Srđan Samardžić (26) dolazi iz Brčkog, trenutno se nalazi u Ulcinju na pripremama za državno prvenstvo i jedan je od najboljih i najuspješnijih atletičara u Bosni i Hercegovini.

On je apsolvent na Fakultetu za fizičko vaspitanje i sport, u svojoj kolekciji ima veliki broj priznanja, a kao najveći rezultat do sada izdvaja osvojeno treće mjesto na Beogradskom polumaratonu prije četiri godine.

Ovaj dvadestpetogodišnjak kaže da je do trećeg razreda srednje škole, kao i većina njegovih drugara i poznanika, trenirao fudbal i da se atletikom počeo baviti za vrijeme određenih problema u lokalnom fudbalskom klubu.

„Zbog problema koji su tada zadesili naš klub i zbog nedostatka treninga, ja sam na nagovor svog druga iz školske klupe jednom otišao na gradski stadion da vidim šta on to radi, pošto se već neko vrijeme bavio trčanjem. Prvog dana sam uspio istrčati čak 70 krugova, tačnije 28 kilometara, bez ikakvih problema. Na moju veliku sreću, baš u tom trenutku na stadionu je bio i trener atletike Tomislav Ašković i kad je vidio da sam ja to uspio istrčati, pitao me da li želim da počnem trenirati ozbiljnije, na šta sam i pristao. Nakon mjesec dana treniranja, istrčao sam normu i plasirao se na državno prvenstvo na kojem sam osvojio dvije medalje i tako sam zavolio atletiku“, prisjeća se Samardžić.

Od prošle godine nastupa za atletski klub „Cross“ iz Brčkog kojeg je zajedno sa bratom, te atletskim trenerom Davorom Todorovićem i osnovao.

„Prije toga, za vrijeme studiranja, trčao sam za AK ‘Banja Luka’ pod trenerskom palicom Tomislava Aškovića, koji je osam godina uzastopno bio najbolji maratonac u bivšoj Jugoslaviji. Trenutno smo na pripremama u Ulcinju koje će trajati do početka maja, a zatim se selimo na Žabljak na početak priprema za maraton, gdje ću na jesen pokušati izboriti normu za Olimpijadu u Rio de Ženeiru naredne godine. Dobar rezultat na prvenstvu BiH biće mi ulaznica na Kup Evrope koji se ove godine održava u Bakuu, kao i na Balkansko prvenstvo u Grčkoj na reprezentativnom nivou“, kaže Samardžić.

Do sada je trčao na velikom broju kako domaćih tako i međunarodnih trka, gdje je ostvarivao zapažene rezultate, a jedan od najznačajnijih uspjeha mu je osvojeno treće mjesto na Beogradskom polumaratonu 2011. godine u konkurenciji od više desetina takmičara iz cijelog regiona.

„Na tom polumaratonu sam vidio da mogu da trčim rame uz rame sa najkvalitetnijim atletičarima i to mi je naravno dalo veliki vjetar u leđa i motiv da se još ozbiljnije posvetim ‘kraljici sportova’. Atletika je vrlo težak i zahtjevan sport za treniranje gdje samo oni najuporniji i najizdržljiviji uspjevaju opstati, a da bi uspio postići bilo kakav rezultat vrijedan pomena moraš jako da voliš taj sport, odosno moraš ga živjeti“, objašnjava Srđan.

Prema njegovim riječima, uslovi za treniranje u rodnom Brčkom su katastrofalni jer postoji samo gradski stadion koji je u izuzetno lošem stanju, kao i sama atletska staza.

srdjan1„Zbog takvog stanja trenutno najmanje vremena provodim u Brčkom, jer je tu nemoguće trenirati. Imam tu sreću što sarađujem sa Tomislavom Aškovićem, tako da većinu vremena treniram i pripremam se u Crnoj Gori gdje imam sasvim dobre uslove, koji su prva stepenica ka nekom većem rezultatu. Sa dobrim rezultatima i očekivanja rastu tako da mi je najveća želja da istrčim normu za Olimpijske igre i mislim da sam na dobrom putu da to i ostvarim. Što se tiče lokalne zajednice, do sada mi nije bila saveznik iako ostvarujem dobre rezultate. Jedan od najvećih problema sa kojima se susrećem je finansijske prirode, a novac obezbjeđujem zaradom na takmičenjima iako to nije dovoljno za sada, dok mi dobrim dijelom pomažu roditelji kao i moj trener“, priča Samardžić, te dodaje kako je dobio obećanje od Vlade Brčko Distrikta da će mu u narednom periodu izaći u susret.

Srđan ističe da je potrebno jako puno odricanja da bi neko postao vrhunski sportista, ne samo kada je atletika u pitanju već i bilo koji drugi sport.

„Konkretno u mom slučaju, potrebno je stalno biti na pripremama, naporno trenirati dva do tri puta dnevno i tako godinama. Na dan prelazim od 20 do 30 kilometara trčeći, odvojen sam od porodice i prijatelja i po nekoliko mjeseci. To je prilično težak način života, ali ako to istinski želiš onda i nađeš načina da sve te stvari prevaziđeš. Čim ostvariš dobar rezultat to te tjera da se i dalje trudiš i daješ sve od sebe”, rekao je ovaj mladić.

Na kraju, on kaže da su prednosti bavljenja sportom u BiH male, jer država uopšte ne pomaže perspektivnim sportistima što dovodi do toga da većina mladih ide iz zemlje ili se prestane baviti sportom. Ipak, Samardžić naglašava da ukoliko mladi ljudi već postave ispred sebe neke ciljeve ne odustaju od njih tek tako, te da samo upornošću i radom mogu postići određeni uspjeh.

Tekst je nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL, a glavni partner je Hypo Alpe Adria banka.

eTrafika – Goran Maksimović

Napiši komentar