključio je Petković.

Tekst je nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL, a glavni partner je Hypo Alpe Adria banka.

 

eTrafika.net – Danka Cvijić

Napiši komentar